REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-322/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja AGROAVANT d.o.o., OIB 04948057651, Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja AGINTIA d.o.o., OIB 69461105835, Zagreb, Pijavišće 17G, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o. u Zagrebu, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-237/2024 od 5. prosinca 2024., 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-237/2024 od 5. prosinca 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.292,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 68.505,02 EUR sa sporednim traženjima, i to zabranom dužniku protivnika osiguranja dobrovoljno ispuniti svoju obvezu protivniku osiguranja te zabranom protivniku osiguranja primiti ispunjenje te obveze, nalogom banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s dužnikova računa isplatu novčanog iznosa za koji je predložena privremena mjera, zabranom donošenja odluke o isplati godišnje dobiti i zadržanja dobiti iz ranijih godina te odluke o isplati eventualne buduće dobiti, kao i odluke o isplati svih drugih naknada članu društva. Predlagatelju osiguranja je naloženo protivniku osiguranja naknaditi trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.290,30 EUR u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 1.956,12 EUR.

2. Sud je ocijenio neosnovanim zahtjev za određivanje predložene privremene mjere jer je iz navoda prijedloga za osiguranje i priloženih isprava te nakon očitovanja protivnika osiguranja ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisane odredbom čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ). Sud niti do stupnja vjerojatnosti ne ocjenjuje postojanje tražbine predlagatelja osiguranja, imajući u vidu navode protivnika osiguranja da su ugovori o pozajmici prividni pravni poslovi, a da je predlagatelj osiguranja u dokaz vjerojatnosti postojanja tražbine naveo da pred istim prvostupanjskim sudom pokrenuo parnične postupke i dostavio preslike tužbi i priloga, bez potvrde zaprimanja od strane nadležnog suda. Što se tiče opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, sud ocjenjuje da iz navoda prijedloga da je kod protivnika osiguranja vidljiv jasan pad poslovanja i opasnost od nesposobnosti ispunjenja obveza ne proizlazi zahtijevana subjektivna opasnosti, odnosno nije ukazano na konkretno ponašanje protivnika osiguranja koje bi bilo usmjereno na osujećenje ostvarivanja tražbine predlagatelja osiguranja.

3. Predlagatelj osiguranja je protiv rješenja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, ističući da je dokazao postojanje svoje tražbine do stupnja vjerojatnosti koja se zahtijeva citiranom zakonskom odredbom, što proizlazi iz priloga uz tužbe na koje se poziva, a to su ugovori o pozajmici, potvrde o izvršenim transakcijama plaćanja te poziv na vraćanje zajma i konto kartice, iz kojih isprava proizlazi ne samo vjerojatnost već i osnovanost tražbine prema protivniku osiguranja. Protivnik osiguranja niti ne spori primitak navedenih iznosa, već neosnovano i netočno navodi da se nije radilo o davanju zajma, već o ulaganju u poslovni projekt, što ničime ne dokazuje. U odnosu na vjerojatnost opasnosti od nemogućnosti ostvarenja tražbine sud pogrešno navodi da nije dovoljna vjerojatnost postojanja objektivne opasnosti, već da je potrebno učiniti vjerojatnim postojanje konkretne subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja kojima isti nastoji spriječiti ili otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja. Predlagatelj je jasno naveo i priložio isprave iz kojih proizlazi pad poslovanje protivnika osiguranja, nesposobnost ispunjenja obveza, što će dovesti do blokade društva. Oznaka boniteta koji je kritičan, rast gubitaka, pad prihoda, smanjenje dugotrajne imovine i činjenica da predlagatelj osiguranja više nema zaposlenih ukazuju na namjeru dovesti do stečaja po skraćenom stečajnom postupku, pa sud pogrešno zaključuje da predlagatelj osiguranja nije dokazao subjektivnu opasnost u smislu odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a. K tome smatra da je potrebno dokazati postojanje objektivne, a ne subjektivne opasnosti, kako to pogrešno utvrđuje sud. Smatra da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 344. st. 2. i 3. OZ-a prema kojima predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom osiguranja protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a iz odgovora na predloženu mjeru je sud o tome mogao zaključiti, slijedom čega predlaže usvojiti žalbu i ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Protivnik osiguranja je odgovorio na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti i protivniku osiguranja naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.292,50 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. OZ-a. Rješenje je pravilno i zakonito.

7. Prvostupanjski sud je pravilno u pobijanom rješenju primijenio odredbu čl. 344. st. 1. OZ-a kada je obrazložio da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti samo ako predlagatelj učini vjerojatnim kako postojanje tražbine, tako i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovnu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dakle, propisane su dvije pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi se prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom moglo udovoljiti.

8. Prvostupanjski sud smatra da nije ispunjena niti jedna od propisanih pretpostavki, iako žalitelj s pravom ukazuje na činjenicu da je za vjerojatnost postojanja svoje tražbine u spis uz prijedlog dostavio određene isprave, i to prije svega ugovore o pozajmici i podatke o isplati protivniku osiguranja, dok protivnik osiguranja nije ni na koji način dokazao svoje činjenične tvrdnje koje suprotstavlja tužiteljevoj tvrdnji o postojanju tražbine s osnove pozajmica, a to su tvrdnje da se radi o prividnim ugovorima, ne sporeći pri tom primitak uplata. Dakle, prema ispravama koje je predlagatelj osiguranja dostavio uz prijedlog, moglo bi se ocijeniti da je do stupnja vjerojatnosti dokazao svoju tražbinu.

9. Međutim, nije dokazana opasnost koja mora bit subjektivne prirode, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud, a žalitelj pogrešno smatra da mora dokazati tek objektivnu opasnost od nemogućnosti ostvarenja ili otežanog ostvarenja tražbine koju predlaže osigurati. U tom smislu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio isprave koje je predlagatelj osiguranja dostavio uz prijedlog u dokaz činjenične tvrdnje da je kod protivnika osiguranja evidentan pad poslovanja, prihoda, rast gubitaka, pad zaposlenosti, jer svi ti činjenični navodi ne ukazuju na ono ponašanje protivnika osiguranja koje zahtijeva odredba čl. 344. st. 1. OZ-a, a to je da protivnik osiguranja poduzima određene radnje kako bi osujetio mogućnost naplate predlagateljeve tražbine konkretnim radnjama – otuđenjem imovine, prikrivanjem ili raspolaganjem imovinom tako da onemogući baš predlagatelja osiguranja u namirenju njegove tražbine.

10. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 344. st. 2. OZ-a kojom je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Ovo stoga što takvih činjeničnih navoda u prijedlogu, a niti nakon očitovanja protivnika osiguranja nema, pa sud nije niti bio u mogućnosti ocjenjivati radi li se o situaciji kada predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost propisanu odredbom st. 1. čl. 344. OZ-a.

11. S obzirom na navedeno, prvostupanjsko je rješenje pravilno i zakonito te ga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo potvrditi.

12. Zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim, jer se odgovarajućom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ti troškovi po ocjeni ovoga suda ne ocjenjuju potrebnim za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak