REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-970/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika OPTIKA VITRUM d.o.o., OIB 56172267067, Zagreb, Masarykova 12, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Čaržavec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 15.504,53 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe i presude bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2338/2023-3 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2338/2023-3 od 10. siječnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv presude bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2338/2023-3 od 10. siječnja 2024. u odnosu na točku II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe i bez održavanja rasprave poslovni broj P-2338/2023-3 od 10. siječnja 2024. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.504,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2022. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 19. siječnja 2022. do 26. siječnja 2022. (točka II. izreke), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR, u roku od petnaest dana (točka III. izreke).

2. U obrazloženju je navedeno da je na osnovi odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) tužba dostavljena tuženiku na odgovor, pri čemu je tuženik upozoren na posljedice nedavanja odgovora na tužbu u skladu s odredbom čl. 331.b tog Zakona. Kako tuženik nije u roku koji mu je sud odredio podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, sud je donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom je odlučio da je predmetna tražbina dospjela danom podnošenja zahtjeva za naknadu odnosno u konkretnom slučaju zaprimanjem zahtjeva za mirno rješenje spora slijedom čega je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

3. Protiv navedene presude zbog ogluhe i bez održavanja rasprave tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe. U žalbi je, u bitnom, naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da je tužitelj zasnovao tužbeni zahtjev isključivo na ugovoru o najmu od 1. siječnja 2018., no da je nakon tog ugovora između stranaka sklopljeno nekoliko ugovora o najmu/zakupu po znatno nižoj najamnini/ zakupnini nego u onome na kojem je zasnovan tužbeni zahtjev, da predmetnu ugovor o najmu nije bio na snazi u utuženom razdoblju slijedom čega da nisu ostvareni razlozi za donošenje presude zbog ogluhe te da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a. Pritom je ukazao da tuženiku dostava presude nije bila uredna i da zbog nepoznavanja i nekorištenja e-Komunikacije tužbu preuzeo tek 11. siječnja 2024.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se mogla donijeti presuda, za donošenje presude zbog ogluhe, kao i presude bez održavanja rasprave potrebno je ispunjenje još i nekih posebnih pretpostavki.

8. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. t. 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Prema odredbi čl. 333.a st. 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st. 1. t. 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st. 1. t. 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je u odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen kao osnovan donesena presuda zbog ogluhe, a u odnosu na onaj dio kojim je tužbeni zahtjev odbijen donesena presuda bez održavanja rasprave.

11. Tuženik nema pravni interes za pobijanje presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen (čl. 358. st. 3. ZPP-a), pa je njegova žalba protiv tog dijela ove presude sadržanog u točki II. izreke odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a.

12. Prema tome u ovom žalbenom postupku bilo je potrebno ispitati samo pravilnost i zakonitost presude zbog ogluhe kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe iz čl. 186.a ZPP-a.

14. Pogrešno žalitelj tvrdi da dostava tužbe s pozivom za davanje odgovora na tužbu u njegov siguran elektronički poštanski pretinac putem informacijskog sustava znači da mu ta pismena nikada nisu valjano uručena. Prema odredbi čl. 143.d ZPP-a takva dostava smatra se osobnom dostavom, a čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se dostava pravnim osobama obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

15. Iz podataka u e-Spisu proizlazi da je dostava obavljena tako da je sud putem informacijskog sustava 25. rujna 2023. poslao tuženiku u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac tužbu s pozivom za davanje odgovora na tužbu, a kako primatelj nije preuzeo to pismeno, u skladu s odredbom čl. 143.c st. 5. ZPP-a smatra se da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac. Informacijski sustav je u skladu s navedenim izdao potvrdu o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena. Informativnu poruku o dostavi pismena iz st. 3. čl. 143.c ZPP-a informacijski sustav poslao je na adresu elektroničke pošte tuženika ([adresa elektroničke pošte]) upisane u sudski registar. Prema tome, prvostupanjski sud je u svemu postupio na propisani način, pa su neosnovane tvrdnje tuženika da mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni.

16. Budući da tuženik nije u roku koji mu je sud odredio podnio odgovor na tužbu time je ispunjena prva zakonska pretpostavka za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b ZPP-a.

17. Neosnovano žalitelj tvrdi da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne radi se ni o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati.

18. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na činjenicu da je suvlasnik u 2/6 dijela poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], u [adresa], površine 16,32 m2, koji je tuženik bespravno koristio od lipnja 2018. do srpnja 2021. godine i time stekao korist u visini naknade za korištenje poslovnih prostora koju je obračunao prema Odluci o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske (Klasa: 372-01/18-01/134, Ur.broj: 539- 03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018.), tako da iznosi za mjesec lipanj 2018. godine 260,99 EUR, za mjesec srpanj do mjeseca listopada 2019. godine mjesečni iznos od 412,08 EUR, a od mjeseca studenog 2019. do srpnja 2011. godine mjesečni iznos od 411,92 EUR odnosno ukupno 15.504,53 EUR za razdoblje bespravnog korištenja.

19. Iz tih činjenica proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja da mu tuženik nadoknadi koristi koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja nekretnine u vlasništvu tužitelja, pa sud nije trebao izvoditi dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Ovo zbog toga što se presuda zbog ogluhe zasniva na stajalištu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe. Zato prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 331.b st. 2. u svezi s čl. 3. st. 3. ZPP-a). Dovoljno je da te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (t. 3. čl. 331.b st. 1. ZPP-a). U ovom slučaju činjenica da je tuženik bespravno koristio poslovni prostor u vlasništvu tužitelja, nije u suprotnosti s dokazima na koje se tužitelj poziva, a niti s činjenicama koje su općepoznate.

20. Neosnovano žalitelj ukazuje na činjenice koje je prvostupanjski sud, po njegovom mišljenju, trebao utvrditi (riječ je o postojanju drugih ugovora o najmu/ zakupu osim onog od 1. siječnja 2018., da ugovor koji je tužitelj dostavio uz tužbu nije bio na snazi u utuženo razdoblje, da je iz dostavljenog ugovora o najmu najamnika suviše visoko utvrđena) jer se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a). Također žalitelj neosnovano tvrdi kako presuda nema valjanih razloga o tim činjenicama, jer se prema odredbi čl. 338. st. 5. ZPP-a u obrazloženju presude zbog odluke iznose samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.

21. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj tvrdnjom da te pretpostavke nisu bile ispunjene. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Odluka o naknadi parničnog troška valjano je zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. S obzirom na navedeno, trebalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu zbog ogluhe u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić