REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1751/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelija Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FAZA R d.o.o. Viškovo, Marčelji, Klići 28 A, OIB: 10636530975, kojeg zastupa punomoćnik Marin Đudarić, odvjetnik u Rijeci, Slavka Krautzeka 84 a, protiv tuženika S PROJEKT d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-37/2022-23 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-37/2022-23 od 26. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud u pobijanoj točki I. izreke ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-7707/2022 od 23. svibnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.291,46 eura / 152.886,00 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 527,38 eura / 3.973,58 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.187,18 eura u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Prema obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu. Nakon provedenog postupka sud je zaključio da tužitelj nije dokazao koje je radove izveo i u kojim količinama, odnosno jesu li uopće neki od izvedenih radova ostali neplaćeni, a koje se činjenice ne mogu utvrditi u okolnostima nepostojanja specifikacija radova ovjerenih od strane ovlaštene osobe tuženika koje se (nesumnjivo) odnose upravo na utužene račune i u okolnostima nepostojanja građevinskog dnevnika i knjige u kojima su specificirani radovi podizvođača (pa tako i ovdje tužitelja), a koje dokazivanje dodatno onemogućava činjenica prema kojoj tužitelj nije bio jedini izvođač elektroinstalaterskih radova na predmetnom objektu, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim.

2. Tužitelj pobija presudu zbog svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka i predlaže uvažiti njegovu žalbu te presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet ovog spora je naknada za izvedene elektroinstalaterske radove po računima broj 32-1-1 od 30. studenoga 2021. u iznosu od 50.600,00 kn, broj 35-1-1 od 31. prosinca 2021. u iznosu od 15.891,00 kn i broj 33-1-1 od 30. studenoga 2021. u iznosu od 86.395,00 kn.

7. Među strankama je nesporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. kolovoza 2020. Stranke su tim Ugovorom dogovorile suradnju na način da će tužitelj obavljati elektroinstalacijske i elektromontažne radove na objektima, a prema narudžbi tuženika (čl. 2. Ugovora). Nesporno je i da je tužitelj vršio takvu vrstu radova i na objektu Opće bolnice Pula te da ga je za te radove angažirao tuženik kao svog podizvođača. Također je nesporno da je tuženik 16. svibnja 2022. platio tužitelju iznos od 33.014,50 kn, djelomično podmirivši ovdje utuženu tražbinu. Nesporno je i da je tuženik platio tužitelju naknadu po svim prethodno izdanim računima za radove na Općoj bolnici Pula, osim ovdje utuženih.

8. Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju platiti i preostali iznos na ime izvedenih radova, a u vezi s tim sporna je količina radova za koje tužitelj tvrdi da ih je izveo i da su mu ostali neplaćeni.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, budući da tužitelj nije dokazao da je uslugu prema predmetnim računima izvršio.

10. Prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama.

10.1. Tužitelj je već u tužbi predložio da sud pribavi podatak od Porezne uprave je li tuženik za predmetne račune koristio pravo na odbitak pretporeza. Prvostupanjski sud o tom prijedlogu nije odlučio niti je dao razloge zašto taj dokaz nije proveo. Kako sud nije prihvatio prijedlog za dostavom podataka od porezne uprave ostala je neutvrđena odlučna činjenica je li tuženik za račune odbio pretporez s obzirom na to da je priznao da je te račune knjižio u svojim poslovnim knjigama.

10.2. Prema čl. 221.b st. 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

10.3. Predmnijeva postojanja potraživanja iz čl. 221.b ZPP-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13) sa svrhom sprečavanja odugovlačenja postupka i olakšavanja tereta dokazivanja tužitelju, ako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (osnova predmnijeve), pa se u takvoj situaciji opravdano zaključuje da vjerojatno postoji i da je osnovano utuženo potraživanje.

10.4. Predmnijeve olakšavaju teret dokazivanja kada primjena osnovnog pravila o teretu dokazivanja nije pravična. Razlozi odstupanja su, u pravilu, u vjerojatnosti postojanja određenih činjenica. Tuženik može dokazom o protivnom dokazivati da u konkretnom slučaju nema osnove da se o postojanju potraživanja zaključuje po pravilima o zakonskim predmnijevama, iako je utvrđeno postojanje osnove predmnijeve, a dokaz o protivnom bit će uspješan samo ako sud stekne potpuno uvjerenje o istinitosti tvrdnje o nepostojanju potraživanja.

10.5. To posebno iz razloga što tužitelj navodi da nije niti mogao dostaviti sve potrebne podatke, budući da njima i ne raspolaže pa se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja odbija zbog nedostatka isprava u spisu premda je tužitelj s prvim podneskom izvijestio sud kako se sva relevantna dokumentacija nalazi kod tuženika. Sud se u obrazloženju presude nije niti osvrnuo na te navode tužitelja.

10.6. Zbog propusta suda da izvede taj dokaz ne može se niti zaključiti na kome je bio teret dokazivanja spornih činjenica.

11. Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke ocjenjujući navedeni dokazni prijedlog neekonomičnim i suvišnim, s obzirom na sadržaj isprava u spisu, kao i cijeneći činjenicu da je tužitelj, prema iskazu zastupnika po zakonu tuženika, izveo 2% radova na objektu Opće bolnice Pula.

11.1. Osnovan je žalbeni navod da je nejasno kakvog to ima utjecaja na odluku suda o odbijanju dokaznog prijedloga građevinskog vještačenja. Kada tužiteljeva tražbina proizlazi iz izvedenih radova, a tužitelj takve izvedene radove namjerava dokazati građevinskim vještačenjem, onda se tužitelju mora dopustiti takav način dokazivanja. Tim više ako sud smatra da u dosadašnjem tijeku postupka tužitelj nije dokazao izvedene radove, mora dozvoliti dokazivanje građevinskim vještačenjem. Nema niti jednog razloga iz kojeg je sud mogao osnovano zaključiti kako građevinskim vještačenjem ne bi mogao utvrditi radove izvedene po tužitelju.

12. Time je činjenično stanje ostalo nepotpuno i netočno utvrđeno, budući da bez odgovarajućeg vještačenja nije niti moguće utvrditi koliki je opseg elektroinstalacijskih poslova na objektu Opće bolnice u Puli izveo tužitelj.

13. S obzirom na to da odluka ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a presudu je potrebno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku odlučiti o izvođenju predloženih dokaza i utvrditi navedene odlučne činjenice, a nakon provedenog postupka pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja donijeti novu na zakonu osnovanu odluku i odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić