REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4178/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB 46830600751, protiv tuženika V.D.M. PROMET d.o.o. iz Zagreba, Zagorska ulica 22, OIB 77440333831, kojeg zastupa punomoćnik Potjeh Kurtović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1144/2023 od 8. srpnja 2024., 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1144/2023 od 8. srpnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.899,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1144/2023 od 8. srpnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio zateznih kamata koje na iznos od 4.899,61 EUR teku od 8. veljače 2022. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 4.899,61 EUR teku od 8. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja prelazi stopu određenu po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja prelazi stopu određenu za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja prelazi stopu određenu za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1144/2023 od 8. srpnja 2024. u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 503,40 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.899,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2022. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude. Rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-31011/2023 (točka I. izreke presude), naložio je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 95,45 EUR (točka II. izreke presude) te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tužitelj osnovano potražuje iznos od 4.899,61 EUR budući da je tuženik odgovoran za štetu nastalu uslijed iskopa bagera od strane tuženika na tužiteljevim električnim kabelima koji su se propisno obilježeni nalazili u zemlji, a koju je štetu tužitelj sam sanirao. Budući da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo ovršnim prijedlogom na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, a tužitelj potražuje naknadu štete, to nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga zbog čega je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 452. Zakona o parničnom postupku taj nalog ukinuo. Odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude i točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući te odluke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud bio dužan utvrditi opseg i visinu nastale štete, a tužitelj je kao dokaz visine potraživanja dostavio račun broj 2310/5017/1 od 21. siječnja 2022., dok je tuženik još u prigovoru rješenje o ovrsi osporavao u cijelosti – dakle, tuženik je osporavao kako osnovu tako i visinu potraživanja. Žalitelj smatra da je sud visinu štete utvrdio na temelju navedenog računa bez obzira na koji je način i na temelju koje osnove su obračunati iznosi naznačeni u spornom računu čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj ističe da je sporni račun izdan na temelju narudžbenice broj 23/2021 u kojoj su naznačeni iznosi za materijal, rad montera, prijevoz osobnim vozilom, ispitivanje i izdavanje atesta i građevinske radove, no tužitelj nije dokazao visinu i osnovu naznačenih iznosa. Zbog toga što je tužiteljeva dokumentacija manjkava i nejasna, na temelju nje prvostupanjski sud nije mogao utvrditi osnovanost i visinu tužiteljeva potraživanja, a posljedično niti visinu nastale štete; pri tome, tuženik ističe da je tužitelj propustio predložiti dokazne prijedloge na okolnost utvrđivanja visine nastale štete pa je sud morao odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje, žalitelj smatra da je prilikom utvrđivanja odgovornosti sud bio dužan utvrditi štetu, štetnu radnju i uzročnu vezu. Obzirom na to da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale zbog oštećenja SN kabela u vlasništvu tužitelja, a tuženik je tvrdio da se predmetni kabel nalazio na cca 30 cm ispod površine te da je bio nepropisno položen i neoznačen (bez zaštitne trake) što je dovelo do nastanka same štete, sud je proveo saslušanje svjedoka SG i NG, no, navedeni svjedoci nisu dali konkretne informacije o tome na kojoj dubini su bili položeni kablovi niti su imali saznanja jesu li bile primijenjene sve mjere zaštite. Tuženik pobija i odluku o trošku te predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i žalbene razloge tuženika kao osnovane i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku; žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 503,40 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba nije osnovana osim u dijelu zateznih kamata koje je sud dosudio tužitelju.

3.1. Ispitavši prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/20, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku u dijelu u kojem je obvezao tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.899,61 EUR, no, prilikom odmjeravanja zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od dospijeća do isplate sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima dosudivši tužitelju te kamate prema stopama propisana za potraživanja iz trgovačkog ugovora.

4. Iz spisa proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 4.899,61 EUR na ime naknade izvanugovorne štete koja je nastala tužitelju uslijed toga što je tuženik obavljajući bagerom radove iskopa oštetio tužiteljeve električne kablove koji su se nalazili zakopani u zemlji. Prema tome, iako je tužitelj uz podnesak od 19. siječnja 2024. dostavio i tuženikovu narudžbenicu broj 23/2021 od 6. studenoga 2021. kojom je naručio popravak SN kabela i građevinsku sanaciju na lokaciji u Škorpikovoj ulici u Jankomiru (str. 55. spisa), stranke nisu sklopile ugovor o djelu na temelju kojeg bi tužitelj izvodio radove popravka kabela i sanacije, nego je tužitelj te radove obavljao otklanjajući štetu koja mu je nastala uslijed tuženikova oštećenja tužiteljevih električnih kablova. Upravo zbog navedenog, tužiteljevo potraživanje se ne temelji na ugovoru (pa tako ni trgovačkom ugovoru prema članku 14. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima) slijedom čega tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate prema stopama tih kamata koja su propisana za potraživanja proizašla iz trgovačkog ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

5. Iz spisa proizlazi nespornim da je tuženikov radnik (za kojeg tuženik odgovara prema članku 1061. Zakona o obveznim odnosima) prilikom obavljanja radova iskopa bagerom oštetio dva električna kabla tužitelja uslijed čega je trafostanica 2 TS 879 u potpunosti ostala bez napajanja. Nadalje, a suprotno žalbenom navodu tuženika, tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije osporio utuženu visinu štete, nego je u prigovoru (odgovoru na tužbu) isticao činjenicu da je kabel bio nepropisno položen i neoznačen bez upozoravajuće trake zbog čega je smatrao da do oštećenja nije došlo njegovom krivnjom (str. 27. spisa), a kao dokaz toga je priložio zapisnik o oštećenju SH kabele 6. listopada 2021. koji je jednostrana tuženikova isprava (str. 28. spisa). Dakle, tuženik (suprotno svojim žalbenim navodima) nije osporavao visinu štete nastale tužitelju uslijed oštećenja električnog kabela nego je osporavao svoju odgovornost za nastalu štetu. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio (točka 25. obrazloženja presude sa str. 5. presude odnosno str. 87. spisa) da visinu utuženog tužiteljeva potraživanja tuženik nije osporio pa stoga prvostupanjski sud visinu štete nije ni trebao utvrđivati.

5.1. Prema tome, sve činjenice koje tuženik ističe u žalbi, a kojima osporava utuženu visinu tužiteljeva potraživanja, predstavljaju nove činjenice koje tuženik nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka pa ih stoga ne može osnovano isticati u žalbi prema članku 352. stavku 1. Zakona o parničnom postupku. Zato tuženikovo osporavanje visine štete nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

5.2. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu jer je njegov radnik upravljajući/kopajući bagerom oštetio električne kablove tužitelja 2KV 3182 i 2 KV 3183 koji su bili pravilno postavljeni (uzemljeni). Naime, iz iskaza svjedoka SG proizlazi da se tip kabela koji je oštećen ukapa na dubini od 80 cm, da se oko njega stavlja pijesak od 10-20 cm, a na taj pijesak se slaže cigla, u konkretnom slučaju bijela fasadna cigla koja je u pravilu bageristu dovoljan znak da se nalazi kabel u jami, nakon čega se cigla zatrpava zemljom ili materijalom, a nakon 10-20 cm stavlja se traka upozorenja nakon čega se sve zatrpava. Jednako tako, iz iskaza svjedoka NG proizlazi da su kablovi bili presječeni te je s kolegom SG pristupio popravku kablova ušavši u rupu na dubini otprilike 60-70 cm s time da su kablovi bili izvučeni van i da je na mjestu oštećenja kabla bilo puno cigle. Prema tome, iz iskaza navedenih svjedoka (koje tuženik nije osporio do zaključenja glavne rasprave) jasno proizlazi da su električni kablovi bili uzemljeni na način da prilikom izvođenja radova iskapanja osoba koja izvodi te radove može utvrditi da se u zemlji nalazi električni kabel. Pri tome, ovaj sud smatra da je tuženik (njegovi radnici) prilikom izvođenja radova trebao postupati s osobitom pažnjom i zbog činjenice da se na oko 40 m od mjesta oštećenja kablova nalazila trafostanica pa je i zato tuženik mogao pretpostaviti da se u njezinoj blizini nalaze postavljeni (uzemljeni) električni kablovi.

6. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema članku 1046. istog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U konkretnom predmetu, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke.

6.1. Naime, budući da je tužitelju nastala šteta zbog oštećenja električnih kablova te da je sam tužitelj otklonio tu štetu izvođenjem radova radi sanacije tog oštećenja, tužitelju je nesumnjivo nastala štete umanjenjem njegove imovine. Nadalje, tuženik je štetnik koji je obavljajući poslove kopanja bagerom počinio štetnu radnju oštećenja tužiteljeve imovine zbog čega postoji i uzročna veza između tuženikove protupravne štetne radnje i štete nastale kao posljedice te radnje. Upravo zbog navedenog, kao i zbog činjenice da tuženik u ovom sporu nije dokazao postojanje činjenica koje bi isključile njegovu krivnju za oštećenje tužiteljeve imovine, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 4.899,61 EUR kao i zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od trenutka tužiteljeva popravljanja te štete, a koji između stranaka nije sporan. Zato je tuženikovu žalbu kojom osporava prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem mu je naloženo da isplati tužitelju iznos od 4.899,61 EUR valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi tu presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Međutim, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, budući da tužiteljevo potraživanje nije proizašlo iz trgovačkog ugovora ni ugovora između trgovca i osobe javnog prava, to tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate koje na iznos od 4.899,61 EUR teku od dospijeća do isplate prema stopama tih kamata koje su počevši od 8. veljače 2022. do isplate bile propisane za potraživanja proizašla iz trgovačkog ugovora prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (a koja zakonska odredba se i u odnosu na stope zateznih kamata iz trgovačkih ugovora i u odnosu na stope zateznih kamata iz ostalih odnosa mijenjala izmjenama tog Zakona iz 2022. i 2023. godine). Upravo zbog navedenog, tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate koje na iznos od 4.899,61 EUR teku od 8. veljače 2022. do isplate prema stopi propisanoj za potraživanja iz ostalih odnosa pa je stoga u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, dok je u preostalom dijelu potraživanja zateznih kamata tu presudu valjalo preinačiti na temelju odredbi članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

8. Nadalje, budući da je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda samo u odnosu na dio sporednog potraživanja, to je tužitelj u cijelosti uspio u sporu (u odnosu na glavno potraživanje) pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku obvezao tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka potrebne za vođenjem ovog spora. Stoga je tuženikovu žalbu kojom pobija točku II. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi taj dio rješenja, a na temelju članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

9. Zahtjev tuženika za naknadom troška drugostupanjskog postupka je valjalo odbiti kao neosnovan jer je tuženik samo u odnosu na sporedno potraživanje uspio u tom postupku (članak 166. u vezi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Baran