Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2434/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-1522/2019-48 od 6. lipnja 2024., dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-1522/2019-48 od 6. lipnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u pogledu glavnice preko iznosa od 2.062,00 eura, te u odnosu na kamate za razdoblje od 9. travnja 2019. do presuđenja, te u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o trošku (točka III. izreke prvostupanjske presude).

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 4.814,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2019. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu za više traženo u iznosu od 4.210,31 eura s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 232,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. lipnja 2024. do isplate.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači, odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u pogledu glavnice preko iznosa od 2.062,00 eura, te u odnosu na kamate za razdoblje od 9. travnja 2019. do presuđenja, kao i u odluci o trošku, i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine i njemu obistini trošak žalbenog postupka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Tužitelj u tužbi od 5. lipnja 2019. navodi da je 16. studenog 2018. stradao kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći koja se dogodila u [adresa] na način da je na njegovo vozilo naletjelo vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika, slijedom čega potražuje s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje te s osnova imovinske štete radi naknade za tuđu pomoć i njegu sveukupan iznos od 9.025,14 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2019. kao dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva.

8. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika tijekom kretanja brzinom od oko 69,5 km/h (gdje je ograničenje 50 km/h) naletjelo svojim prednjim lijevim dijelom na prednji lijevi dio vozila tužitelja koje se kretalo brzinom od 30,5 km/h (pri ograničenju od 30 km/h),

- da iz dinamike kretanja vozila tužitelja, tijelo tužitelja je imalo tendenciju nabacivanja prvenstveno prema naprijed, a uz to i ulijevo,

- da sigurnosni pojas tužitelja je pronađen nerastegnut i neblokiran, što ukazuje da u trenutku nesreće taj pojas nije bio u funkciji, a takvo stanje pojasa kao i karakteristično oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla dodatno potvrđuju zaključak o nevezivanju,

- da je tužitelj udario čelom, licem i prsima o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja pri čemu su nastale ozljede glave i prsnog koša,

- da je tužitelj kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom, pojas bi ograničio polijetanje tijela i spriječio nalet na prepreke pa bi izostale ozljede glave i lica, no mogao bi zadobiti prijelom prsne kosti pa i prijelom ponekog rebra,

- da uzrok predmetne nesreće prvenstveno leži u nepropisnoj vožnji vozila štetnika odnosno osiguranika tuženika, koji je presudom Općinskog suda u Šibeniku od 8. lipnja 2020, poslovnog broja K-218/2019 proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće budući je uslijed alkoholiziranosti i nepropisne brzine izgubio kontrolu nad svojim vozilom i prešao na suprotnu polovicu kolnika, a kojim se kretao tužitelj,

- da je tužitelj doprinio nastanku štetnih posljedica jer se nije vezao sigurnosnim pojasom, te je dio ozljeda koje je pretrpio u uzročnoposljedičnoj vezi s nekorištenjem sigurnosnog pojasa,

- da sveukupne ozljede koje je tužitelj u štetnom događaju zadobio (natučenje glave, gnječno razderna rana tjemena lijevo, krvni podljev ispod paučinaste moždane ovojnice, prijelom nosne kosti, prijelom VIII do XII rebra lijevo i prijelom prsne kosti) smanjuju njegovu opću životnu i radnu sposobnost za 18%,

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta šest dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta još 56 dana,

- da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta još 28 dana,

- da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna dva sata dnevno kroz 35 dana te još 20 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 90 sati, a pružali su je ukućani,

- da je liječenje tužitelja završeno 16. siječnja 2019.

9. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priležećoj dokumentaciji, te u nalazima i mišljenjima vještaka prometne i medicinske struke), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

10. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima.

11. S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaza drugačije nego što smatraju žalitelji da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što oni čine.

12. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

13. Sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da u ovom predmetu odgovornost tuženika treba procjenjivati na temelju odredbe iz članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

14. Prvostupanjski je sud na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometne struke i vještaku sudsko medicinske struke i utvrđene činjenice da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a neke ozljede je zadobio samo zbog toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom, dok je s druge strane osiguranik tuženika pravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem nesreće u kojoj je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede, zaključio kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 15%, dok je osiguranik tuženika u omjeru od 85% odgovoran za nastanak štete. Dakle, da se radi o suodgovornosti stranaka za nastalu štetu.

15. Navedeno obrazlaže time što se protupravno postupanje tužitelja, nevezanjem sigurnosnim pojasom, ne može promatrati odvojeno od protupravnog postupanja osiguranika tuženika, jer kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji pod pretpostavkom postojanja uzročne veze.

16. Suprotno žalbenim navodima, stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj propustivši se vezati sigurnosnim pojasom pridonio nastanku štete u utvrđenom omjeru prihvaća i ovaj sud. Naime, tuženik se ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje samog oštećenika, već svaki odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji. Stoga prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je riječ o suodgovornosti stranaka za nastalu štetu, budući da tužitelj ne bi bio povrijeđen, bez obzira na ne vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje osiguranika tuženika.

17. Sam zaključak o doprinosu tužitelja visini nastale štete prvostupanjski sud je obrazložio uvjerljivim razlozima utemeljenim na nalazu sudskog vještaka medicinske struke koji jasno razdjeljuje koje od zadobivenih povreda su isključivo posljedica činjenice da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a koje od povreda bi prilikom sudara zadobio i da je bio vezan.

18. Polazeći, dakle, od utvrđene činjenice da tužitelj nije bio vezan u vrijeme predmetne prometne nesreće, te da je zbog toga zadobio neke povrede koje ne bi zadobio da je bio vezan, jer bi pojas to spriječio, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio doprinos tužitelja visini nastale mu štete.

19. Naime, činjenica da oštećenik u prometnoj nesreći nije bio vezan pojasom utječe na njegovu suodgovornost ako je ta činjenica u uzročnoj vezi s nastalom štetom (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1437/85 od 21. siječnja 1988., te u tom smislu i presude Rev-13/06 od 4. svibnja 2006, Rev- 416/12 od 22. rujna 2006., Rev 2175/11-4 od 28. rujna 2016.).

20. Stoga, uzimajući u obzir ukupnost zadobivenih povreda i njihovih posljedica s jedne strane te činjenicu da je tužitelj sam pridonio nastanku dijela tih povreda jer nije bio vezan, s druge strane, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredba čanka 1092. stavak 1. ZOO-a utvrđenjem doprinosa tužitelja visini nastale štete od 15%.

21. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete utvrdio iznos od 5.426,00 eura, a na ime imovinske štete iznos od 238,50 eura pa mu je - s obzirom na omjer podijeljene odgovornosti koji je prvostupanjski sud ocijenio sa 15%, dosudio ukupni iznos od 4.814,83 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen.

22. Po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je kod dosuđenja neimovinske štete uzeo u obzir karakter povreda, dob tužitelja i posljedice koje su ostale kod tužitelja, dakle sve kriterije propisane odredbom člankom 1100. ZOO-a u vezi s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, pa je stoga odbijanjem tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa materijalno pravo pravilno primijenjeno.

23. Inače, kod primjene odredbe članka 1100. ZOO-a kao materijalnopravne odredbe, određivanje visine novčane satisfakcije ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Naime, orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje naknade, već se novčana naknada određuje prema svim okolnostima pojedinog slučaja.

24. Prvostupanjski sud je na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno tužitelju dosudio zatezne kamate sukladno njegovom zahtjevu. Naime, pitanje dospijeća obveza osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), a ne članka 1103. ZOO-a jer je ovaj potonji lex specialis u odnosu na ZOO, u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, a kako je to pravilno cijenio i sud prvog stupnja. Naime, naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete kod šteta počinjenih u prometu gdje se primjenjuje ZOOP dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguratelju, a ako se taj datum ne može utvrditi onda od dana podnošenja tužbe.

25. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o obujmu, iznosu i dospijeću imovinske štete koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

26. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi i glede odluke o troškovima postupka, jer je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim omjerima.

27. S druge strane, stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva, a kako to smatra i sud prvog stupnja.

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

29. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi