Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-442/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VL (ranije V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković & Martić, iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-7563/2021-25 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P- 7563/2021-25 od 3. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke, te pod točkama III. i IV. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 /51400607-5102384543, sklopljenim između tužiteljice i tuženika, dana 3. svibnja 2005. godine, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i to:
- u dijelu članka 3. koji glasi: “UZ ČVRSTU VALUTNU KLAUZULU”,
- u dijelu članka 7. koji glasi: “VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.”
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 isplatiti tužiteljici VL (ranije V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.494,34 EUR / 41.397,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja kamata teče na:
- iznos od 60,66 EUR / 457,06 kuna od dana 11.01.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 66,98 EUR / 504,68 kuna od dana 04.02.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 57,70 EUR / 434,72 kuna od dana 12.04.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 92,62 EUR / 697,87 kuna od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 91,99 EUR / 693,10 kuna od dana 02.07.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 118,92 EUR / 895,97 kuna od dana 30.07.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 118,19 EUR / 890,52 kuna od dana 30.07.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 119,36 EUR / 899,31 kuna od dana 30.08.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 93,01 EUR / 700,81 kuna od dana 01.10.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 91,60 EUR / 690,13 kuna od dana 01.11.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 87,18 EUR / 656,88 kuna od dana 09.12.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 98,22 EUR / 740,04 kuna od dana 14.01.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 102,55 EUR / 772,64 kuna od dana 07.02.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 98,52 EUR / 742,31 kuna od dana 31.03.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 98,66 EUR / 743,39 kuna od dana 03.04.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,91 EUR / 752,75 kuna od dana 12.05.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 102,69 EUR / 773,75 kuna od dana 10.06.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 100,65 EUR / 758,31 kuna od dana 28.07.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 100,65 EUR / 758,31 kuna od dana 07.08.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 98,58 EUR / 742,76 kuna od dana 29.08.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,08 EUR / 746,50 kuna od dana 20.10.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,08 EUR / 746,50 kuna od dana 20.10.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,08 EUR / 746,50 kuna od dana 20.10.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,08 EUR / 746,50 kuna od dana 20.10.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 99,08 EUR / 746,50 kuna od dana 20.10.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 95,04 EUR / 716,07 kuna od dana 26.02.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 98,60 EUR / 742,91 kuna od dana 29.03.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 99,43 EUR / 749,17 kuna od dana 13.04.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 99,43 EUR / 749,17 kuna od dana 13.04.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 93,75 EUR / 706,33 kuna od dana 11.05.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 87,74 EUR / 661,11 kuna od dana 21.06.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 86,55 EUR / 652,13 kuna od dana 26.07.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 90,85 EUR / 684,51 kuna od dana 10.09.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 95,50 EUR / 719,56 kuna od dana 12.10.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 96,42 EUR / 726,46 kuna od dana 12.11.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 99,80 EUR / 751,94 kuna od dana 17.12.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 100,44 EUR / 756,80 kuna od dana 12.02.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 101,95 EUR / 768,11 kuna od dana 22.03.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 96,92 EUR / 730,25 kuna od dana 10.05.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 97,72 EUR / 736,26 kuna od dana 10.07.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 97,72 EUR / 736,26 kuna od dana 10.07.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 97,72 EUR / 736,26 kuna od dana 10.07.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 99,16 EUR / 747,14 kuna od dana 18.07.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 99,16 EUR / 747,14 kuna od dana 18.07.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 103,33 EUR / 778,54 kuna od dana 30.08..2014. godine pa do isplate,
- iznos od 105,20 EUR / 792,60 kuna od dana 22.10.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 106,46 EUR / 802,15 kuna od dana 20.12.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 106,46 EUR / 802,15 kuna od dana 20.12.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 106,46 EUR / 802,15 kuna od dana 20.12.2014. godine pa do isplate,
- iznos od 744,65 EUR / 5.610,60 kuna od dana 20.12.2014. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 690,80 EUR / 5.204,83 kn.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja tuženikove tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 510,19 EUR / 3.844,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 13,40 od 02.09.2005. pa do isplate,
- kn 51,98 od 02.10.2005. pa do isplate,
- kn 1,17 od 02.12.2005. pa do isplate,
- kn 8,99 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 46,50 od 02.04.2006. pa do isplate,
- kn 54,72 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 64,87 od 02.06.2006. pa do isplate,
- kn 56,95 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 70,20 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 79,74 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 60,86 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 58,93 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 79,49 od 02.12.2006. pa do isplate,
- kn 73,40 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 94,87 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 128,57 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 96,44 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 130,91 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 160,40 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 180,50 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 191,26 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 175,37 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 172,32 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 202,93 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 157,20 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 157,20 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 122,48 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 130,87 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 50,86 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 136,16 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 152,79 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 139,77 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 134,18 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 172,33 od 02.09.2008. pa do isplate,
- kn 167,95 od 02.10.2008. pa do isplate,
- kn 40,74 od 02.12.2008. pa do isplate,
- kn 26,75 od 02.01.2009. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st..
2. ZOO-a, koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.367,88 EUR / 17.840,76 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“
2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke, te pod točkama III. i IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik istoj kao potrošaču u Ugovoru o kreditu kojeg su dana 3. svibnja 2005. sklopili tužiteljica kao korisnica i tuženik kao kreditor, nametnuo ugovorne odredbe i to one koje se odnose valutnu klauzulu u CHF, pa je taj način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, stavljena u neravnopravan položaj i njena je ugovorna obveza zbog ovisnosti o tom bitnom promjenjivom elementu postala rizična.
6. Prvostupanjski sud je u pobijanom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz razloga što je sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka nepoštena te ujedno ništetna, čime je naložio tuženiku vraćanje s osnove valutne klauzule u CHF preplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom dok je prigovor radi prebijanja odbio kao neosnovan.
7. Osnovan je prigovor tuženika da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu.
8. Naime, na okolnosti obaviještenosti potrošača (tužiteljice) u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog pojedinačnog ugovora o kreditu banka je predložila saslušanje zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora, dok je sud prvog stupnja, a bez da je izveo taj dokaz, primjenom članka 221.a ZPP-a, zaključio kako odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora tužiteljici nisu dane.
9. U procesnopravnoj situaciji kada sud prvog stupnja nije izveo dokaze predložene po stranci kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica (dakle, je li tuženik dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora) odredba članka 221.a ZPP-a, koja ovlašćuje parnični sud zaključiti o postojanju neke činjenice koja se ne može sa sigurnošću utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije se mogla primijeniti.
10. Slijedom navedenog, ako je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, a sud odluku temelji na zaključku da tu okolnost banka nije ni s čim dokazala u smislu članka 221.a ZPP-a, onda primjena pravila iz članka 221.a ZPP-a podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužiteljice), a koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu i tek na temelju izvedenih dokaza ocijeni ima li mjesta primjeni članka 221.a ZPP-a.
11. Stoga mišljenje suda prvog stupnja da nema mjesta prihvaćanju argumentiranog dokaznog prijedloga banke saslušanjem zaposlenika banke u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste na okolnosti pojedinačnog pregovaranja koje nisu bile predmetom kolektivnog spora pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. nije prihvatljivo u navedenim okolnostima.
12. Pritom je za napomenuti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
13. S druge strane, dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste ukazuje se opravdanim, te je u skladu s danim iskazom ocijeniti njegovu dokaznu vrijednost za donošenje odluke u konkretnom sporu i utvrđenje povrede prava potrošača na obaviještenost.
14. S tim u vezi je istaći kako je Ustavni sud u odluci broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. prihvatio kao neproizvoljno stajalište Trgovačkog suda u Zagrebu o tome da iskaze zaposlenika banaka, s obzirom na to da su egzistencijalno ovisni o svojim poslodavcima, valja tumačiti "restriktivno", pri čemu je Ustavni sud imao u vidu da je u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Direktive 2008/48/EZ od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima ("Službeni list" L 133, 22. svibnja 2008.), člancima 13. stavku 1. i 14. stavcima 2. i 3. kasnije donesene Direktive 2014/17/EU od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene kredite ("Službeni list" L 60, 28. veljače 2014.), te člancima A.2. i A.4. Europskog standardiziranog informativnog obrasca koji čini prilog Direktivi 2014/17/EU, određeno da se obavijesti potrošačima o promjenjivoj kamatnoj stopi (EKS koji uključuju referentnu stopu, kamatnu maržu i troškove) i valutnoj klauzuli (detaljni podatci o zaduženju s valutnom klauzulom i utjecaju fluktuacije tečaja na određivanje maksimalne novčane obveze i njezinom rasponu) daju prije sklapanja ugovora na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju (vidi detaljnije točke 90.1. - 90.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.).
15. Međutim, navedeni standardi o obavještavanju potrošača u pisanom obliku ili na nekom drugom trajnom mediju uspostavljeni navedenim dvjema direktivama nisu bili izravno primjenjivi u Republici Hrvatskoj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu koji su obuhvaćeni izrekama presuda iz kolektivnog spora (razdoblje od 2003. do najkasnije prosinca 2008.) zbog čega ni Sud Europske unije nije vremenski nadležan odgovoriti na pitanja o tumačenju prava na obaviještenost uspostavljenom tim direktivama, koja se odnose na ugovore o kreditu sklopljene u Republici Hrvatskoj prije pristupanja Europskoj uniji (vidi, u povodu prethodnog pitanja hrvatskog suda, rješenje S. E. unije od 26. rujna 2019. u predmetu broj: C-277/19 - Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg). Dalje, primjena Direktive 2008/48/EZ svakako je isključena u odnosu na ugovore o kreditu koji već postoje na dan stupanja na snagu nacionalnih provedbenih mjera (članak 30. stavak 1.), a prvi domaći provedbeni propis koji je uveo obvezu prethodnog obavještavanja potrošača samo u odnosu na EKS bio je članak 5. Odluke Hrvatske narodne banke od 2. siječnja 2009. o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima ("Narodne novine" broj 1/09) i koji stoga nije primjenjiv na ranije zaključene ugovore. Dodatno, Direktiva 2014/17/EU izrijekom propisuje isključenje od primjene na ugovore o kreditu koji već postoje prije 21. ožujka 2016. (članak 43. stavak 1.).
16. Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope ni o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik banke tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao. U tim okolnostima ništa ne sprječava sud da razmotri, s obzirom na poslovne prakse i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predočila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Ukoliko na temelju međusobno proturječnih iskaza potrošača i zaposlenika banke nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane, i jesu li, ako su doista dane obavijesti bile odgovarajuće kako bi potrošač pristao na sklapanje ugovora i mogao se smatrati "informiranim", sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, stoga što ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).
17. Isto tako, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) sudovima nameće dužnost da na primjeren način razmotre podneske, argumente i dokaze koje su stranke predočile sudu, te primjena pravila o teretu dokazivanja, sagledavajući postupak koji je posrijedi kao cjelinu, također mora biti u skladu s načelom jednakosti oružja (Turek protiv Slovačke, br. 57986/00, § 116., presuda od 14. veljače 2006.).
18. Kako je dakle, u ovom slučaju glede pravila o teretu dokazivanja ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8., člankom 220. stavak 1. i člankom 221.a ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.
U Splitu 29. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi