Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-3456/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vlahovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku u Novom Marofu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9413/2021-14 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9413/2021- 14 od 23. listopada 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Tužena PL (OB:[osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] dužna je tužitelju Croatia osiguranje d.d., Zagreb platiti iznos od 5.148,91 eura zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. ožujka 2010. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate kamate po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 da tuženici PL, OB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana
III. Odbija se zahtjev tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je regresna isplata iznosa od 5.148,91 eura sa zateznim kamatama prema tuženici kao nasljednici za dug ostavitelja.
6. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je:
- da je prednik tuženice ŠL zaključio Ugovor o kreditu broj 320-50- 2754823 sa Raiffeisenbank Austria d.d. 8. travnja 2005. u iznosu do 14.771,090 CHF u kunskoj protuvrijednosti;
- da je tužitelj sa Raiffesienbank Austria d.d. zaključio Ugovor br. 53-232110- 008519 o osiguranju tražbine osiguranika dana 14. lipnja 2004.;
- da je prednik tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. 18. prosinca 2009. zbog neurednosti u otplati kredita otkazao Ugovor o kreditu broj 320-50-2754823;
- da je prednik tužitelja, Raiffeinesnbank Austria d.d. tužitelju 21. prosinca 2019. podnio zahtjev za naknadu štete po prethodno navedenom ugovoru o kreditu u iznosu od 38.794,51 kuna, te je tužitelj 11. ožujka 2010. izvršio isplatu štete u navedenom iznosu;
- da je prednik tuženice ŠL preminuo **.**.2009. a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-2176/2020 od 16. ožujka 2021. koje je postalo pravomoćno 7. travnja 2021., a nasljednicom je proglašena tuženica, PL.
8. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
9. U ovom slučaju tražbina iz predmetnog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a.
10. S obzirom da je kreditor izjavom od 18. prosinca 2010. otkazao ugovor o kreditu, a time da je cjelokupni kredit dospio na naplatu te da je od navedenog datuma počela teći zastara, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 24. studenog 2021. prvostupanjski sud zaključuje da je protekao petogodišnji zastarni rok, te je prigovor zastare tuženice ocijenio osnovanim. Što se tiče navode tužitelja kako je u mirnom postupku pokušao ostvariti povrat plaćene osigurnine i o tome obavještavao ostavinski sud pa da bi time bila prekinuta ili zaustavljena zastara, prvostupanjski sud takve navode smatra neosnovnim. Nadalje, sukladno čl. 174. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN), u ostavinskom postupku da se utvrđuje tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. Iz navedenog da proizlazi da se u ostavinskom postupku ne utvrđuju ostaviteljevi dugovi, te da se stoga prijavljivanje tražbine u ostavinskom postupku na koju upire tužitelj ne može smatrati radnjom koja dovodi do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a.
11. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O- 2176/2020 od 16. ožujka 2021. proizlazi kako je tuženica, kao kći ostavitelja na temelju zakona, oporuke i danih nasljedničkih izjava nasljednica pok. KL u cijelosti. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica nasljedno pravo stekla smrću korisnika kredita i u trenutku njegove smrti, dok je donošenjem rješenja o nasljeđivanju tuženica proglašena nasljednicom. U tom smislu, donošenje rješenja o nasljeđivanju da nema konstitutivni učinak na način da bi tuženica tek tim rješenjem stekla nasljedno pravo, te posljedično tome sukladno članku 139. ZN-a i odgovornost za dugove ostavitelja, pa da bi tek donošenjem rješenja o nasljeđivanju ista bila legitimirana kao nasljednik ostavitelja. Radi toga, prvostupanjski sud smatra da su neosnovani navodi tužitelja da formalni postupak nije mogao pokrenuti prije pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka tim više jer je iz dopisa tužitelja od 5. ožujka 2014. razvidno kako je isti znao da ostavitelj ima nasljednike odnosno da je ostavinski postupak u tijeku. Tužitelj da je u skladu s odredbom članka 140. stavka 1. ZN-a imao mogućnost podnošenja zahtjeva ostavinskom sudu za odvajanje ostavine pod pretpostavkom da učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogao namiriti svoju tražbinu, u kojem slučaju bi ga ostavinski sud u skladu s odredbom članka 140. stavak 6. ZN-a rješenjem uputio na pokretanje postupka radi ostvarenja njegove tražbine, što tužitelj da nije učinio. Radi toga je prvostupanjski sud prigovor zastare ocijenio osnovnim te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i tužitelju naložio da tuženici naknadi parnični trošak.
12. Međutim, suprotno navodima i zaključku prvostupanjskog suda, uvidom u predmetni parnični spis utvrđeno je da tužitelj podneskom od 5. ožujka 2014. (list 41 spisa), ostavinskom sudu pred kojim se vodio ostavinski postupak iza smrti prednika tuženice podnio podnesak treće osobe kojim je prijavio tražbinu u ostavinskom postupku broj O-2406/13 nakon smrti prednika tuženice KL te predložio da se tražbina utvrdi u ostavinskom postupku. Time je došlo do prekida zastare predmetne tražbine iz ovog parničnog postupka. Prema odredbi članka 140. stavka 1. ZN-a postoji mogućnost podnošenja zahtjeva ostavinskom sudu za odvajanje ostavine pod pretpostavkom da podnositelj zahtjeva učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogao namiriti svoju tražbinu. Nadalje, prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. S obzirom na navedeno žalbeni razlozi i navodi tužitelja su osnovani jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 356. ZPP-a, a radi toga niti činjenično stanje bitno za predmet spora nije utvrđeno u smislu odredbe članka 355. ZPP-a.
14. Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi pravno relevantne činjenice bitne za predmet spora.
Split, 29. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
