Poslovni broj: Gž R-124/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-4/2023-8 od 24. studenog 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pr-4/2023-8 od 24. studenog 2023.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženici da tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za osam sati odmora, za razdoblje od 10. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. isplati iznos od 13.269,89 eura bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, koje teku na točno označene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u svakom pojedinom bruto iznosu (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženici da tužitelju s osnove subota i nedjelja koje su evidentirane kao slobodni dani isplati iznos od 4.880,76 eura bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, koje teku na točno označene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.621,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. studenog 2023. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) , s prijedlogom da se ukine i vrati na ponovno suđenje, odnosno da se preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu dodataka za rad na izdvojenom objektu za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014. kao i zahtjev za isplatu na ime subota i nedjelja koje su evidentirane kao slobodan dan za razdoblje od prosinca 2011. do kolovoza 2014., sve sa zatraženim zateznim kamatama.

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi sljedeće:

- da tužitelj radi kod tuženice kao djelatna vojna osoba,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na rad na izdvojene objekte,

- da tužitelj tvrdi kako evidencija o radu nije odgovarala stvarnom stanju; da mu nije sve isplaćeno, te da mu je tuženik u sedmodnevne slobodne dane uračunavao subote i nedjelje koje su i inače bile neradni dani; da mu nije plaćeno aktivno dežurstvo po činu kojeg je imao (nadnarednik - vojni specijalist)

6. S obzirom na utvrđeno, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove neisplaćenih bruto iznosa za rad na izdvojenom objektu, nakon što je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a kojim je utvrđeno da tužitelju po ovoj osnovi za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014. pripada bruto iznos od 13.269,89 eura, pri čemu je tužiteljev rad za to razdoblje umanjen za osam sati odmora sukladno recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je životno i logično da djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po osam sati dnevno, što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica tužitelju odobravala pet slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, pa je shodno tome zaključio da tužitelj osnovano potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu te je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka smatrao da tužitelju na ime subota i nedjelja koje su evidentirane kao slobodni dani pripada iznos 4.880,76 eura bruto.

6.2. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud dosudio je navedene iznose tužitelju skupa s pripadajućim kamatama na temelju odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima po navedenim osnovama.

7. Tužitelj u konkretnom slučaju potražuje isplatu naknada za razdoblje od mjeseca studenog 2011. do svibnja 2014., pa su za utuženo razdoblje relevantne odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka), koja je Odluka stupila na snagu 1. listopada 2009. i koja se primjenjivala do 31. svibnja 2014., te Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14, 23/15 i 84/15 – u daljnjem tekstu: Odluka/14.), koja se Odluka/14. primjenjivala od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017.

8. Naime, u članku VI. navedene Odluke propisano je da pripadnici oružanih snaga RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo, s time što će se dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, dok za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku oružanih snaga RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke, a koja propisuje uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni i turnusu.

8.1. Iz citirane odredbe članka VI. Odluke proizlazi da se navedeni dodaci ne mogu primijeniti na period kojeg djelatnik oružanih RH provodi u aktivnom dežurstvu.

8.2. Međutim, prema odredbi članka XI. iste Odluke iznimno, kad rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske) koji zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Sukladno odredbi članka II. iste Odluke, tjedno radno vrijeme određuje se na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

8.3. Za navesti je, da na ovaj spor treba primijeniti i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09., koji je stupio na snagu 1. listopad 2009.), kojim je u članku 17b. propisano da se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaća za svaki sat aktivnog dežurstva.

8.4. Nadalje, prema odredbi čl. XVIII st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1, Urbr: 512-01-14-382, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza prvi sljedeći radni dan. Prema odredbi čl. XII st. 2 predmetne Odluke djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora, a prema odredbi čl. XIV. Odluke djelatna vojna osoba – tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad, te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada.

9. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je gore navedenim aktima, a donesenim na temelju Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09.) i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13.) uređeno, pored rasporeda tjednog radnog vremena i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi način, prekovremeni rad, rad na izdvojenom objektu, dežurstvo i stražarska služba. Znači, i na izdvojenom objektu koji zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, a koji nije organiziran u smjenama ili turnusima, a o čemu je riječ u ovom slučaju jer je tužitelj prema utvrđenju prvostupanjskog suda za utuženo razdoblje bio upućen na rad na izdvojeni objekt koji je trajalo sedam dana na temelju zapovijedi i koji mu rad nije u cijelosti preraspoređen kroz slobodne dane pa mu pripada naknada za takav rad.

10. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvativši nalaz i mišljenje vještaka iz točke III. i V., a nakon što je tužitelj specificirao svoje traženje prihvatio tužbeni zahtjev po zatraženim osnovama, smatrajući da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju utužene iznose.

11. Odredbom članka 14. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske, predviđena je supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (identična odredba je sadržana i u članku 5. Zakona o radu koji je u primjeni od 7. kolovoza 2014.), dok prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11.1. U situaciji kada iz dokumentacije dostavljene od strane tuženice i iskaza tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena ne sadrži rješenje o korištenju slobodnih dana tužitelja, dakle, u situaciji kada tuženica nije dostavila ni naloge o korištenju slobodnih dana ni odluke o preraspodjeli radnog vremena, a kako je u konkretnom slučaju teret dokazivanja radnog vremena na tuženici kao poslodavcu jer nije na propisani način vodila evidenciju o radnom vremenu, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženica nije s uspjehom dokazala uredno vođenje evidencije odnosno, nije s uspjehom opovrgla druge dokaze koji ukazuju na suprotno, a što sve čini tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

11.2. Za ukazati je da prema odredbi članka 3. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske, pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su vojne osobe te državni službenici i namještenici, a prema odredbi članka 168. istoga Zakon, djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama tog zakona. Slijedom navedenog, članak 169. stavak 1. Zakon o oružanim snagama RH, određuje da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću; stavak 2. da osnovnu plaću djelatne vojne osobe čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža; a stavak 3. da se osnovica za obračun osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike.

11.3. Člankom I. Odluke, određeno je da se tom Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba, a u članku II. da isti imaju tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati te se isto u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

12. Budući da tuženica u ovom slučaju nije dokazala u cijelosti preraspodjelu radnog vremena, a kako iz priložene dokumentacije dostavljene po tuženici, i iskaza tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio na izdvojenom objektu i da mu taj rad umanjen za osam sati odmora nije plaćen niti je u cijelosti preraspodijeljen, to je pravilno prvostupanjski sud smatrao da se u konkretnom slučaju ne radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT koji podrazumijeva sedam dana rada i sedam dana odmora. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka na ime subota i nedjelja, koje su evidentirane kao slobodni dani za utuženo razdoblje, smatrao da su subote i nedjelje neradni dani i da se ne mogu evidentirati kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu, utvrdio tužitelju i pripadajuću naknadu po ovoj osnovi.

13. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, pri čemu je tuženica posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

14. U odnosu na preostale žalbene navode, za odgovoriti je da su isti pravno irelevantni kod svega naprijed iznijetog od strane ovoga suda, kao i iznijetog u pobijanoj odluci od strane prvostupanjskog suda, pa se u preostalom dijelu tuženica upućuje na iscrpne razloge pobijane presude u cijelosti.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Kako tuženica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.

U Splitu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić