REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1328/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice, i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika TRGOVINSKI CENTAR - ZADAR, d.o.o., OIB 14842988057, Zadar, Put Murvice 1, koje zastupa punomoćnik Ivan Petrus, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri d.o.o., radi isplate iznosa od 24.311,40 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-476/2019-44 od 8. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-476/2019-44 od 8. siječnja 2021. u točki II. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 8. siječnja 2021. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabar iz Zadra poslovni broj Ovrv-1137/19 od 10. srpnja 2019. i naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 113.174,27 kn tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose te je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 133.000,00 kn (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 31.160,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u iznosu od 6.901,00 kn na ime preostalog troška i u dijelu u kojem zatezne kamate na trošak koji je nastao u ovrsi u iznosu od 4.129,25 kn teku od donošenja rješenja o ovrsi od 10. srpnja 2019. do zaključno 7. siječnja 2021. te u dijelu u kojem se odnosi na stopu zateznih kamata koja prelazi stopu propisanu za ostale odnose (točka III. izreke). Točkom IV. izreke pobijanog rješenja određena je prethodna mjera, a točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje prethodne mjere u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1327/2021-2 od 23. ožujka 2021., ukinuto je navedeno rješenje u točki IV. izreke i predmet vraćen na ponovno suđenje. U odnosu na ukinuti dio doneseno je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-476/2019-53 od 2. travnja 2021., a radi osiguranja određena je prethodna mjera. Rješavajući žalbu na potonje rješenje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je rješenje od 17. svibnja 2021. kojim je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tuženik jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, a da primjenom odredaba čl. 42. i 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tuženik odgovara na temelju predmnijevane solidarnosti. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje da se u predmetnom slučaju svakako radi o trgovačkom ugovoru između tužitelja s jedne strane i pravnih osoba koje obavljaju svoju djelatnost u objektu kojemu je isporučena električna energija (među kojima je i tuženik) s druge strane, a to jer se predmetno obračunsko mjesto odnosi na cijelu zgradu i evidentno se radi o obvezi koja tereti sve suvlasnike na što ukazuje činjenica da se obveze prema tužitelju sukladno dogovoru namiruju s računa zajedničke pričuve obveznici plaćanja koje su po zakonu svi suvlasnici među kojima je i tuženik, a na temelju odredbe čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19; dalje: ZTEE) krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

3. Tuženik podnosi žalbu sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno u odnosu na pobijanu presudu i točku II. pobijanog rješenja, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 299. ZPP-a jer je tužitelj dostavio dokaze (izvadak iz zemljišne knjige) nakon zaključenja prethodnog postupka do tada polazeći od potpuno drugačije pravne osnove (odgovornost tuženika kao korisnika) nego kasnije (odgovornost kao jedan od suvlasnika) u postupku, a za što je prekludiran i to isključivo svojom krivnjom, te da je sud postupio protivno odredbama čl. 2. i 7. ZPP-a prekoračio svoje ovlasti time što je odlučivanje o pasivnoj legitimaciji suviše proširio na vlasničkopravne odnose. Tuženik, nadalje, prigovara da je tužitelj priložio samo račun i izvod iz poslovnih knjiga te da je potpuno promašen stav prvostupanjskog suda da se radi o trgovačkom ugovoru zbog, među ostalim, toga što u predmetnoj zgradi ima i stambenih prostora i više prostora u vlasništvu fizičkih osoba, a tuženik i većina suvlasnika predmetne nekretnine nisu trgovci dok isporuka električne energije predstavlja trošak određene nekretnine. U odnosu na nemogućnost primjene solidarnosti tuženik također ističe da se predmetna obveza odnosi na cjelokupnu nekretninu, a koja se ne koristi isključivo u svrhu poduzetništva, da tužitelj odvojeno tereti tuženika za njegove poslovne prostore i da je u međuvremenu podmiren dio dugovanja u ovom postupku sa sredstava zajedničke pričuve. Zbog svega navedenog tuženik ističe da je pobijana odluka potpuno arbitrarna u suprotnosti s odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14; dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) te je predlaže preinačiti uz određivanje troška postupka, odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da je tuženikova žalba nepravovremena, da se pasivna legitimacija temelji na odredbama Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom jer je tuženik evidentirani kupac električne energije, da se u predmetnom slučaju radi o potrošnji u okviru zajamčene opskrbe, a da se takav ugovor smatra sklopljen kada korisnik ostane bez opskrbljivača električnom energijom. Nadalje tužitelj navodi da on nije niti obvezan naznačiti pravnu osnovu svoga zahtjeva i da se kasnija promjena pravne osnove ne smatra preinakom tužbe, a da se sam tuženik pozivao na stvarnopravne odnose. Konačno, tužitelj ističe da se zaista radi o trgovačkom ugovoru jer je iz zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da se radi o poslovnoj zgradi s gospodarskim dvorištem, a gotovo svi posebni dijelovi upisani su kao poslovni prostori. Svoje navode tužitelj temelji na odredbi čl. 34. st. 4. i čl. 49. st. 12. Općih uvjeta koje uređuju kategoriju poduzetništvo (krajnji kupci koji kupuju elektroničku energiju za potrebe proizvodnje robe i/ili pružanja usluge i ne koriste je u svom kućanstvu) i da je opskrbljivač dužan pružiti zajamčenu opskrbu isključivo korisnicima te kategorije pa zbog toga zaključuje da je ugovor o zajamčenoj opskrbi nedvojbeno trgovački ugovor. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti žalbu tuženika kao nepravovremenu, odnosno podredno odbiti je kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Ovaj sud primjenom odredbe čl. 112. st. 3. ZPP-a zaključuje da je žalba tuženika od 18. siječnja 2021. pravovremena.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 113.174,27 kn (sada: 15.020,81 eura) s osnove naknade za pružene usluge isporuke električne energije na ime glavnice i 9.513,00 kn (sada: 1.262,59 eura) na ime kamate obračunate na plaćenu glavnicu, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika kao evidentiranog korisnika na mjernom mjestu broj 1402020575, a prema utuženim računima koji se nalaze u spisu (list 15. - 18. spisa).

9. Između stranaka je nesporno da potraživanje po predmetnim računima nije plaćeno, da je tužitelj isporučio električnu energiju za objekt Trgovinski centar Zadar (veći broj korisnika) i da je tuženik upravitelj navedenog objekta.

10. U postupku su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, a posebice pasivna legitimacija.

11. Prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik ujedno i suvlasnik nekretnine, a što nije predstavljalo novu činjenicu u smislu odredbi čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a te proizlazi iz dokaze dostavljenih i prije zaključenja prethodnog postupka. Ispravno navodi prvostupanjski sud da navedenu činjenicu tuženik nije osporavao, također to ne čini ni sada žalbenim razlozima, a sve kako navodi i tužitelj jer promjena pravne osnove ne predstavlja preinaku tužbe (arg. odredba čl. 191. st. 3. ZPP-a). U skladu s navedenim pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da u odnosu na to da je tuženik prigovarao upravo pasivnoj legitimaciji ocijeni i to da je tuženik, osim što je upravitelj zgrade, ujedno i suvlasnik predmetne nekretnine.

12. Međutim, prilikom ocjene pasivne legitimacije tuženika, odnosno pravne osnove tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo. U ovom slučaju ne može se primijeniti odredba o predmnjevanoj solidarnosti iz odredbe čl. 42. ZOO-a koja glasi da kada ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost. Prvostupanjski sud stajalište o predmjevanoj solidarnosti zasniva na tome da se radi o obvezi koja se namiruje s računa zajedničke pričuve, a koju plaćaju svi suvlasnici pritom izuzimajući iz vida da u skladu s odredbom čl. 74. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) takve troškove suvlasnici snose razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima i to predstavlja zasebnu obvezu svakog od njih.

13. Međutim, ne može se prihvatiti niti ocjena prvostupanjskog suda da se obračunsko mjesto odnosi na cijelu zgradu zbog toga što prvostupanjski sud nije utvrdio radi li se o zajedničkim dijelovima nekretnine u odnosu na koje se plaća električna energija ili se utrošena električna energija odnosi i na posebne dijelove nekretnine.

14. Naime, ako se radi o troškovima cijele nekretnine iz odredbe čl. 89. ZVDSP-a troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno (arg. odredba čl. 89. st. 1. ZVDSP-a), a ako je riječ o troškovima posebnog dijela iz odredbe čl. 84. ZVDSP-a suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela duguje naknade, odnosno povremena davanja za komunalne usluge u vezi s uporabom posebnog dijela dobavljačima odnosno davateljima usluga (arg. odredba čl. 84. st. 2. ZVDSP-a). Dakle, obveza tuženika na plaćanje isporučene električne energije proizlazi iz toga na koji se dio nekretnine ta opskrba odnosi.

15. U tom smislu ne može se prihvatiti argumentacija tužitelja da je tuženik pasivno legitimiran jer je on „evidentirani korisnik“, odnosno da je zato tuženik kupac električne energije s obzirom na to da je tužitelju bilo poznato da električnu energiju isporučuje većem broju korisnika, odnosno da iz samih računa proizlazi da se terete „sredstva zajedničke pričuve“.

16. Nadalje, u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika kao upravitelja zgrade valja istaknuti da je odredbom čl. 93. ZVDSP-a određeno da upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom (arg. odredba čl. 93. st. 1. ZVDSP-a) i da se upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede upravljanja nekretninom ravna po općim pravilima o zastupanju (arg. odredba čl. 93. st. 3. ZVDSP-a). Odnosno, upravitelj je zastupnik suvlasnika i na temelju odredbe čl. 309. ZOO-a on poslove ne sklapa u svoje ime i za svoj račun, nego u ime i za račun suvlasnika, s obzirom na to da suvlasnike sklopljeni ugovor neposredno obvezuje. Ipak, u određenom slučaju upravitelj može odgovarati za obveze ako on ne izvrši neku od svojih zakonskih ili ugovornih obveza, a što zbog pogrešnog pravnog pristupa nije niti utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

17. Budući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedene odredbe materijalnog prava te posljedično nije utvrdio odlučne činjenice, odnosno pobijana odluka nema razloge o odlučnim činjenicama, to postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 380 t. 3. odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

20. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će uzeti u obzir stajalište ovoga suda o primjeni materijalnog prava te će s obzirom na to upotpuniti činjenično stanje kako mu je ukazano.

21. Tako valja utvrditi odnosi li se potraživanje tužitelja na troškove posebnog dijela nekretnine ili u odnosu na troškove cijele nekretnine te u tom smislu prihvatiti predvidljivo dio tužbenog zahtjeva, odnosno moguće odnosi li se tužbeni zahtjev na oboje pa odrediti kolika je obveza tuženika. Zbog toga valja provesti predloženo energetsko vještačenje, ali i pribaviti podatke od HEP-ODS d.o.o., odnosno energetske kartice za utuženo razdoblje. Također, valja provesti i predloženo financijsko vještačenje iz kojeg valja utvrditi na koji način je prethodno plaćano navedeno dugovanje pa tako i prije predmetne zajamčene opskrbe, ali i način podmirivanja navedene obveze iz koje bi mogla proizaći i odgovornost upravitelja. Na temelju navedenih dokaza valja utvrditi i visinu tužbenog zahtjeva. Konačno, ako nakon provedbe svih predloženih dokaza sud neće moći sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice o njihovom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno na temelju odredbe čl. 221.a ZPP-a.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak