Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-126/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Dariju Grbavcu, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika OTP banke d. d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-477/2023-15 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-477/2023-15 od 17. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužiteljice BF s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku OTP banka d. d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u iznosu od 15.598,17 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
iznos od 3,50 eura od dana 12. veljače 2008.,
iznos od 9,56 eura od dana 13. ožujka 2008.,
iznos od 7,70 eura od dana 14. travnja 2008.,
iznos od 9,37 eura od dana 9. listopada 2008.,
iznos od 28,88 eura od dana 6. studenog 2008.,
iznos od 25,62 eura od dana 8. prosinca 2008.,
iznos od 49,20 eura od dana 7. siječnja 2009.,
iznos od 68,30 eura od dana 6. veljače 2009.,
iznos od 76,82 eura od dana 6. ožujka 2009.,
iznos od 54,83 eura od dana 6. travnja 2009.,
iznos od 53,54 eura od dana 6. svibnja 2009.,
iznos od 50,36 eura od dana 8. lipnja 2009.,
iznos od 49,21 eura od dana 6. srpnja 2009.,
iznos od 46,15 eura od dana 18. kolovoza 2009.,
iznos od 47,54 eura od dana 15. rujna 2009.,
iznos od 39,69 eura od dana 15. listopada 2009.,
iznos od 47,13 eura od dana 16. studenog 2009.,
iznos od 43,57 eura od dana 15. prosinca 2009.,
iznos od 60,24 eura od dana 15. siječnja 2010.,
iznos od 73,67 eura od dana 10. veljače 2010.,
iznos od 71,24 eura od dana 10. ožujka 2010.,
iznos od 81,01 eura od dana 12. travnja 2010.,
iznos od 96,69 eura od dana 7. svibnja 2010.,
iznos od 107,61 eura od dana 10. lipnja 2010.,
iznos od 126,32 eura od dana 6. srpnja 2010.,
iznos od 110,32 eura od dana 6. kolovoza 2010.,
iznos od 160,46 eura od dana 13. rujna 2010.,
iznos od 136,52 eura od dana 11. listopada 2010.,
iznos od 140,51 eura od dana 9. studenog 2010.,
iznos od 165,16 eura od dana 7. prosinca 2010.,
iznos od 210,50 eura od dana 11. siječnja 2011.,
iznos od 145,62 eura od dana 10. veljače 2011.,
iznos od 150,93 eura od dana 9. ožujka 2011.,
iznos od 150,93 eura od dana 7. travnja 2011.,
iznos od 170,84 eura od dana 9. svibnja 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 9. lipnja 2011.,
iznos od 223,93 eura od dana 11. srpnja 2011.,
iznos od 319,49 eura od dana 9. kolovoza 2011.,
iznos od 290,28 eura od dana 5. rujna 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 7. listopada 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 7. studenog 2011.,
iznos od 210,66 eura od dana 12. prosinca 2011.,
iznos od 230,57 eura od dana 4. siječnja 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 6. veljače 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 7. ožujka 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 6. travnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 8. svibnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 11. lipnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 9. srpnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 7. kolovoza 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 10. rujna 2012.,
iznos od 217,30 eura od dana 5. listopada 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 8. studenog 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 10. prosinca 2012.,
iznos od 245,93 eura od dana 10. siječnja 2013.,
iznos od 233,79 eura od dana 11. veljače 2013.,
iznos od 230,34 eura od dana 8. ožujka 2013.,
iznos od 245,17 eura od dana 8. travnja 2013.,
iznos od 229,38 eura od dana 10. svibnja 2013.,
iznos od 222,48 eura od dana 10. lipnja 2013.,
iznos od 217,51 eura od dana 8. srpnja 2013.,
iznos od 222,83 eura od dana 8. kolovoza 2013.,
iznos od 229,44 eura od dana 10. rujna 2013.,
iznos od 237,99 eura od dana 7. listopada 2013.,
iznos od 235,93 eura od dana 6. studenog 2013.,
iznos od 242,08 eura od dana 10. prosinca 2013.,
iznos od 208,40 eura od dana 8. siječnja 2014.,
iznos od 198,71 eura od dana 10. veljače 2014.,
iznos od 198,71 eura od dana 6. ožujka 2014.,
iznos od 200,03 eura od dana 3. travnja 2014.,
iznos od 212,62 eura od dana 9. svibnja 2014.,
iznos od 211,95 eura od dana 3. lipnja 2014.,
iznos od 218,59 eura od dana 9. srpnja 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 7. kolovoza 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 9. rujna 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 7. listopada 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 10. studenog 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 8. prosinca 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 5. siječnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. veljače 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. ožujka 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 10. travnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 11. svibnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 8. lipnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 6. srpnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 10. kolovoza 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 7. rujna 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 6. listopada 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. studenog 2015.,
iznos od 213,68 eura od dana 7. prosinca 2015.,
iznos od 212,93 eura od dana 11. siječnja 2016.,
pa sve do isplate, na način da od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine zakonske zatezne kamate teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. nadalje do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika OTP banka d. d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, prema tužiteljici BF s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 4.396,37 eura.
III. Nalaže se tuženiku, OTP banka d. d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 , da tužiteljici, BF s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati ukupni iznos od 11.201,80 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
iznos od 3,50 eura od dana 12. veljače 2008.,
iznos od 9,56 eura od dana 13. ožujka 2008.,
iznos od 7,70 eura od dana 14. travnja 2008.,
iznos od 9,37 eura od dana 9. listopada 2008.,
iznos od 28,88 eura od dana 6. studenog 2008.,
iznos od 25,62 eura od dana 8. prosinca 2008.,
iznos od 49,20 eura od dana 7. siječnja 2009.,
iznos od 68,30 eura od dana 6. veljače 2009.,
iznos od 76,82 eura od dana 6. ožujka 2009.,
iznos od 54,83 eura od dana 6. travnja 2009.,
iznos od 53,54 eura od dana 6. svibnja 2009.,
iznos od 50,36 eura od dana 8. lipnja 2009.,
iznos od 49,21 eura od dana 6. srpnja 2009.,
iznos od 46,15 eura od dana 18. kolovoza 2009.,
iznos od 47,54 eura od dana 15. rujna 2009.,
iznos od 39,69 eura od dana 15. listopada 2009.,
iznos od 47,13 eura od dana 16. studenog 2009.,
iznos od 43,57 eura od dana 15. prosinca 2009.,
iznos od 60,24 eura od dana 15. siječnja 2010.,
iznos od 73,67 eura od dana 10. veljače 2010.,
iznos od 71,24 eura od dana 10. ožujka 2010.,
iznos od 81,01 eura od dana 12. travnja 2010.,
iznos od 96,69 eura od dana 7. svibnja 2010.,
iznos od 107,61 eura od dana 10. lipnja 2010.,
iznos od 126,32 eura od dana 6. srpnja 2010.,
iznos od 110,32 eura od dana 6. kolovoza 2010.,
iznos od 160,46 eura od dana 13. rujna 2010.,
iznos od 136,52 eura od dana 11. listopada 2010.,
iznos od 140,51 eura od dana 9. studenog 2010.,
iznos od 165,16 eura od dana 7. prosinca 2010.,
iznos od 210,50 eura od dana 11. siječnja 2011.,
iznos od 145,62 eura od dana 10. veljače 2011.,
iznos od 150,93 eura od dana 9. ožujka 2011.,
iznos od 150,93 eura od dana 7. travnja 2011.,
iznos od 170,84 eura od dana 9. svibnja 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 9. lipnja 2011.,
iznos od 223,93 eura od dana 11. srpnja 2011.,
iznos od 319,49 eura od dana 9. kolovoza 2011.,
iznos od 290,28 eura od dana 5. rujna 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 7. listopada 2011.,
iznos od 217,30 eura od dana 7. studenog 2011.,
iznos od 210,66 eura od dana 12. prosinca 2011.,
iznos od 230,57 eura od dana 4. siječnja 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 6. veljače 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 7. ožujka 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 6. travnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 8. svibnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 11. lipnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 9. srpnja 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 7. kolovoza 2012.,
iznos od 243,84 eura od dana 10. rujna 2012.,
iznos od 217,30 eura od dana 5. listopada 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 8. studenog 2012.,
iznos od 230,57 eura od dana 10. prosinca 2012.,
iznos od 245,93 eura od dana 10. siječnja 2013.,
iznos od 233,79 eura od dana 11. veljače 2013.,
iznos od 230,34 eura od dana 8. ožujka 2013.,
iznos od 245,17 eura od dana 8. travnja 2013.,
iznos od 229,38 eura od dana 10. svibnja 2013.,
iznos od 222,48 eura od dana 10. lipnja 2013.,
iznos od 217,51 eura od dana 8. srpnja 2013.,
iznos od 222,83 eura od dana 8. kolovoza 2013.,
iznos od 229,44 eura od dana 10. rujna 2013.,
iznos od 237,99 eura od dana 7. listopada 2013.,
iznos od 235,93 eura od dana 6. studenog 2013.,
iznos od 242,08 eura od dana 10. prosinca 2013.,
iznos od 208,40 eura od dana 8. siječnja 2014.,
iznos od 198,71 eura od dana 10. veljače 2014.,
iznos od 198,71 eura od dana 6. ožujka 2014.,
iznos od 200,03 eura od dana 3. travnja 2014.,
iznos od 212,62 eura od dana 9. svibnja 2014.,
iznos od 211,95 eura od dana 3. lipnja 2014.,
iznos od 218,59 eura od dana 9. srpnja 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 7. kolovoza 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 9. rujna 2014.,
iznos od 225,23 eura od dana 7. listopada 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 10. studenog 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 8. prosinca 2014.,
iznos od 238,50 eura od dana 5. siječnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. veljače 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. ožujka 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 10. travnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 11. svibnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 8. lipnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 6. srpnja 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 10. kolovoza 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 7. rujna 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 6. listopada 2015.,
iznos od 213,95 eura od dana 9. studenog 2015.,
iznos od 213,68 eura od dana 7. prosinca 2015.,
iznos od 212,93 eura od dana 11. siječnja 2016.,
pa sve do isplate, na način da od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine zakonske zatezne kamate teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. nadalje do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.437,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik, a u nedosuđenom parničnom trošku pod točkom IV. izreke tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.
5. Predmet spora je utvrđenje postojanja tražbine tužiteljice u iznosu od 15.598,17 eura iz osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica zaključila s prednikom tuženika 5. travnja 2007 ., isplata iznosa od 11.201,80 eura sa zateznom kamatom iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF te naknada parničnog troška sa zateznom kamatom.
6. Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile Ugovora o kreditu od 5. travnja 2007,. prema kojem je prednik tuženika, kao kreditor, odobrio tužiteljici, kao korisnici kredita, potrošački stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 145,400,00 s valutnom klauzulom u CHF obračunat prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
7. Međutim, stranke su 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR.
8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
9. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
10. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
11. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
12. Pritom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
13. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
14. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
15. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
16. Kako je u rečenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
17. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano (dakle, je li osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
Split, 29. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
