Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-54/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupana po Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-440/2023 od 25. studenoga 2024., u sjednici vijeća od 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-440/2023 od 25. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim su utvrđene promjenjiva kamata i valutna klauzula sadržaja pobliže naznačenim u točci I., II., III. i IV. ugovora o kreditu te je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 6.536,18 eura.

2. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 1.7792,67 eura.

2. Protiv ove presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba tužene je neosnovana.

5. Sporno je između parničnih stranaka u ovoj fazi postupka je li zaključenjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/19 – dalje ZIDZPK) potrošač gubi prava na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

6. Između parničnih stranaka nije sporna visina potraživanja već osnov.

7. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su tužitelj i tuženi kao kreditor zaključili ugovor o namjenskom kreditu i da su ugovorili kredit u CHF isplatu u kunskoj protuvrijednosti u kunama na dan isplate;

- da se tužitelj obvezao uplatiti tuženom kamatnu stopu koja je promjenjiva kao i da je povrat ugovoren sukladno valutnoj klauzuli u CHF

- da su parnične stranke zaključile dodatak ugovora o kreditu kojim su izmijenili ugovorne odredbe o kreditu u pogledu valute obvezene na način da su kredit konvertirali u euro a kamatnu stopu ugovorile na način da se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela

8. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

9. Naime, sklapanje dodatka o osnovnom ugovoru i provođenje konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

10. Odredbama ZID ZPK/15 nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojeg su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu.

11. Uvidom u sadržaj dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da su tužitelj (potrošač) odrekao potraživanja nastalog temeljem nepoštenim i ništetnim klauzula.

12. Sklapanjem dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju.

13. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

14. Stoga, sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisniku (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog ugovora kredita.

15. Visina tako pretplaćenog iznosa sud prvog stupnja utvrdio je po vještaku financijske struke, koji nalaz i mišljenje nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.

16. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović