Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-210/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB 02535697732, zastupana po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-746/2024 od 26. studenoga 2024., u sjednici vijeća od 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-746/2024 od 26. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 3.822,97 eura s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke te na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.897,60 eura s pripadajućim kamatama.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sporno je između parničnih stranaka je li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnova temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora o kreditu s obzirom da između stranaka zaključen dodatak ugovora o kreditu od 22. prosinca 2015., te je li osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tužitelja. U odnosu na sadržaj žalbenih navoda nužno je istači da postojanje pravnog interesa kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva se ne utvrđuje. Prema odredbi članka 187. ZPP-A pravni interes se može utvrđivati samo kod deklaratornih tužbenih zahtjeva.

6. Između parničnih stranaka nije sporna visina potraživanja već osnov.

7. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su tužitelj i tuženi kao kreditor zaključili ugovor o namjenskom kreditu i da su ugovorili kredit u CHF isplatu u kunskoj protuvrijednosti u kunama na dan isplate;

- da se tužitelj obvezao uplatiti tuženom kamatnu stopu koja je promjenjiva kao i da je povrat ugovoren sukladno valutnoj klauzuli u CHF

- da su parnične stranke zaključile dodatak ugovora o kreditu kojim su izmijenili ugovorne odredbe o kreditu u pogledu valute obvezene na način da su kredit konvertirali u euro a kamatnu stopu ugovorile na način da se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela

8. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

9. Naime, sklapanje dodatka o osnovnom ugovoru i provođenje konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

10. Odredbama ZID ZPK/15 nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojeg su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu.

11. Uvidom u sadržaj dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da su tužitelj (potrošač) odrekao potraživanja nastalog temeljem nepoštenim i ništetnim klauzula.

12. Sklapanjem dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo prema shvaćanju ovoga suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju.

13. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

14. Stoga, sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisniku (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog ugovora kredita.

15. Visina tako pretplaćenog iznosa sud prvog stupnja utvrdio je po vještaku financijske struke, koji nalaz i mišljenje nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.

16. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović