Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-20/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SP iz [adresa]/2F, [adresa], ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Ivić Juratovac, odvjetnica u Zagrebu, radi uskraćenog uzdržavanja, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskoga suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P Ob-23/2020-64 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P Ob- 23/2020-64 od 9. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I. tuženiku, i to IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to SP iz [adresa], 2/2F, [adresa], ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu za uskraćeno uzdržavanje za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 2013. godine do mjeseca kolovoza 2014. godine te od mjeseca siječnja 2015. godine do mjeseca listopada 2015. godine, i to u visini od 464,53 (slovima: četiristo šezdeset četiri eura pedeset tri centa) eura mjesečno, dakle sveukupno 10.219,65 (slovima: deset tisuća dvjesto devetnaest eura šezdeset i pet centi) eura, i to zajedno sa zateznim kamatama, i to u razdoblju do dana 31.07.2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.09.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.10.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.11.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.12.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.01.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 28.02.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.03.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.04.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.05.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.06.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.07.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.08.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.01.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 28.02.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.03.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.04.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.05.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.06.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.07.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.08.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.09.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.10.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja; i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se II. tuženiku, i to TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to SP iz [adresa], 2/2F, [adresa], ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu za uskraćeno uzdržavanje za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 2013. godine do mjeseca kolovoza 2014. godine te od mjeseca siječnja 2015. godine do mjeseca listopada 2015. godine, i to u visini od 464,53 (slovima: četiristo šezdeset četiri eura, pedeset i tri centa) eura mjesečno, dakle sveukupno 10.219,65 (slovima: deset tisuća dvjesto devetnaest eura, šezdeset i pet centi) eura, i to zajedno sa zateznim kamatama, i to u razdoblju do dana 31.07.2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.09.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.10.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.11.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.12.2013. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.01.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 28.02.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.03.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.04.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.05.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.06.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.07.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.08.2014. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.01.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 28.02.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.03.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.04.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.05.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.06.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.07.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.08.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 30.09.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja;

- na iznos od 464,53 eura od dana 31.10.2015. godine pa sve do dana namirenja tužitelja; i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se I. i II. tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 731,50 eur, u roku od 15 dana.

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica, pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), sadržajno predlažući odluku preinačiti.

3.U odgovoru na žalbu tuženici su se usprotivili žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4.Žalba nije osnovana.

5.Prije svega valja navesti kako je u istom postupku, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-7/2020-3 od 16. siječnja 2020. ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P Ob-36/2019 od 19. lipnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-36/2019 od 24. srpnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev na isplatu novčanih iznosa od tuženika kao roditelja i to retroaktivno, na ime uskraćenog uzdržavanja. S obzirom kako je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu kao punoljetna osoba i nakon završetka redovitog školovanja, sporno je pripada li tužiteljici pravo na naknadu za uskraćeno uzdržavanje od tuženih kao roditelja za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. kolovoza 2014. te od 1. siječnja 2015. pa do 31. listopada 2015.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako nije sporno da je tužiteljica dijete, kćer tuženih te je postala punoljetna **.**.2013., kako je nakon dva završena razreda srednje škole u Zagrebu ostvarila pravo na stipendiju radi nastavka srednjoškolskog obrazovanja u [adresa], u [adresa], gdje je imala sve plaćene troškove školovanja, kao i da je po završetku srednje škole 2013. godine odlučila nastaviti visokoškolsko obrazovanje u Škotskoj, upisala studij na University of Glasgow na kojem se redovno školovala i diplomirala u lipnju 2017.,

-kako u tužbi od 19. studenoga 2018. tužiteljica tvrdi da je od rujna 2013. pa do lipnja 2017. studirala na Sveučilištu u Glasgowu, redovito pohađala studij i polagala ispite u roku, a s dvadeset dvije godine života 23. lipnja 2017. i diplomirala, potom je nekoliko mjeseci bila nezaposlena, a 8. siječnja 2018. se i zaposlila, kako je tuženici kao roditelji, tijekom cijelog studija ni nakon toga, nisu uzdržavali niti su joj na bilo koji način pomagali, već je sve troškove morala podmirivati sama,

-kako je 15. rujna 2020. uređen tužbeni zahtjev za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 3.500,00 kn u odnosu na svakog tuženika, za razdoblje od rujna 2013. pa do kolovoza 2014. te od siječnja 2015. pa do listopada 2015., odnosno na isplatu od svakog tuženika iznosa od 77.000,00 kn, sa zateznim kamatama,

-kako su tuženici osporili tužbu tvrdeći da su u vrijeme tužiteljičina školovanja u Škotskoj pomagali tužiteljicu i uzdržavali je prema svojim mogućnostima, kako su joj prilikom odlaska na studij u inozemstvo 2013. dali veći novčani iznos koji su prikupili s širom obitelji i to 70.000,00 kn, koji je tužiteljica položila na svoj račun kod Zagrebačke banke i njime raspolagala, da su joj povremeno u intervalima uplaćivali i određene iznose i uplate vršila drugotužena u dogovoru s prvotuženikom, a kako su joj i slali pakete hrvatskih prehrambenih proizvoda, kao i navodeći kako tužiteljica nema pravo kao punoljetna osoba retroaktivno tražiti uzdržavanje i uz primjenu prijašnjeg Obiteljskog zakona, pozivajući se na članke 209., 210., 211. i 244. tog zakona, već da bi to eventualno pripadalo osobi koja ju je umjesto njih uzdržavala, ali ukazujući i da je tužiteljica, ako je ostvarivala prihode, trebala pridonositi svom uzdržavanju,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon završena dva razreda srednje škole u Republici Hrvatskoj dobila stipendiju [adresa] za pohađanje ostatka srednje škole, kako se otac tomu protivio, iako u financiranju toga školovanja roditelji nisu trebali sudjelovati osim što su joj plaćali zrakoplovne karte oko četiri puta godišnje, ali najjeftinije letove, kako je srednju školu u Glasgowu pohađala od 2011. do 2013., a u rujnu 2013. počela studirati u istom gradu, fakultet je bio besplatan, ali je trebalo financirati troškove života, no nije tražila roditelje uzdržavanje jer nije očekivala da će je „definitivno odbaciti“, kako joj je majka jednom uplatila na račun 1.000,00 kn, ne zna je li više puta i misli da je to bilo još u srednjoj školi, a u par navrata su joj poslali pakete, slatkiše i kavu, ali ne i novac, kako joj je za uzdržavanje bio potreban iznos u protuvrijednosti 7.000,00 kn mjesečno i da su tuženici bili u mogućnosti obzirom na svoja tadašnja primanja od plaće, najma, preprodaje vozila i nekretnina osigurati taj iznos, no kako je morala „posuđivati novac“ od svojeg dečka, a sve što joj je pozajmio nije mu još vratila,

-kako je tuženik IP, otac tužiteljice, naveo je da su on i supruga dali tužiteljici iznos od 40.000,00 kn prilikom njezina odlaska na fakultet, kako im je taj novac ostao od prodaje stana u [adresa] u [adresa] koji su prodali u svibnju 2013., kako je ona rekla da će joj biti za stanarinu i život, a kasnije je saznao da je od bake po majci tužiteljica pozajmila još 20.000,00 kn, kako je i prije imala novca jer su joj kod odlaska u srednju školu u [adresa] dali 35.000,00 kn, a i davali joj i inače novac kada bi dolazila kući u srednjoj školi, a ona se nikada nije žalila da joj nedostaje novca, kao i da osim primanja od plaće ima prihode od najamnine za kuću u [adresa] i u [adresa], kako su tri stana u [adresa] u [adresa] kupili putem kredita, jedan od prodavatelja LP, ostale na dražbi,

-kako iz iskaza tužene TP proizlazi kako je tužiteljici na ruke ili uplatom na njezin račun u banci dala u rujnu 2013. iznos od 40.000,00 kn, zatim je tužiteljica pozajmila 20.000,00 kn od njezine majke FP, a i ostala rodbina joj je dala novčane darove te je ukupno tada dobila 70.000,00 kn i rekla da joj je to dostatno za „avans za troškove stanovanja“, kako joj je slala novac uplatama u banci ili u paketima u koje joj je slala, 50,00 do 100,00 funti, ali samo u početku, kasnije se bojala da novac ne nestane tijekom slanja pošiljke pa više nije slala, a sav novac koji joj je dala i slala bio zajednički od nje i prvotuženika, kako osim tužiteljice imaju još dvoje djece, druga kćerka je rođena **.**.1996., a sin je rođen 2009. godine,

-kako je svjedok ĆP, tužiteljičin mladić, naveo da su na početku studija zajednički iznajmili stan te dijelili troškove, kako su njemu financijski pomagali roditelji, a tužiteljici nisu, ne zna da bi joj dali veću novčanu svotu na početku studija u rujnu 2013., kako su za troškove najma i režija morali svaki izdvojiti po 350,00 funta mjesečno, za troškove prehrane svaki je trebao po 300,00 funti mjesečno, za troškove prijevoza, osobne potrebe po 100,00 do 200,00 funti mjesečno, a za nabavu literature za studiranje po 300,00 do 400,00 funti godišnje (prosječno bi to iznosilo oko 30,00 funti mjesečno), kako tužiteljica nije većinom imala od kuda snositi te troškove već je on gotovo 80% najamnine podmirivao, pa i za prehranu tužiteljice, higijenske potrepštine preostali iznos u visini 20% najamnine da je tužiteljica podmirivala od zarade instrukcijama,

-kako iz početnog stanja računa tužiteljice kod TSB banke proizlazi saldo od 2.000,00 funti, a tužiteljica nije pojasnila niti dokazala od čega je imala taj novac na računu, a uvidim u djelomični prikaz stanja prometa na njezinom računu kod Clydesdale Bank Poslovnice 7 Bridge Street, proizlazi jedino saldo i promet u razdoblju od 11. rujna do 25. listopada 2013., s danom 11. rujna 2013. kako je saldo bio 10.197,14 funti, što bi prema tadašnjem kupovnom tečaju HNB za tu valutu u protuvrijednosti kuna bio iznos od preko 90.000,00 kn (1 funta=9,028624 kn), a nije pojasnila ni dokazala je li taj iznos bio njezina ušteđevina i odakle joj, a nije postupila po nalogu suda i dostavila cjelokupni promet po računima u Škotskoj,

-kako iz stanja tužiteljičina računa u Zagrebačkoj banci d.d. proizlazi da joj je majka uplatila u 2013. i 2014. ukupno iznos od 10.719,00 kn, dok je iznos od 10.800,00 položila tužiteljica 9. rujna 2013., a nije dokazala porijeklo tog novca, kao i kako je uplata izvršena početkom rujna 2013. kada tuženici tvrde da su joj dali svotu od 40.000,00 kn i da je još pozajmila od bake ABC 20.000,00 kn, kao i da je dobila još novčanih poklona od rodbine,

-kako iz komunikacije tužiteljice s majkom putem društvene mreže Facebook, pa i njezina iskaza proizlazi da su povremeno kontaktirale i nakon njezina odlaska na studij, kako kasnije uplaćeni iznos od 10.000,00 kn dana 14. ožujka 2014., iako se ne vidi tko ga je uplatio, također predstavlja njezin prihod u spornom razdoblju, a ni za tu uplatu nije dala ikakvo obrazloženje, navodeći kako su se eventualne uplate majke na njezin račun odnosile na razdoblje pohađanja srednje škole iako je srednju školu završila u ljeto 2013., a uplate kod Zagrebačke banke d.d. na njezin račun su se odvijale od rujna 2013.,

-kako iz priložene ponude najma stana proizlazi da je do 4. rujna 2013. trebalo na ime najma ponuđenog stana uplatiti iznos od 4.680,00 funti, od čega je polovica koja je otpadala na tužiteljicu kao najmoprimca iznosila 2.340,00 funti, a ostatak najamnine je trebalo platiti u ratama i to još 1.620,00 funti za što bi trebala više od 14.000,00 kn,

-kako su uvidom u promet na računu TSB banke utvrđene uplate ZP na taj tužiteljičin račun, ali u manjim iznosima, dok su veće transakcije iznosa od 1. 905,00 funti i 1.200,00 funti bile u 2016., izvan spornog razdoblja,

-kako je tijekom predmetnoga razdoblja tužiteljica primila od tuženih iznos gotovine od 40.000,00 kn, dok je iznos od 20.000,00 kn pozajmila od bake FP, da joj je majka pojedinačnim uplatama na račun kod Zagrebačke banke d.d. uplatila iznos od ukupno 10.719,00 kn, kao i kako je dobila novčane darove od rodbine koji se ne mogu utvrditi, odnosno kako je dobila zajedno najmanje 70.719,00 kn, prema tadašnjem tečaju funte u odnosu na kunu oko 7.900,00 funti, a pored toga je imala na početku studija 2013. na računu u TSB banci iznos od 2.000,00 funti, a na računu Clydesdale Bank Poslovnice 7 Bridge Street iznos od 10.197,14 funti, a ponešto je zaradila od podučavanja studenata što se dijelom vidi i u prikazu prometa na računu,

-kako je tužiteljica na početku studija raspolagala iznosom od najmanje 20.097,14 funta, što joj je, s obzirom na utvrđene potrebe u visini od 770,00 funta mjesečno, bilo dostatno za više od 26 mjeseci, odnosno i više od razdoblja u kojem traži naknadu za uskraćeno uzdržavanje,

-kako su tuženici u predmetnom razdoblju imali prihode iz radnog odnosa te od najma, a tužiteljica nije dokazala da su stjecali dodatnu zaradu navodnom preprodajom vozila, kao niti da bi preprodajom nekretnina dodatno zarađivali, s tim što su dio ostvarene cijene od prodaje stana u [adresa] u [adresa] dali tužiteljici.

8.Polazeći od ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je predmet spora obiteljskopravni zahtjev radi uzdržavanja, zatraženoga retroaktivno temeljem instituta uskraćenog uzdržavanja u smislu odredaba Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ), odnosno odredaba ranije važećega Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 54/11, 61/11 i 23/13, dalje ObZ/03) a ne, kako to pokušava tužiteljica kvalificirati, spor iz obveznopravnog odnosa na isplatu temeljem „ex lege ostvarenim pretpostavki“ o pravu na uzdržavanje od strane tuženih u dotičnom razdoblju. S obzirom da tužiteljica potražuje od tuženih roditelja uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 1. rujna 2013. pa nadalje, za razdoblje nakon punoljetnosti, to i kako joj ne pripada pravo na naknadu za uskraćeno uzdržavanje za to razdoblje te da je već stoga tužbeni zahtjev neutemeljen.

9.Osim toga, prvostupanjski sud drži kako tužiteljica nije dokazala činjenice koje se odnose na njezine životne potrebe, na troškove najma stana za cjelokupno sporno razdoblje, već samo za šestomjesečni najam od 22. svibnja 2014. što bi bilo do 21. studenoga 2014. s ugovorenom najamninom od 520,00 funti mjesečno za nju i ZP kao najmoprimce, zatim za najam stana na adresi [adresa] od 23. studenoga 2014. pa do 22. studenoga 2015. s ugovorenom najamninom od 635,00 funti mjesečno za nju i ZP te za najam istog stana od 23. studenoga 2015. do 22. studenoga 2016. u istom iznosu, a prema pisanoj ponudi gospođe AP joj je ponuđen stan u „Galerijskim stanovima“ na 44 tjedna za cijenu najma od 7.920,00 funti što bi bio mjesečni najam od 720,00 funta, odnosno polovica od toga odnosila bi se na njezin dio obveze i iznosila bi 360,00 funta mjesečno. Prihvaćajući ove dokaze prvostupanjski sud drži kako je tužiteljica po osnovi najma stana imala u spornom razdoblju izdatke u visini od 360,00 funti kroz prvih 11 mjeseci, zatim šest mjeseci po 260,00 funti, a preostalo razdoblje po 317,50 funti mjesečno, kako su troškovi najamnine s režijama iznosili oko 350,00 funta mjesečno, zatim da joj je za prehranu bilo potrebno po 300,00 funti mjesečno, prema dostavljenim računima o kupnji literature je po toj osnovi imala izdatke prosječno oko 20,00 funti mjesečno, imala izdatke za osobne potrebe (higijenu i kućanske potrepštine, troškove prijevoza, nabavu odjeće i obuće) što je realno moglo biti do 100,00 funta mjesečno kako je to iskazao svjedok ĆP, odnosno kako je mogla imati troškove života u visini od oko 770,00 funti mjesečno, za spornih 19 i pol mjeseci ukupno 15.015,00 funti, jer su zastarjela potraživanja za rujan i listopad 2013., sukladno odredbi članka 209. stavak 3. ObZ/03, dok bi za siječanj 2015. imala pravo na uskraćeno uzdržavanje samo za drugu polovinu mjeseca, s obzirom na početak ponovne primjene ObZ/03 temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koja je donesena 12. siječnja 2015. Kako je tužiteljica tijekom predmetnoga razdoblja primila od tuženih iznos gotovine od 40.000,00 kn, dok je iznos od 20.000,00 kn pozajmila od bake FP, kako joj je majka pojedinačnim uplatama na račun kod Zagrebačke banke uplatila iznos od ukupno 10.719,00 kn te je dobila zajedno najmanje 70.719,00 kn, prema tadašnjem tečaju funte u odnosu na kunu oko 7.900,00 funti te je na početku studija raspolagala iznosom od najmanje 20.097,14 funta, što joj je, s obzirom na utvrđene potrebe u visini od 770,00 funti mjesečno, bilo dostatno za više od 26 mjeseci i dulje od razdoblja u kojem traži naknadu za uskraćeno uzdržavanje, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neutemeljen.

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalba, kao niti bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih u potpunosti kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne, logične i valjane razloge koje prihvaća i na koje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ovaj drugostupanjski sud. 12.U predmetnom razdoblju od mjeseca rujna 2013. godine pa do 31. kolovoza 2014. bio je na snazi spomenuti ObZ/03, a potom je stupio na snagu Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 75/14 i 5/15, dalje ObZ/14), a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2015. povodom pokrenutog postupka za ocjenu o suglasnosti ObZ/14 s Ustavom riješeno je kako će se do konačne odluke Ustavnog suda primjenjivati ObZ/03. Budući da je 1. studenoga 2015. stupio na snagu ObZ, odredbe ObZ/03 bile su na snazi od te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske 12. siječnja 2015. pa sve do kraja utuženog razdoblja 31. listopada 2015.

13.Člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 107/07) koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2008., dopunjen je članak 209. do tada važećeg ObZ/03 te je postojeća odredba „Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.“ postala stavkom 1., a dodani su stavci 2. , 3. i 4. kojima se propisano kako je roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe (stavak 2.), kako ta tražbina zastarijeva za vrijeme od pet godina od nastanka obveze (stavak 3.), te se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala koncem mjeseca za koji je trebalo dati uzdržavanje (stavak 4.).

14.Člankom 210. ObZ/03 propisano je:

(1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.

(2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja.

(3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

15.Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a koji stav je izražen i u spomenutom rješenju Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-7/2020-3 od 16. siječnja 2020., ObZ/03 u odredbi članka 209. daje tužiteljici kao punoljetnom djetetu ovlaštenje na potraživanje neisplaćenog uzdržavanja i razdoblje prije podnošenja tužbe, ali samo pod uvjetom ako je ona nastavila s redovitim školovanjem pa stoga i obveza tuženika doprinositi za njezino uzdržavanje postoji i nakon punoljetnosti tužiteljice u skladu s odredbom članka 210. ObZ/03.

16.Međutim, u konkretnom slučaju, cijeneći sva navedena činjenična utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljici ne pripada pravo na predmetnu isplatu temeljem neisplaćenog uzdržavanja prema tuženicima kao roditeljima, jer su tuženici doprinosili za njezino uzdržavanje u razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje, a tužiteljica je na početku studija imala novčani iznos od najmanje 20.097,14 funta, koji iznos joj je, s obzirom na pravilno utvrđene potrebe za uzdržavanjem od 770,00 funta mjesečno, bio dostatan za uzdržavanje više od 26 mjeseci, odnosno bio dostatan i za dulje razdoblje od onoga za koje traži naknadu za uskraćeno uzdržavanje u ovom stadiju postupka. Drugim riječima, i ovaj drugostupanjski sud u bitnom prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na potrebe tužiteljice za uzdržavanjem, mogućnosti tuženik otca i majke, kao roditelja koji su bili u obvezi novčano doprinositi za uzdržavanje djeteta, kao i utvrđenja o izvršenim isplatama tužiteljici od strane roditelja za uzdržavanje, a kako je to naprijed detaljno i obrazloženo.

17.Glede žalbenih navoda treba istaći kako tužiteljica žalbom nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja te se žalbeni navodi ukazuju paušalni i pravno neutemeljeni. Neutemeljeno tužiteljica navodi da bi prvostupanjski sud počinio „brojne bitne povrede odredaba postupka“, kao i kako je taj sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice ili pogrješno cijenio izvedene dokaze, s obzirom da iz svih izvedenih dokaza proizlazi drukčiji zaključak prema kojemu je sud pravilno cijenio sve izvedene dokaze i za to dao potpuno jasne i prihvatljive razloge. Tužiteljica u žalbi u bitnom iznosi i svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i iznosi svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, ali gubeći pritom iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge.

18.U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na to da bi pobijanom presudom tužiteljici bila povrijeđena određena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak 76/2010, 86/2010) i prava koja joj pripadaju sukladno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), valja navesti kako je pobijanom presudom prvostupanjski sud zakonito odlučio o predmetnom tužbenom zahtjevu nakon što je pravilno proveo parnični postupak, a žaliteljica konkretno utemeljeno i ne ukazuje u čemu bi se takve možebitne povrede očitovale.

19.Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne, a među strankama prijeporne činjenice u pogledu potreba tužiteljice za uzdržavanje u predmetnom razdoblju, imovinskih prilika tuženika i njihovih mogućnosti doprinosa za uzdržavanje, kao i činjenice u svezi s izvršenim uplatama tužiteljici na ime uzdržavanja, a žalbenim navodima ni na koji način žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni i pravno neodlučni.

20.Pobijanom prvostupanjskom odlukom pravilno je odlučeno i o trošku postupka sukladno odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužiteljica u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

21.Iz iznijetog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

23.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić