Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-366/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Gordane Denona-Kusijanović članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika LB, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1355/2023, od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1355/2023, od 14. lipnja 2024., optuženik LB proglašen je krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11 te je temeljem članka 190. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja mu je temeljem članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.
1.1.Temeljem članka 55. stavka 6. i 7. KZ/11 ako se osuđenik u roku od 8 dana od dana za koje je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv nije mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ukoliko ne da pristanak za rad započeti će se s izvršenjem kazne zatvora, a ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu je odredilo nadležno tijelo, sud će donijeti odluku u kojoj će odrediti izvršenje kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
1.2. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se ima u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2020. do 31. ožujka 2020.
1.3. Temeljem članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženika oduzimaju se predmeti počinjenja djela i to 350,22 grama droge amfetamin, različita punila za smjese droga te 13 digitalnih vaga za precizno mjerenje mase, a koji su od optuženika privremeno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00150975, 00150609, 00150610, 00150611 i 00150612, koji se imaju uništiti po pravomoćnosti presude.
1.4. Temeljem članka 560. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 77. KZ/11 novčani iznos od 500,00 eura i 2.600,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom te se utvrđuje da navedi novčani iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te će se novac koji je oduzeti od optuženika potvrdom broj: 00150551 uplatiti u državni proračun. 1.5. Temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženik LB se u cijelosti oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je izjavilo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvaćanjem žalbe preinači pobijanu presudu na način da optuženika strože kazni i obveže na snašanje troškova kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem braniteljice Lane Propadalo Duka, odvjetnice iz Zagreba s prijedlogom da se sud drugog stupnja odbije žalbu državnog odvjetnika.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. Državni odvjetnik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije pravilno odmjerio kaznu optuženiku obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti i okolnosti vezane uz počinjenje kaznenog djela jer je primijenio odredbe o ublažavanju kazne za što da nije bilo osnova za primjenu te je precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a posebno je precijenio činjenicu priznanja optuženika i izraženo kajanje što da nije trebao cijeniti posebno olakotnim obzirom na ranije pribavljene dokaze, a nije dovoljno cijenio društvenu opasnost djela, a radi se o kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi, koja kaznena djela su u stalnom i evidentnom porastu, pa izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro neće dovoljno ostvariti specijalno preventivni učinak i utjecati na optuženika da shvati štetnost protupravnog postupanja i da ubuduće uskladi svoje ponašanje sa društveno prihvaćenim normama, a takvim sankcioniranjem da se znatno narušavaju i zahtjevi generalne prevencije.
6. Nastavno, državni odvjetnik u žalbi glede troškova kaznenog postupka ističe da je sud prvog stupnja nepravilno optuženika oslobodio snašanja troškova kaznenog postupka pogrešno zaključujući da utvrđene okolnosti na strani optuženika opravdavaju oslobađanje istog koji da troškove kaznenog postupka ne bi mogao podmiriti bez štete za vlastito uzdržavanje jer da je tijekom postupka provedeno toksikološko vještačenje u iznosu od 5.149,64 eura, a radi se o kaznenom djelu iz koristoljublja u kojem je optuženik obzirom na količinu droge mogao ostvariti značajnu zaradu, te se izjasnio da je vlasnik kuće površine 100 m² i vlasnik osobnog vozila marke Renault Clio, godina proizvodnje 2003., pa bi, a kako raspolaže imovinom, mogao podmiriti troškove kaznenog postupka, barem paušalnog iznosa, a ne ga u cijelosti osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka koje je prouzročio svojim protupravnim radnjama.
7. U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji ocjena ovog vijeća je da u konkretnom slučaju nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer nema uvjeta za strože kažnjavanje optuženika budući je kod odlučivanja o kaznenoj sankciji izrečenoj optuženiku sud prvog stupnja okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja pravilno i potpuno utvrdio te odmjerio kaznu koja je primjerena težini kaznenog djela, osobnim okolnostima optuženika i naravi počinjenog kaznenog djela.
8. Sud prvog stupnja pravilno uzima u obzir kao olakotne okolnosti priznanje optuženika koje svakako utječe na ekonomičnost i efikasnost postupka, njegovo žaljenje i kajanje zbog počinjenog čime pokazuje kritični stav prema počinjenom jer shvaća težinu i posljedice počinjenog djela i ukazuje na svijest o počinjenju djela, njegovu dosadašnju neosuđivanost kao i činjenicu da je sudionik Domovinskog rata što je potkrijepljeno priloženim ratnim putem iz kojeg je razvidno da je optuženik sudionik Domovinskog rata u razdoblju preko dvije godine u kojem je i nastradao zbog čega ima i zdravstvenih problema jer boluje od PTSP-a što proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, kao i činjenicu da se nakon smrti oca jedini skrbi o majci koja je onkološki bolesnik što je razvidno iz dostavljene medicinske dokumentacije za majku optuženika pa uz činjenicu da posebno otegotnih okolnosti nije našao sve navedene olakotne okolnosti cijeni osobito olakotnim koje opravdavaju primjenu ublažavanja zakonom propisane kazne te zaključuje sukladno ukupnosti navedenih okolnosti da će se i bez izvršenja zatvorske kazne ostvariti svrha primjene kaznenopravnih sankcija pa time i adekvatan odvraćajući učinak u okvirima ciljeva specijalne i generalne prevencije.
9. Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno zaključuje da će se izricanjem kazne zatvora neznatno ispod zakonom propisanog minimuma u trajanju od 11 mjeseci zamijenjene radom za opće dobro ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela te će se ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika LB, kao i na druge, da ne čine kaznena djela.
10. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka sud prvog stupnja je pravilno zaključio i oslobodio optuženika, kojeg je oglasio krivim za predmetno kazneno djelo, da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti ocjenjujući da su imovinske prilike optuženika loše jer je nezaposlen te je primatelj braniteljske opskrbnine u mjesečnom iznosu od 190,00 eura, pa iako je optuženik vlasnik kuće na adresi prebivališta koju koristi za stanovanje zajedno s majkom, onkološkom bolesnicom o kojoj skrbi, te je vlasnik osobnog vozila čija tržišna vrijednost je neznatna obzirom na godinu proizvodnje osobnog vozila 2003., da bi plaćanjem istih bilo doista dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja u trenutku donošenja prvostupanjske presude.
11. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Rijeci, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Sandra Juranović
