Poslovni broj: Usž-270/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnica Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TH , [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi ponovnog određivanja prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2138/20-10 od 3. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2138/20-10 od 3. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Usž-2713/21-2 od 22. ožujka 2022. odbačena je žalba tužiteljice podnesena protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2138/20-10 od 3. svibnja 2021. kao nepravodobna.
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj : U-zpz-18/2022-5 od 11. prosinca 2024. (primljeno na ovom Sudu 23. siječnja 2025.) usvojen je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnog rješenja, ukinuto rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2713/21-2 od 22. ožujka 2022. te je predmet vraćen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje.
3. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2138/20-10 od 3. svibnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II 140- 02/20-01/03228235844, URBROJ:341-99-05/3-20-001494 od 8. srpnja 2020. i za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA:UP/I 140-02/19-01/OB:03228235844, URBROJ:341-25-05/3-19- 149375 od 14. siječnja 2020. te za obračun prijevremene starosne mirovine, počevši od 26. veljače 2010., uključujući i zaštitni dodatak, uz isplatu razlike za razdoblje od 26. veljače 2010. pa nadalje.
4. Osporavanim rješenjem tuženika od 8. srpnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu od 14. siječnja 2020. kojim je tužiteljici određena, počevši od 1. listopada 2018., prijevremena starosna mirovina u iznosu od 1.921,21 kn mjesečno, s tim da isplata pripada korisnici, počevši od 1. listopada 2018. Ovim rješenjem mijenja se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 140-02/12-01, URBROJ:341-25-0573-12-74727 od 29. kolovoza 2012., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju. Prvostupanjsko rješenje od 14. siječnja 2020. doneseno je u izvršenju rješenja Središnje službe od 9. prosinca 2019.
5. Tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude navodi da tužba nije pročitana niti razmotrena te da je usvojen stav tuženika. Prigovara rješenju Središnje službe od 28. svibnja 2012. u vezi s utvrđenjem bodova za sporno razdoblje od 1977. do 1984 godine. Smatra da Agrokoka d.d. Božjakovina nije izgubila podatke pri preseljenju jer se podaci odnose i na druge djelatnike Agrokoke s kojima je razgovarala i koji su uspjeli riješiti svoj problem. Navodi da mirovinu traži od 2010. godine, a zbog sporosti sustava i ljudi koji ne žele raditi svoj posao, rješenja i presude su donesene prema sada važećem Zakonu, a ne po Zakonu koji je važio 2010. od kada traži svoje pravo. Navodi da nije kriva što HZMO nije došao do njenih financijskih podataka, ali ih je pribavila i to jako teško, pa joj se mirovina određuje od kada ih je dostavila. Ističe da i dalje traži zaštitni dodatak ili dodatak na mirovinu prema Zakonu iz 2010. Navodi da sud nije razmotrio rješenje od 20. srpnja 2020. koje je priloženo uz tužbu niti je pitao predstavnicu tuženika zašto traže iznos od 422,91 kn da im vrati, da je protiv tog rješenja izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem od 17. rujna 2020. te da je priložila potvrdu o uplati navedenog iznosa, a kako se radi o njenoj mirovini nije smatrala da mora posebno pokretati upravni spor jer je već pokrenula ovaj, a nitko ju na to i nije upozorio. Smatra da je sud bio pristran jer je predstavnica tuženika bila već u sudnici, potom je izašla i ponovno ušla. Traži da joj se obračuna prijevremena starosna mirovina sa svim financijskim podacima koje je dostavila i to s datumom priznavanja od 26. veljače 2010. kada je stekla pravo na mirovinu i da joj se obračuna tzv. zaštitni dodatak odnosno dodatak na plaću koji je u to vrijeme bio na snazi. Navodi da je 26. veljače 2015. navršila 60 godina i ima pravo na starosnu mirovinu na što je ukazivala u tužbi, a o čemu se nije raspravljano.
6. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
9. U obrazloženju presude prvostupanjski je sud izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise u konkretnom slučaju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
10. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. siječnja 2020. tužiteljici je određena, počevši od 1. listopada 2018., prijevremena starosna mirovina u iznosu od 1.921,21 kn mjesečno. Postupak za određivanje prijevremene starosne mirovine pokrenut je po zahtjevu tužiteljice podnesenom 26. rujna 2018. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici rješenjem Područne službe u Zagrebu od 25. veljače 2010. priznato, počevši od 26. veljača 2010., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 102/98.). Nadalje, rješenjem Područne službe u Zagrebu od 29. kolovoza 2012. tužiteljici, s danom 31. listopada 2010., prestaje pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kojoj je dio mirovine određen kao osnovna mirovina (točka I. izreke), a točkom II. izreke tog rješenja tužiteljici, počevši od 1. studenoga 2011., određuje se prijevremena starosna mirovina samo iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti u svoti od 1.254,59 kn mjesečno. Umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 1.596,40 kn. Mirovina je određena sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ( „Narodne novine“ 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 61/11., 114/11. i 76/12.).
11. Kako je tužiteljica dana 29. rujna 2018. podnijela zahtjev za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine prilažući uz zahtjev financijske kartice s podacima o plaćama ostvarenim u razdoblju od 1977. do 1984., a u kasnijem postupku uz žalbu dostavljena je i financijska kartica plaće za 2002. godinu, to je u postupku utvrđeno da je tužiteljica dana 1. listopada 2018. ispunila uvjete za ponovno određivanje mirovine sukladno članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18.,115/18. i 102/19.- ZOMO).
12. Prvostupanjski je sud u presudi među ostalim obrazložio da nema osnove da se tužiteljici prizna pravo na ponovno određeni mirovinski iznos, počevši od 26. veljače 2010., jer je to suprotno članku 134. stavku 2. ZOMO-a s obzirom na to da je zahtjev podnijela u rujnu 2018., pa joj novo utvrđeni iznos mirovine može pripadati najranije od 1. listopada 2018. Stoga nema osnove za isplatu razlike između ranije određenih iznosa prijevremene starosne mirovine i novo određenog iznosa. Sud pravilno navodi da nisu odlučni navodi tužiteljice da joj je rješenjem Područne službe u Zagrebu od 20. srpnja 2020. utvrđena nepripadna isplata prijevremene mirovine od 422,91 kn mjesečno jer je te prigovore trebala iznositi u pravnim lijekovima protiv tog rješenja.
13. Tuženik je u osporavanom rješenju naveo da Zakon o mirovinskom osiguranju nije propisao određivanje starosne mirovine po službenoj dužnosti korisnicima prijevremene starosne mirovine, pa je žalbeni navod pravilno ocijenio neosnovanim.
14. Imajući na umu sve u postupku i sporu utvrđeno, tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 74 stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
