Poslovni broj: Usž-3710/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Trg Braće Mažuranić 10, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Veljko Knežević, Edi Bradamante, Bojana Pavković, Senka Perhat-Smiljanić i Neven Knežević u Rijeci, Ribarska 4, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi postupanja, odlučujući o žalbi tužitenika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1530/2021-18 od 11. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1530/2021-18 od 11. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1530/2021-18 od 11. srpnja 2022. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-910-04/18-02/428, URBROJ: 538-05-2-2-2/343-19-4 od 24. srpnja 2019. (točka I. izreke presude), prihvaćen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske Unije povodom Obavijesti o utvrđenim nepravilnostima KLASA:910-01/14-01/85 URBROJ: 358-09-18-958 od 30. listopada 2018. (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 (devetisućatristotinedesadesetiipet kuna) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (točka III. izreke presude) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke presude).

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-910-04/18-02/428, URBROJ: 538-5-222/343-19-14 od 24. srpnja 2019. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agenije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske Unije povodom Obavijesti o utvrđenim nepravilnostima KLASA:910-01/14- 01/85 URBROJ: 358-09-18-958 od 30. listopada 2018.

3. Tuženik pobija presudu zbog svih razloga iz članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 i 110/21, dalje: ZUS – koji se primjenjuje temeljem odredbe članak 169. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud u presudi citira zakone koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o bespovratnim sredstvima i to Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ 152/08, 124/09, 49/11, 25/13 dalje Zakon o projektantskim i inženjerskim poslovima /08) te zaključuje da ovaj propis ne propisuje da je investitor dužan povjeriti projektantu glavnog projekta projektantski nadzor, no isto mu niti ne zabranjuje, a koja nedoumica je po mišljenju suda razriješena člankom 55. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine“ 78/15, 118/18 i 110/19), koji određuje na način da poslove projektantskog nadzora obavlja projektant koji je izradio glavni projekt prema kojem se gradi građevina te izvodi zaključak da u postupanju tužitelja nisu sadržana sva bitna obilježja nepravilnosti radi kojih se može odrediti financijska korekcija koji zaključak suda u cijelosti osporava. Ukazuje na definiciju nepravilnosti iz odredbe članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 dalje: Uredba koja obuhvaća ne samo stvarnu štetu nego i potencijalnu štetu proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom te se poziva na sudsku praksu Suda Europske Unije (predmet C-408/16 od 16. prosinca 2017). Pojašnjava da se financijske korekcije izriču se u skladu sa Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (Odluka Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013.). Ističe da je po prirodi stvari u postupku nabave u projektima financiranim iz EU fondova načelno nužno strogo formalno pridržavanje propisanih procedura, bez mogućnosti širokog tumačenja istih, a kod donošenja odluka o postojanju nepravilnosti i određivanju stopa financijske korekcije potrebno je uzeti u obzir postignutu razinu tržišnog natjecanja, transparentnosti i jednakog postupanja te u kojoj je mjeri korisnik poštovao osnovan načela javne nabave. Drži da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi je li, prema mjerodavnom zakonskom uređenju, na snazi u vrijeme provođenja postupka javne nabave projektantski nadzor mogao obavljati isključivo projektant. Ističe da zaključak prvostupanjskog suda nema uporište u mjerodavnom pozitivnom propisu niti u Direktivi 2004/18/EZ, a pozivanje na tehničke i umjetničke razloge ili zaštitu isključivih ili autorskih prava nije opravdano te se poziva na Izvješće o reviziji sustava od 14. veljače 2018. u kojem se konstatira da je nabava projektantskog nadzora odvojeni postupak nabave koji nije povezan s ranije provedenim natječajem za izradu idejno urbanističko-arhitektonskog rješenja. Navodi da je time što nije objavio i proveo postupka javne nabave tužitelj prekršio i odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 90/11, 83/13, 143/13, 13/14 i 120/16 dalje ZJN). Predlaže da Sud poništi osporenu presudu te odbije tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, dok sam potražuje trošak spora u ½ iznosa putnih troškova za pristup na ročište za raspravu. .

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da osporeno rješenje tuženika nije zakonito te je njime povrijeđen zakon na štetu tužitelja. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavkom 4. ZUS-a, pa prigovor bitne povrede sudskog postupka nije osnovan.

8. Prvostupanjski sud, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, utvrđuje da je tužitelj sa Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske Unije te Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje projekata Europske Unije dana 7. travnja 2016. sklopio Ugovor na osnovu kojega su mu iz Europskog fonda za regionalni razvoj trebala biti isplaćena bespovratna sredstva i da je tim Ugovorom, između ostalog, bilo obuhvaćeno i financiranje radova koji su bili predmetom otvorenog postupka javne nabave; da su sastavni dio Ugovora Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. - 2020. (dalje: Opći uvjeti); da je Agencija u svojstvu Posredničkog tijela razine 2, provela kontrolu podataka koje je u svezi predmetne javne nabave dostavio tužitelj; da je Agencija izvijestila tužitelja o utvrđenim nepravilnostima i to dostavom Obavijesti o utvrđenim nepravilnostima, KLASA: UP/I-910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-958 od 30. listopada 2018.; da je, sukladno danoj uputi, tužitelj protiv navedene Obavijesti izjavio prigovor o kojemu je tuženik odlučio osporavanim rješenjem pri čemu se pozvao na odredbu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09; dalje: ZUP).

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmet konkretne javne nabave bilo pružanje usluge projektantskog nadzora nad građevinsko-obrtničkim i instalaterskim radovima na izgradnji tri objekta smještaja sa studentskim centrom u sveučilišnom kampusu (nabava br. 3 iz plana nabave). Postupak nabave proveden je kao pregovarački postupak javne nabave, bez prethodne objave te je poziv za dostavu inicijalne ponude upućen ponuditelju x.3.m d. o. o., sa kojim ponuditeljem je sklopljen Ugovor o pružanju usluge projektantskog nadzora, u iznosu od 712.250,00 kn (sa PDV-om). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj sa Gradom Rijeka i Društvom arhitekata Rijeka u lipnju 2004. raspisao Opći, projektni natječaj za izradu idejnog arhitektonskog rješenja studentskog smještaja i prehrane unutar kampusa Sveučilišta u Rijeci. Nagrada je dodijeljena skupini autora pod šifrom 06 i potpisana je izjava od strane autora te je potvrđeno da se ugovaranje projektne dokumentacije povjeri Zajedničkom projektantskom uredu Mirko Buvinić i Maja UC, sa kojim uredom je i potpisan ugovor. Kako radovi nisu počeli na vrijeme, navedeni ured je u međuvremenu donio Odluku o prijenosu prava i obveza ureda na tvrtku x.3.m d. o. o., sa kojim društvom je tužitelj 28. svibnja 2015. sklopio Ugovor o javnim uslugama za provođenje projektantskog nadzora nad građevinsko-obrtničkim i instalaterskim radovima na izgradnji tri objekta smještaja sa studentskim centrom u sveučilišnom kampusu. Tužitelj je u ovom postupku nabave, zbog zaštite isključivih prava koja su pripadala ponuditelju, pristupio sklapanju ugovora u pregovaračkom postupku sukladno članku 26. stavku 2. točki 2. ZJN-a.

10. Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (dalje u tekstu: „ARPA") donijela je 14. veljače 2018. Izvješće o reviziji sustava, KLASA: 470- 03/17-02/02, URBROJ: 327-02/2-18-6 od 14. veljače 2018. predmet koje kontrole je bila predmetna nabava. ARPA je mišljenja da nije bilo opravdano provesti pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave.

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude u citira i poziva se na odredbe Uredbe. No, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja zaključuje da je uobičajeno, životno i logično, da projektantski nadzor obavlja projektant koji je izradio glavni projekt, a svoj zaključak temelji na stavu struke (mišljenje Ministarstva graditeljstva o prostornog uređenja od 20. srpnja 2018. te stručno mišljenje Hrvatske komore arhitekata od 25. siječnja 2018.) kao i na stavu da ovo nije u suprotnosti niti sa zakonskom odredbom članka 64. Zakona o projektantskim i inženjerskim poslovima /08 (propisa koji je na snazi u relevantno vrijeme i koji određuje da arhitektonska, građevinska, strojarska i elektrotehnička struka u obavljanju poslova projektantskog nadzora u skladu s posebnim zakonom koji uređuje gradnju obavlja projektantski nadzor nad izvođenjem radova koje je prema tom Zakonu ovlaštena projektirati) niti sa tadašnjom uobičajenom praksom te prihvaća stav tužitelja da se, u skladu s netom iznesenim, ugovor o javnim uslugama valjano sklopio u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave, čime nije prekršena odredba članka 26. stavka 2. niti odredba članka 56. stavka 1. ZJN-a. Sud smatra da se radi o izradi glavnog projekta, odnosno o originalnoj intelektualnoj tvorevini individualnog karaktera, što uživa određenu zaštitu i predstavlja autorsko djelo prema Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Prvostupanjski sud utvrđuje da je projektantski nadzor usluga nadzora koju obavlja projektant koji je izradio cjelokupnu projektnu dokumentaciju, što podrazumijeva i izradu crteža, planova, skica, nacrta, idejnih rješenja i sl., a što sve predstavlja tehničke i umjetničke razloge koje može izvršiti samo određeni gospodarski subjekt, u ovom slučaju sam projektant. Zaključno, prvostupanjski Sud smatra da je valjano sklopljen ugovor u pregovaračkom postupku bez prethodne objave, a u postupanju tužitelja u konkretnom predmetu javne nabave nisu sadržana sva bitna obilježja nepravilnosti radi kojih se može odrediti financijska korekcija.

12. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje i izraženi pravni stav suda prvog stupnja. Naime, člankom 26. stavkom 2. točkom 2. ZJN-a propisano je da se Ugovor o javnim uslugama smije sklapati u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave kada zbog tehničkih ili umjetničkih razloga ili razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava ugovor može izvršiti samo određeni gospodarski subjekt, a u pravnoj situaciji kada materijalnim propisom koji regulira odnosnu materiju i djelatnost (na snazi u relevantno vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora) nije izrijekom regulirano tko obavlja poslove projektantskog nadzora, i ovaj Sud ocjenjuje da time što tužitelj nije prethodno objavio postupak javne nabave, nego je Ugovor o javnim uslugama projektantskog nadzora nad građevinsko-obrtničkim i instalaterskim radovima sklopio u pregovaračkom postupku nisu povrijeđene norme ZJN-a. Po stavu ovoga Suda, ovo nije protivno Direktivi 2004/18/EZ (i iz članka 31. stavka 1. točke 2. Direktive proizlazi da javni naručitelj može sklopiti ugovor o javnoj nabavi bez prethodne objave poziva na nadmetanje za ugovore o javnim uslugama kada se, iz tehničkih ili umjetničkih razloga, ili iz razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava, ugovor može sklopiti samo s određenim gospodarskim subjektom.) Slijedom iznijetog, postupanjem tužitelja nije nastala niti je potencijalno mogla nastati šteta proračunu Unije pa u konkretnom postupku javne nabave nisu sadržana sva bitna obilježja nepravilnosti radi kojih se može odrediti financijska korekcija.

13. Sudska praksa na koju se tuženik poziva o tome da nije potrebno dokazivati postojanje točno utvrđene financijske posljedice za proračun EU nije primjenjiva u konkretnom upravnom sporu s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da nepravilnost nije počinjena.

14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

15. Trebalo je, na temelju članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić Babić