Broj: Ppž-532/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZF, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), odlučujući o žalbi okrivljenika ZF, podnesenoj putem braniteljice Matee Begić, odvjetnice iz Siska i žalbi vlasnika automobila MF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji od 12. studenog 2024., poslovni broj: Pp-2648/2024-7, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenika ZF i vlasnika MF i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ZF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura od u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona i prekršaj iz članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Okrivljeniku je za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 dana te mu je za prekršaje iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona i prekršaj iz članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 119,46 eura, te je uračunato vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju u trajanju od 5 dana, tako da je izrečenu kaznu zatvora izdržao u cijelosti i novčane kazne platio u cijelosti.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno oduzimanje predmeta i to osobnog automobila marke „Mercedes S“, s pripadajućim reg. oznakama [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] i kontakt ključ vozila, a koji su oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Sisak serijskog broja [serijski broj] od 19. listopada 2024., u vlasništvu MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kbr 199, rođenog 1955 i postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“, dok je vlasnik oduzetog predmeta - vozila MF podnio žalbu protiv odluke o oduzimanju predmeta sa zahtjevom da mu se isto vrati.

5. U žalbi okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka jer da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, a odnosi se na proturječje iskaza i materijalne dokumentacije. Okrivljenik da je inkriminiranog dana upravljao predmetnim vozilom iz razloga što je njegovom ocu KF pozlilo te je u panici žurio kući. Okrivljenik da nije znao da je isteklo važenje prometne dozvole te da za predmetno vozio nije plaćeno obvezno osiguranje, a koje je vlasništvo njegovog djeda MF. Osiguranje i prometna dozvola da je istekla 18. listopada 2024., dakle dan prije inkriminiranog događaja. Okrivljenik da je odmah uhićen te da nije znao da ima pravo na branitelja te je kako je uhićen prepraćen kod suca priznao počinjenje prekršaja bez da je objasnio zašto je upravljao automobilom. Svjestan je da nije smio upravljati vozilom bez vozačke dozvole. Djed okrivljenika da nije istom dao vozilo na upravljanje već ga je okrivljenik sam uzeo kako bi otišao kod oca kojem je pozlilo te je okrivljenik uzeo ključeve iz kuće svog djeda samo iz razloga da što prije dođe do oca. Djed okrivljenika živi sa suprugom u [adresa], oboje su u mirovini, te žive od jedne mirovine koja iznosi 400,00 eura, te im je automobil neophodan radi odlazaka kod liječnika, za kupnju hrane i ostalih životnih potreba iz razloga što u [adresa] nema liječnika, a niti većih prodavaonica pa redovito moraju ići u Sisak koji je 17 kilometara udaljen od [adresa]. Slijedom navedenog moli blažu kaznu bez oduzimanja predmeta.

6. Vlasnik vozila MF u svojoj žalbi ponavlja razloge, koje navodi okrivljenik, zbog kojih mu je vozilo neophodno napominjući da nema novaca da kupi drugi automobil te ističe da mu je to jedini prijevoz. Moli da mu se vrati oduzeti predmet – osobno vozilo, kojega je on vlasnik.

7. Predlažu da se, iz žalbenih razloga, žalbe prihvati.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbo, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koja je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjske presude, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, tako da su neosnovani navodi žalbe da je okrivljenik bio u zabludi glede djela pod točkama II. i III. izreke.

11. Prvostupanjski sud je dao jasne razloge kojima se rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama, odnosno da okrivljenik nije upozoren na pravo na branitelja, valja navesti da je isti potpuno neutemeljen, budući je okrivljenik na ročištu održanom 20. listopada 2024. zakonito upozoren na pravo na branitelja te je decidirano izjavio da ne želi koristiti pravo na branitelja, te je nakon što je propisno upozoren sukladno članku 120. stavku 1. Prekršajnog zakona uredno potpisao zapisnik bez primjedbi.

13. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, te je stoga njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).

15. Nadalje, vezano za navode žalbe vlasnika valja istaknuti da pitanje vlasništva automobila nije relevantno za oduzimanje predmeta.

16. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojeg do sada izricane sankcije od sudskog ukora do kazne zatvora, uvjetno na 3 mjeseca nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

17. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).

18. Isto tako treba imati u vidu odredbu članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je izričito propisano da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

18.1. Odnosno, vlasnik vozila je mogao i morao osigurati da se njegovo vozilo ne stavlja u promet od strane osobe prije nego što je ista stekla pravo na samostalno upravljanje osobnim vozilima, pa izneseni žalbeni navodi da djed okrivljenika nije okrivljeniku dao vozilo na upravljanje već ga je okrivljenik sam uzeo kako bi otišao kod oca kojem da je pozlilo ne mogu okrivljenika osloboditi od odgovornosti za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako ovakve razloge prilikom davanja svoje obrane, a nakon što je izjavio da je potpuno razumio optužni prijedlog nakon što mu je isti pročitan na ročištu 20. listopada 2024., okrivljenik nije naveo.

19. S obzirom da je u pobijanoj presudi konstatirano da je okrivljenik izrečenu kaznu izdržao u cijelosti i novčane kazne platio u cijelosti, bespredmetan je žalbeni navod da se okrivljenika kazni blažom novčanom kaznom.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

21. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 6 otpravaka: za spis, braniteljicu, vlasnika MF, okrivljenika i tužitelja.