REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3022/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-30/2024-4 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-30/2024-4 od 14. lipnja 2024. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698,34 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-30/2024-4 od 14. lipnja 2024. u dijelu točke II. izreke u odnosu na kamatnu stopu i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698,34 EUR teku od 14. lipnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u u Bjelovaru poslovni broj P-30/2024-4 od 14. lipnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica na temelju izvanbračne stečevine stečene u izvanbračnoj zajednici s tuženikom ovlaštenik na ½ (50%) poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu Stilios j.d.o.o., OIB: 48610533219, MBS: [matični broj subjekta], [adresa] (Grad Daruvar), upisanog u registru Trgovačkog suda u Bjelovaru, te je tužiteljica ovlaštena na temelju te presude od uprave trgovačkog društva Stilios j.d.o.o., OIB: 48610533219, MBS: [matični broj subjekta], [adresa] (Grad Daruvar), [adresa], upisanog u registru Trgovačkog suda u Bjelovaru, zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela da je ovlaštenik na ½ (50%) poslovnog udjela tuženika u tom društvu, a što je tuženik dužan trpjeti (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698,34 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 35. i 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15 i 98/19; dalje: ObZ), te odredbe čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Istaknuo je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je, proturječi sama sebi i razlozima presude, te o odlučnim činjenicama nema razloga. U bitom je naveo da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario navode tuženika i saslušanih svjedoka, odnosno pobijana odluka ne sadrži valjanu ocjenu iskaza danih u postupku. U vrijeme osnivanja društva stranke nisu bile zaposlene, te je tuženik novčana sredstva nužna za osnivanje društva pozajmio od oca ZM, a što je tijekom postupka potvrdio i sam svjedok u svojem iskazu. Tužiteljica nije ni na koji način sudjelovala u osnivanju navedenog društva, a osim toga, tuženik je ujedno jedini zaposleni član trgovačkog društva. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o troškovima postupka jer je zanemario da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev odbijen, te je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, pa su stranke djelomično uspjele u postupku. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu zateznih kamata na troškove postupka.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

7. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje da je tužiteljica na temelju izvanbračne stečevine stečene u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom ovlaštenik na ½ (50%) poslovnog udjela trgovačkog društva Stilios j.d.o.o., OIB: 48610533219, [adresa], upisanog u sudskom registru Trgovačkog suda u Bjelovaru.

8. U ovome parničnom postupku tužitelj je istaknuo primarni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica na temelju izvanbračne stečevine stečene u izvanbračnoj zajednici s tuženikom imatelj ½ (50%) poslovnog udjela trgovačkog društva Stilios j.d.o.o., OIB: 48610533219, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio presudom poslovni broj P-93/2022 od 29. studenog 2023. U žalbenom postupku preinačena je navedena presuda prvostupanjskog suda i odbijen primarni tužbeni zahtjev, dok je ukinuta odluka o troškovima postupka te je prvostupanjskom sudu dana uputa da u nastavku postupka odluči o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a i cjelokupnim troškovima postupka. Prvostupanjski sud je nakon toga donio pobijanu odluku kojom je odlučio o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

9. Iz podataka u spisu i provedenog dokaznog postupka, te obrazloženja pobijane presude, proizlazi da su tužiteljica i tuženik bili u u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od svibnja 2012. do 7. svibnja 2022., da je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete, da je tuženik za vrijeme trajanja te izvanbračne zajednice 6. studenog 2020. kao jedini osnivač i jedini član osnovao trgovačko društvo Stilios j.d.o.o., Daruvar, koje je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru, odnosno tuženik je postao imatelj 100%-tnog poslovnog udjela trgovačkog društva Stilios j.d.o.o., [adresa].

10. Odredbom čl. 35. ObZ-a propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 36. st. 1. ObZ-a). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 36. st. 3. ObZ-a).

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilo utvrdio da poslovni udio u društvu Stilios j.d.o.o., [adresa], predstavlja izvanbračnu stečevinu budući da je stečen radom stranaka za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, sve u smislu odredaba čl. 11. st. 1. i čl. 36. ObZ-a. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da poslovni udio društva Stilios j.d.o.o., Daruvar, predstavlja njegovu vlastitu imovinu u smislu odredaba čl. 35. i 39. ObZ-a jer tuženik (na kojem je teret dokaza te činjenice) takvu tvrdnju tijekom postupka nije dokazao, a kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

12. Nadalje, odredbom čl. 417. st. 1. ZTD-a propisano je da, ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno; oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Poslovni udio izražava se kao dio cjeline u postotku ili razlomku, pa je moguće tražiti da sud svojom odlukom utvrdi da je tužitelj imatelj/ovlaštenik (ne vlasnik ili suvlasnik) npr. 50% ili ½ određenog poslovnog udjela. Više ovlaštenika podrazumijeva više osoba koje su svi zajedno imatelji jednog poslovnog udjela, a nije riječ o više članova društva jer članstvo proizlazi iz poslovnog udjela pa više ovlaštenika prava iz poslovnog udjela mogu ostvarivati samo zajedno.

13. Slijedom navedenog i ovaj sud smatra kako je pravilno primijenjena zakonska predmnijeva o bračnoj stečevini, te da je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela poslovnog udjela predmetnog trgovačkog društva.

14. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o troškovima postupka jer da je zanemario da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev odbijen, a prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, pa su stranke djelomično uspjele u postupku. Naime, u konkretnom slučaju se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, a u kojem slučaju tužitelj ne traži da se prihvate svi istaknuti zahtjevi, već samo jedan od njih, iz kojeg razloga se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev.

15. Odlučujući o zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, s obzirom na to da su čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23: dalje: ZOO) propisane dvije stope zateznih kamata (ovisno o tome radi li se o potraživanja proizašlom iz trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava ili iz ostalih odnosa), prvostupanjski sud je morao jasno navesti stope zateznih kamata, a ne samo izrekom presude navesti da je tužitelj dužan platiti zatezne kamate na parnični trošak u iznosu od 1.698,34 EUR tekućim od 14. lipnja 2024. do isplate.

16. S obzirom na to da se stopa zateznih kamata propisana za potraživanja proizašla iz ostalih odnosa, a što je slučaj u ovome premetu, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, to tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate koje na iznos od 1.698,34 EUR teku po tim stopama zateznih kamata.

17. Slijedom svega navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točki I. i u dijelu točke II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, tuženikova žalba uvažena i pobijana odluka djelomično preinačena glede stope zateznih kamata na trošak postupka.

18. Iako je pobijana odluka djelomično preinačena, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu (i u odnosu na zatezne kamate), pa tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka, te je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 166. ZPP-a njegov zahtjev odbijen.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić