REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-385/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA UMIROVLJENIKA SATNICA ĐAKOVAČKA, OIB 73633738833, Satnica Đakovačka, Kralja Tomislava 6, kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica iz Đakova, protiv tuženika BN TOURS d.o.o, OIB 24233089463, Habjanovci, Slavonska Ulica 55, radi isplate iznosa od 2.050,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2024-5 od 21. studenog 2024., 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2024-5 od 21. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2024-5 od 21. studenog 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 316,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. studenog 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka III. izreke).
2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe jer tužitelj nije dokazao da mu je šteta u iznosu od 550,00 EUR zaista nastala, a da činjenica da je angažirao drugog prijevoznika po većoj cijeni od one ugovorene s tuženikom sama po sebi nije dovoljna za zaključak da mu je nastala šteta. Ističe da ponuđenu veću cijenu od one koju je imao ugovorenu s tuženikom, tužitelj nije morao prihvatiti i da stoga nije dokazano da mu je šteta nastala krivnjom tuženika. Smatra da je zbog navedenog počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, navodi da u odnosu na dosuđeni iznos od 1.500,00 EUR nije navedeno po kojoj osnovi tužitelju pripada taj iznos, odnosno odredba materijalnog prava iz koje proizlazi ta obveza, a što nije navedeno niti za iznos od 550,00 EUR. Smatra da je zbog toga počinjena bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, Predlaže pobijanu presudu zbog ogluhe ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 379,45 EUR.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda zbog ogluhe ispitana ju na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 12. i 13. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) osim u dijelu odluke o troškovima spora i vodeći računa o razlozima zbog kojih se presuda zbog ogluhe ne može pobijati (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos od 1.500,00 EUR jer je tuženik obavijestio tužitelja da ne može izvršiti uslugu prijevoza, za koju su ugovorili cijenu u iznosu od 2.200,00 EUR, a tuženik mu je vratio samo iznos od 700,00 EUR. Daljnji iznos od 550,00 EUR zahtijeva na ime naknade štete jer je za istu uslugu prijevoza, u kratkom roku morao angažirati drugog prijevoznika po cijeni od 2.750,00 EUR, pa zahtijeva isplatu razlike koju je platio drugom prijevozniku za obavljenu uslugu.
8. Prema odredbi članka 331.b stavka 1. točke 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9. Dakle, temeljni uvjet za donošenje presude zbog ogluhe je da tuženik, kojem je uredno dostavljena tužba uz poziv za davanje odgovora na tužbu, nije podnio odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda, a tuženik ne osporava postojanje tog uvjeta.
10. Neosnovano žalitelj tvrdi da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na činjenice da je s tuženikom sklopio ugovor o prijevozu za cijenu od 2.200,00 EUR koju je platio tuženiku, ali je dva dana prije nego što je uslugu trebalo izvršiti, tuženik obavijestio tužitelja da ju ne može izvršiti, te da je na zahtjev tužitelja tuženik izvršio povrat samo iznosa od 700,00 EUR i neosnovano zadržao preostali iznos od 1.500,00 EUR. Zatim, da je zbog kratkoće roka bio primoran za taj prijevoz angažirati drugog prijevoznika, koji je i izvršio uslugu za cijenu od 2.750,00 EUR, pa mu je više plaćenu cijenu za istu uslugu nastala šteta u iznosu od 500,00 kn.
11. Nadalje, ove činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio, pa je suprotno onome što žalitelj navodi ispunjena i ta pretpostavka propisana odredbom članka 331.b stavka 2. točke 3. ZPP-a. U tom smislu žalitelj pogrešno tvrdi da činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev trebaju biti utvrđene da bi sud mogao donijeti presudu na temelju ogluhe. Ovo zbog toga što se presuda zbog ogluhe zasniva na stavu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužbe s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe. Zato prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 331.b stavak 2. u vezi s člankom. 3. stavkom 3. ZPP-a), a što ovdje nije slučaj. Dovoljno je da te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (točka 3. članka 331.b stavka 1. ZPP-a). U ovom slučaju činjenice na koji tužitelj temelji svoj zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima na koje se tužitelj poziva, a ni s činjenicama koje su općepoznate.
12. Sve ostalo što žalitelj navodi u žalbi zapravo predstavlja njegov odgovor na tužbu koji je po nalogu suda trebao dati u roku od 30 dana od primitka tužbe.
13. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik žalbenim navodima, iako se pozvao na povredu odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a. Nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Odluka o trošku donesena je primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a tuženik odluku u tom dijelu osporava samo zbog odluke o glavnoj stvari.
15. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Sutkinja
Ružica Omazić
