REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-220/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONSTRUKTOR-INŽENJERING d.d. u stečaju, OIB: 81356391287, Split, Svačićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Julija Vladušić, odvjetnica u Splitu, Vukovarska 115, protiv tuženika KONSTRUKTOR PLAN d.o.o. u stečaju OIB: 39834308560, Split, Svačićeva 4, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-221/2019-37 od 6. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-221/2019-37 od 6. srpnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja pravna radnja tužitelja i tuženika, i to Ugovor o kupoprodaji prava od 26. rujna 2016., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Boška Jurišića u Solinu, 28. rujna 2016. pod poslovnim brojem ovjere OV-7506/16, kojim ugovorom je tužitelj prodao izvanknjižno vlasništvo poslovnog prostora (rekonstruirani dio u suterenu) površine 39,17 m2 (sjeverozapadni prostor) i površine 73,29 m2 (sjeveroistočni prostor) ukupne površine 112,46 m2 u sklopu zgrade stambeno-poslovne namjene izgrađene na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake Kroz Smrdečac 35/37, pa se u odnosu na stečajnu masu tužitelja ta pravna radnja poništava te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji: naime tužitelj nije uspio dokazati postojanje općih i posebnih pretpostavki za pobijanje pravne radnje prema Stečajnom zakonu, uključujući činjenicu da radnja nije dovela do izravnog oštećenja vjerovnika. Sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu, čime nije došlo do oštećenja stečajnih vjerovnika. Dokazi su pokazali da je tuženik izvršio uplate u korist državnog i lokalnog proračuna za poreze i doprinose vezane uz plaće radnika tužitelja. D je sud zaključio da ugovorena cijena nije nerazmjerna tržišnoj vrijednosti poslovnog prostora, temeljem procjena sudskih vještaka i nalaza Porezne uprave, stoga nije dokazano da su vjerovnici oštećeni sklapanjem ugovora. Pored toga nije dokazano da je tužitelj imao namjeru oštetiti vjerovnike sklapanjem ugovora. Postojao je i sporazum o pravu nazad kupnje, što ukazuje na mogućnost povrata imovine tužitelju. Na temelju navedenih razloga, sud je odlučio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka navodi da je sud pogriješio jer vještaku za procjenu nekretnina nije dao nalog kojom metodom je potrebno izvršiti procjenu tržišne vrijednosti nekretnine. Nadalje ističe da je sud pogrešno prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka Zdavka Bešlića, iako se tužitelj tome protivio i nije određen od suda u tijeku postupka. Dodatno navodi kako je osporio istinitost i vjerodostojnost kopije zapisnika ministarstva financija od 3. lipnja 2020 pa prema tome sud nije mogao utvrditi vrijednost predmetne nekretnine. Stoga je pogrešno utvrđeno da nije postojala namjera oštećenja vjerovnika, stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije pravilna i zakonita.

7. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je 15. svibnja 2019. podnesena tužba radi pobijanja pravnih radnji – Ugovora o kupoprodaji prava od 26. rujna 2016. s obzirom na to da tužitelj nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik a prostor je ukupne površine 112,46 m2 u sutrenenu zgrade. Predmetni ugovor je bio naplatan i cijena je bila određena u iznosu od 30.000,00 eura. Predmetne činjenice među strankama nisu bile sporne.

8. Sporno je u ovoj pravnoj stvari da li je tuženik platio tržišnu cijenu za predmetne nekretnine te da li je time predmetnom kupoprodajom došlo do oštećenja vjerovnika.

9. Točan je navod da je sud u tijeku postupka koristio i dokaz uvid u Procjembeni elaborat procijenitelja DĐ iz kolovoza 2016. godine, a iz kojeg elaborata proizlazi da bi procjenjena vrijednost poslovnih prostorija u suterenu bila 26.000,00 eura, i isto je naveo u točki 41. obrazloženja, s time da sud nije dao dodatna obrazloženja zašto je koristio predmetni nalaz iako se tužitelj tome protivio. Naime, nije isključena mogućnost korištenja predmetnog nalaza i mišljenja, ali sud mora obrazložiti detaljno zašto smatra da bi se mogla koristiti predmetna procjena.

10. Osnovan je žalbeni navod da je sud koristio kao dokaz presliku Zapisnika Ministarstva financija koji prileži listovima 128. – 130. proizlazi da bi procijenjena vrjiednost predmetnih nekretnina bila 225.002,35 kn (točka 42. obrazloženja), iako je tužitelj osporio vjerodostojnost predmetne preslike, a u tijeku postupka nije izvršen uvid u izvornik navedenog dokumenta niti u Rješenje kojim je određena vrijednost predmetne nekretnine.

11. Prethodne dvije procjene vrijednosti predmetne nekretnine su bile drugačije od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Josipa Šituma kojeg je sud odredio da utvrdi vrijednost nekretnine, a koji je istaknuo kako je vrijednost bila 75.914,00 eura odnosno 573.900,00 kuna, no sud je u osnovi prihvatio kao tržišnu vrijednost iznos koji je bio naveden u prethodne dvije procjene, a ne vrijednost koju je odredio stalni sudski vještak. Stoga odluka ima nedostataka zbog koje se ne može ispitati.

12. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu istaknute primjedbe u ovoj odluci provesti postupak u pogledu utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, izvršiti će uvid u izvornike dokumenata koji prileže spisu, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o naknadi svih troškova postupka.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak