Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3405/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u OD Vrdoljak i partneri d.o.o. Split, protiv tuženika BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i činjenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-3239/2021 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomice se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-3239/2021 od 12. rujna 2024., u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (pod točkama 1. i 2. izrijeke).
II. Djelomice se uvažava tužiteljeva žalba, preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-3239/2021 od 12. rujna 2024., u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku (pod točkom 3. izrijeke) i u tom dijelu rješava:
„Određuje se kako svaka stranka snosi svoj parnični trošak“.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. "Utvrđuje se da je tužitelj naspram tuženika isključivi i jedini vlasnik realno odijeljenog dijela nekretnina označenih kao dio kat. čes. zem.[katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižne oznake čes. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koji dio je prikazan u skici izmjere ovlaštenog diplomiranog inženjera geodezije Petra Garmaza, u vještvu "U Solinu, listopada 2022. godine" koje vještvo je sastavni dio ovog spisa, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N- V-A, odnosno u toj skici označeni svi likovi slovima M2 te se tužitelj ovlašćuje da od ovog dijela prijavnim listom formira posebna čestica zemlje te uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo i prijavnog lista u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu zatraži i ishodi upis prava vlasništva te novonastale čestice zemlje na svoje ime uz istodobni izbris prava vlasništva sa imena tuženika BR, OIB [osobni identifikacijski broj], što je tuženik dužan trpjeti sve u roku od 15 dana i po prijetnjom ovrhe.
Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana ukloniti nadstrešnicu i sve svoje pokretne i nepokretne stvari te mu se zabranjuje pristupanje i korištenje nekretnine navedene u toč. 1 ovog zahtjeva i svako takvo i slično uznemiravanje tužitelja u ostvarivanju svojih stvarnih prava ubuduće."
3. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 8.875,00 EUR-a.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj MR (u ranijem stadiju postupka tuženik-protutužitelj), pobijajući presudu u dvije žalbe, u cijelosti i iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je djelomice osnovana.
5.Prije svega, predmetni parnični postupak pokrenut je protutužbom u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-4445/15 i nastavljen nakon što je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1212/2020-8 od 29. srpnja 2021. preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-4445/15 od 12. ožujka 2020., a koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-4445/15 od 22. veljače 2021., te je odbijen tužbeni zahtjev i ukinuto prvostupanjsko rješenje broj P-4445/15 od 20. svibnja 2021., kojim je bila odbačena predmetna protutužba. Tužitelj je predmetnu (protu)tužbu podnio 28. travnja 2021., a nakon što je pozvan na uređenje te tužbe, tužbeni zahtjev je postavljen 27. prosinca 2021., s tim što je dana 28. lipnja 2022. preciziran tužbeni zahtjev te je i konačno 4. svibnja 2023. tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, o kojem zahtjevu je i odlučeno predmetnom presudom.
6.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na utvrđenje prava vlasništva realno odijeljenoga dijela nekretnina označenih kao dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koji dio je prikazan u skici izmjere diplomiranog inženjera geodezije Petra Garmaza, "U Solinu, listopada 2022. godine", zatim zahtjev na ovlaštenje tužitelja prijavnim listom formirati posebnu česticu zemlje te na upis prava vlasništva novonastale čestice na tužiteljevo ime uz istodobni izbris prava vlasništva s imena tuženika i zahtjev na uklanjanje nadstrešnice i sve „pokretne i nepokretne stvari“ uz zabranu uznemiravanja tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava ubuduće.
7.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:
-kako iz „neformalnog zk izvatka“ za ZU [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], proizlazi da je nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica], [adresa], šuma površine 812063 m2 upisana na ime tužitelja za suvlasnički dio od 1/480, na ime tuženika za 1440/34560 dijela te na imena trećih osoba, 149 suvlasnika u različitim suvlasničkim udjelima,
-kako je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je predmet spora, upisana u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], u popisnom listu kao šuma površine 26.853 m2, dok je pravo vlasništva te nekretnine upisano kao suvlasništvo ukupno 68 osoba, a među kojima su navedena i imena tužitelja, imena tuženika, prednika tuženika te imena trećih osoba, kao i da je prema podatcima Ureda za katastarsko geodetske poslove, Ispostava Hvar (dalje Ured za katastar) navedena nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem ranije jedinstvene nekretnine, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],
-kako iz „neformalnog zk izvatka zul.[broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]“ proizlazi da je nekretnina oznake č. zgr. [katastarska čestica], kuća u polju površine 72 m2, upisana na ime tužitelja za suvlasnički dio 53/864 dijela, na ime tuženika za 7/96 dijela te trećih osoba 65 suvlasnika u različitim suvlasničkim udjelima, dok iz izvoda iz posjedovnog lista br. 519 za k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je na č. zgr. [katastarska čestica] poljska kućica površine 72 m2, a kao posjednik upisana Općenarodna imovina Hvar, [adresa],
-kako je pregledom prijavnog lista Ureda za katastar utvrđeno da je 5. rujna 2000., pod poslovnim brojem Z-901/2000, izvršen upis, prema kojemu je dana 1. kolovoza 1999., na zahtjev i u nazočnosti tužitelja BR pok. ŠR izvršeno mjerenje dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio [adresa], onog dijela koji je isti naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-50/82-5, te je diobom dijela nekretnine nastala novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], a međašnici predmetne nekretnine kako su bili nazočni tijekom mjerenja i naveli kako na to nemaju primjedbi,
-kako je pregledom "Zahtjeva za revizijom katastarskog plana za uvalu [adresa] utvrđeno da je MR Državnoj geodetskoj upravi, područnom Uredu za katastar Split, Ispostavi Hvar, podnio navedeni zahtjev i kako je rješenjem područnog Ureda za katastar od 22. listopada 2012. dopuštena obnova postupka u predmetu promjene podataka na zemljištu – parcelacije č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je okončan rješenjem KLASA: 932-07/00-02/20 od 27. studenoga 2000.,
-kako je rješenjem Državne geodetske uprave, Središnji ured Zagreb KLASA: UP-II-932-07/12-07/378 URBROJ: 541-03-4-1-2-12-3 od 27. kolovoza 2012. poništeno rješenje Područnog ureda za katastar Split, ispostava Hvar KLASA: UP/I- 932-07/12-02/5, URBROJ: 541-23-3-01/1-12-2 OD 23. travnja 2012. te je predmet vraćen na ponovan postupak,
-kako je u ranijem stadiju postupka obavljen očevid na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka mjeritelja Mirka Matkovića 10. srpnja 2007. i utvrđeno da se do predmetne nekretnine dolazi pristupnim putem, a predmet spora predstavlja betonirani plato cca 15x20 m do kojeg se proteže dio koji u naravi predstavlja natkriveni dio terase dimenzija 18x4 m natkriven crijepom, istočno je sagrađen prizemni objekt fasade obrađene u kamenu koji predstavlja objekt s apartmanima, a sjeverno nalaze se omanji vrtovi kaskadno položeni iznad kojih se proteže ogradni zid također ograđen u kamenu, predmetna nekretnina proteže se prema istoku te predstavlja u naravi dio nekretnine obrastao makijom,
-kako iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka Mirka Matkovića „Vrboska, 15. rujna 2007. godine“ proizlazi da se radi o lokaciji u uvali zv. [adresa], automobilom kako je moguć pristup do betonskog platoa putem s istočne strane, oko betonskog platoa zemljište je uređeno podzidovima koji tvore vrtove, nalazi se više prizemnih kućica, kao i dio platoa koji je natkriven crijepom, predmetna nekretnina proteže se sjeverno, istočno i južno od ovog platoa te je obrasla makijom, a na priloženom nacrtu granice nekretnine vještak je prikazao crvenom crtom, koje granice su označene i vidljive na terenu, prikazana čestica ima broj č. zem. [katastarska čestica] i njezina ukupna površina iznosi 26.853 m2,
-kako je ranije u postupku, pored ostalog, izveden dokaz i očevidom na mjestu spora dana 6. listopada 2017. uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja ŽR te uz sudjelovanje vještaka građevinske struke NR, koji vještaci su dostavili nalaze i mišljenja sudu dana 8. studenoga 2017. te 15. siječnja 2018.,
-kako je dana 28. listopada 2022. izveden dokaz očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka Petra Garmaza koji je dao nalaz i mišljenje "U Solinu, listopada 2022.", iz kojeg nalaza proizlazi kako predmet spora obuhvaća stari objekt izgrađen od kamena pokriven dvostrešnim krovom od crijepa, zapadno položenu gustirnu uz ovaj objekt, kao i okolno dvorište zapadno i sjeverno od objekta, kako tužitelj pokazuje dvorište do kamenog zida na zapadu navodeći da sam zid ne bi bio unutar predmeta spora, a predmet spora također obuhvaća i krajnji južni dio nadstrešnice, kao i dio sjeveroistočno položenog prizemnog objekta koji nosi oznaku [adresa], a unutar predmeta spora da bi se nalazio i krajnji zapadni dio stambenog objekta položenog istočno uz spomenuti objekt,
-kako se sudski vještak 4. ožujka 2023. očitovao na prigovore, navodeći kako je u zaključku jasno navedeno što predstavlja predmet spora "od strane tužitelja pokazani predmet spora predstavlja k. č. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti i dio k. č. [katastarska čestica] površine 166 m2, određen točkama od A do V", kako predmet spora ima ukupnu površinu od 205 m2 pri čemu na č. zgr. [katastarska čestica] otpada 39 m2, dok ostatak predstavlja dio k. č. [katastarska čestica] površine 166 m2, gustirna zahvaća dio zgr.552/1 i to površine 10 m2, dok je ostatak od 29 m2 stambeni objekt te da je 7. prosinca 2023. vještak dostavio skicu na kojoj je prikazana površina južnog dijela nadstrešnice, jugozapadnog dijela objekta koji se nalazi istočno od nadstrešnice kao i prizemnog objekta naslonjenog sjeverno uz čest. zgr. [katastarska čestica], a koji elementi se nalaze unutar pokazanog predmeta spora,
-kako iz Izjave "u [adresa] 16. ožujka 2008. godine" proizlazi da su određene osobe kao "nositelji obiteljske liste" potpisali izjavu, kao vlasnici posebnih dijelova nekretnine označene čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da su tom izjavom potvrdili izvršenu diobu i prihvatili "Situacioni plan", a koji je sastavljen po diobenoj osnovi iz "40-tih godina natrag", kako izjava nije potpisana od MR, obitelji M te obitelj B (Anice) Miličić zv. „Š“, a uvidom u "Situacioni plan" proizlazi kako potpisnici navedenu situaciju prihvaćaju u njezinom vizualnom dijelu i na način kako je to po situaciji pripalo pojedinoj obitelji te na način da se ne ulazi u internu diobu između nasljednika, u slučaju eventualnih spornih međa, vlasnici susjednih nekretnina će to interno rješavati i to pitanje se ne rješava ovom izjavom, kako se Izjava ne odnosi na slučajeve prošlih pa i/ili budućih raspolaganja predmetnih nekretnina bilo dijelom bilo u cijelosti, a potpisnici su suglasni da svaka parcela treba imati pristupni put što će dogovorno rješavati, kao i da je navedenom izjavom, pod točkom B, posebni dio nekretnine označen kao č. zem. [katastarska čestica], a sada formirane č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripao tužitelju,
-kako je pregledom Nacrta diobe sačinjenog "U [adresa] 15. 04. 1968. godine" pred članovima Mirovnog vijeća pri tadašnjoj Mjesnoj zajednici Brusje i vještacima mjesta, između IR, Ž i ER pok. MR i IR pok. OR, zastupanoga po ĐR pok. ŠR, utvrđeno da su u svoje ime i ostalih suvlasnika i nasljednika prihvatili materijalnu diobu na tri dijela čestica zgrade i čestica zemlje predviđene za gradnju kuća, dok iz Sporazuma između MRD i ZR pok. N te ŠR pok. LR iz [adresa] od 5. lipnja 2008. proizlazi kako je č. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja u cijelosti, a s naslova već izvršene diobe,
-kako je 14. travnja 1893. sačinjen dokument "Tražba" koji se odnosi na diobu "Zajednice u [adresa], a u kojem bi sudjelovali ČR, LR i OR, dok je 6. srpnja 1892. godine sačinjen Nacrt o podjeli prostora u dolini [adresa], a prema kojemu su čestice označne slovom B pripale BRD i ŠRD za pod ½ dijela,
-kako iz spisa predmeta prvostupanjskog suda broj IVP-229/09 proizlazi da je **.**.2009. MRD iz [adresa] podnio tužbu protiv tuženika TR dr., radi utvrđenja prava vlasništva za 27/320+1/32 dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] z ul. 1310 k. o. [katastarska općina], a odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-143/19 od 9. travnja 2019. je potvrđena presuda kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom u odnosu na pojedine suvlasnike predmetne nekretnine te je utvrđeno kako su prednici tužitelja i tužitelj od 1892. godine u savjesnom posjedu predmetne nekretnine,
-kako svjedoci UR i KR nemaju saznanja o diobi iz 1968. godine, ali su iskazivali kako je predmetna nekretnina oduvijek u posjedu obitelji tužitelja, iz iskaza svjedoka HR i PR kako proizlazi zaključak da je predmetna nekretnina, pod nazivom "Strana Bokovih" od uvijek bila u posjedu tužiteljeve obitelji te kako su i druge osobe smatrale da je ta nekretnina vlasništvo tužitelja, kao i da je na nekretnini tužitelj izgradio kuću,
-kako svjedok VR navodi da je nekretnina, osnovna čest. zem. [katastarska čestica] površine 852.675 m2, podijeljena na "zone A, B, C i D izvorno", kupljena 6. lipnja 1892. od obitelji I ili E iz [adresa], nakon toga da je došlo do cijepanja te osnovne čestice, što nije sprovedeno, pa je 1932. godine na toj osnovnoj parceli bilo formirano oko 130 čestica, međutim zbog neslaganja jednog od vlasnika je to "propalo", ali se točno znalo kome što pripada, svjedok je unuk IR zv. O te mu je poznato kako su njegovi prednici kupovali zonu B zajedno s prednicima tužitelja, od rane mladosti mu je poznat predio uvale [adresa] koja nekretnina je predmet spora, da obitelji tužitelja te [adresa] ([adresa] i [adresa]) nemaju "ni centimetra zajednice" u tom predjelu, jer imaju u tom dijelu uvale oko 40- ak tisuća kvadrata zemljišta, kako je zajednica postojala u [adresa] koja ima 8 motika, u [adresa] koja ima 4 motike i [adresa] koja ima 4 motike, Mirovno vijeće da je 1968. godine postiglo dogovor između obitelji ER, tetka tuženika, ĐR i njegovog djeda, a kom dogovoru je bio prisutan i njegov otac te su predstavnici tih triju obitelji izvršili dogovor oko podijele nekih od zemalja, dogovor je trebao biti poštivan budući se točno znalo tko i čega je bio vlasnik odnosno posjednik, a da bi se taj dogovor i realizirao u formalnom dijelu upisom u gruntovnicu 16. studenoga 2008. održan je sastanak kojem je i on bio prisutan, a kojem su nazočili GR, MR i SR slijedom kojeg dogovora bi se riješilo vlasništvo tih spornih nekretnina, kada se u konačnosti pristupilo realizaciji na način da se podnesu tužbe, tuženik MR da se usprotivio toj izjavi, odnosno podnio je odgovor na tužbu čime je porekao prethodno postignuti dogovor,
-kako navedenom svjedoku nije poznato da bi, kada je tužitelj pristupio gradnji i adaptiranju kuće, ga tuženik u bilo čemu ometao, a osim toga po priči oca mu je poznato kako je obitelj tuženika imala svoju kuću, dočim je koristila gustirnu, kao i da je diobom iz 1968. godine pripalo obitelji tuženika č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nužni prolaz sa jugoistočne strane i korištenje gustirne,
-kako je Svjedok RR naveo je da je nekretnina koja je predmet spora vlasništvo tužitelja slijedom njegovih prednika i dogovora koji su između njih postizani, a da je tuženik vlasnik kućice koja nosi oznaku č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i što ima pravo prolaza do kuće koje pravo su mu dozvolili suvlasnici zajednice (2 motike) koja se nalazi sa sjeverozapadne strane tzv. Dinkotova bonda u vlasništvu obitelji RR, kao i da je dogovor koji su postigli njihovi prednici još od prije 100 godina slijedom naraštaja kasnije poštivan tako da je svatko točno znao što u naravi i gdje posjeduje i koristi, a obitelj tuženika je oduvijek imala pravo posjedovanja i korištenja predmetne kućice i izvan toga ništa drugo,
-kako iz iskaza svjedoka DR proizlazi da je s tuženikom bio u prijateljskim odnosima do trenutka dok nije dobio poziv za svjedočenje u ovom postupku, nakon toga ga tadašnji tuženik sreo i počeo vrijeđati, razgovor se pretvorio u obostrano vrijeđanje, da je njegova nekretnina od svih preostalih najstarija u uvali [adresa], kako mu je, po priči oca i strica, poznato da obitelj po nadimku JR na istočnoj strani ove uvale, odnosno u predjelu [adresa], nemaju ništa, a i njegov pok. otac je također govorio da i njihova obitelj kao i obitelj JR je jedna od rijetkih koja nema "takoreći ništa", odnosno kako će morati nešto kupiti, što su i učinili 1985. kada su kupili česticu od RR, a gdje je on kasnije napravio kuću, da je on 50 godina u uvali [adresa], kako je 90-ih godina tužitelj počeo graditi zid koji se već tada počeo rušiti, a predstavlja zid puta prema moru te nikada nitko, a posebno ne tuženik, prema njegovim saznanjima se nije protivio toj gradnji,
-kako je pregledom Izjave ĆR, ovjerene kod javnog bilježnika 16. ožujka 2010., utvrđeno kako su njezin pok. suprug BRD i ona prije 40 godina u uvali [adresa] kupili zemljište na kojem je danas izgrađena vikendica, a prilikom gradnje da su građevinski materijal odlagali na "stiralo" koje je služilo za sušenje i prostiranje ribarskih mreža, koje i danas postoji i nalazi se uz more ispod terase ŽRD te služi za prolaz do plaže i sunčanje gostiju, prilikom odlaganja građevinskog materijala kako nije trebalo pitati dopuštenje niti jednog "starosjedioca" koji je imao nekretnine u uvali [adresa], jer je navedeno "stiralo" svatko koristio bilo za odlaganje građevinskog materijala, bilo za odlaganje mreža, a koje na isti način svatko koristi i danas, da im je rečeno kako u uvali postoje samo "2 motike zajednice" i to u zapadnoj strani uvale u tzv. Hailo Dinkotovoj bondi, kao i da [adresa] u uvali [adresa] imaju samo kuću i slobodan prilaz do nje, bez okućnice i to po nagodbi koja je sklopljena 1968. godine,
-kako iz Izjave AR ovjerene kod javnog bilježnika 8. veljače 2011. proizlazi da je "stiralo" za sušenje ribarskih mreža služilo svima koji su se bavili ribarenjem te nitko nije branio bilo kome da poslije ribarenja razastire svoje mreže, a takvih stirala kao u [adresa] ima u svim [adresa], kako su sva na pomorskom dobru, a stiralo u [adresa] služi kao put do mora ili mjesto za sunčanje, kako na zemljišta sjeveroistočno od starih kuća BR i MR, koji su u posjedu svaki svoje kuće više od 50 godina, tužitelja nitko nikada nije sprječavao u pristupu kada je uređivao sjeverno od svoje kuće, a što se tiče zajednice u uvali [adresa], ona da postoji te se nalazi na jugozapadnoj strani od kuće RR, a MR ako i ima dio u toj zajednici, da to "može tražiti" isključivo na dijelu gdje i svi ostali,
-kako je pregledom izjave FR ovjerene kod javnog bilježnika 7. prosinca 2015. utvrđeno da je on bivši vlasnik nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja se nalazi u uvali na č. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] te da u [adresa] postoji zajednica od 2 motike na zapadnoj strani tj. u "RR Haila bondi", u kojoj po njegovom saznanju nemaju zajednicu obitelj CR ni obitelj JR, da ni obitelj FR, a ni obitelj JR, nemaju nikakav prostor zemlje ispred i okolo svojih kuća, samo nesmetan ulaz u kuće č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a što se tiče prostora za suđenje mreža taj prostor danas postoji kao put za dolazak na plažu ili mjesto za sunčanje, a nalazi se na mjestu ispred terase ŽRD, kao i da je upoznat s diobom iz 1968 .g. obitelji MŠ,
-kako iz tuženikova (ranije tužitelj) iskaza proizlazi da je 15. travnja 1968. potpisan, pred Mirovnim vijećem, dokument prema kojemu su se Đ podijelili te je vidljivo što je komu pripalo, kako su nasljednici IR pok. SR i SR pok. GR priznali tužbu, da je njegova obitelj u posjedu nekretnine od 1880. godine, kada ju je kupio njegov pradjed BŠ pok. SR, nakon kojega su nekretnine nasljeđivali njegov djed ŽRD, otac BŠ te sada on osobno te kako se od tada pa do danas ta nekretnina nalazi u kontinuiranom i neprekinutom korištenju članova njegove obitelji, što im nikada nitko nije osporavao,
-kako je tužitelj (ranije u postupku tuženik) naveo da je njegov pradjed "s družinom" kupio zemljište u uvali [adresa] i [adresa], da su se razdijelili u četiri velika dijela te su u jednom velikom dijelu zajedno bili BŠ i njegov pradjed VR, u dokumentu iz 1893. godine da stoji kako u uvali [adresa] "zajednicu dobiva 8 motika", u dolini [adresa] i [adresa] motike, za napraviti kuću, japjenicu i okopavati zemlju, stoga da u uvali [adresa] zajednica ima 4 motike i to u "[adresa]" 2 motike, a u "Z" 2 motike, kako je njegov pradjed dobio 1 motiku s tužiteljem u njegovoj strani, a da motiku dijele po pola, odnosno po 214 m u "Z", kako se njegova obitelj jedina u uvali bavila ribarstvom, sagradila kuću i do kuće "stiralo" za sušiti mrežu, a njihov prostor što su mu dali koristiti "uz njegovo je 24 m x 9 m" te je takvo stanje u stvarnosti koje je i u svim ovim "tipovima" navedeno, a što da nitko i ne osporava, osim tužitelj njegovoj obitelji, kao i da je taj prostor uvijek bio njihov.
8.Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je predmet spora dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 166 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, no na tim česticama da je upisano više suvlasnika a ne samo tuženika u ovom postupku, kako nije jasno temeljem čega tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnina koje su predmet postupka budući da on nije upisan niti kao posjednik č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a niti je na tu okolnost predlagao i dostavio dokaze, a osnova na koju se tužitelj poziva u tužbi su isprave – diobe koje prilaže, a iz kojih nije jasno da bi se iste odnosile upravo na tužitelja, s obzirom kako su potpisnici navedenih isprava treće osobe, s tim što tužitelj nije dokazao da bi upravo on bio njihov pravni slijednik. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj u postupku nije dokazao sve odlučne činjenice u pogledu predmetnih nekretnina, a teret dokaza tih činjenica leži na tužitelju, to je primjenom odredbe članka 221.a ZPP- a tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
9.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna povreda postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.Člankom 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
12.Prije svega valja ponoviti, kako je to navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove drugostupanjske presude, kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio kao protutužbu dana 28. travnja 2021., a nakon što ga je prvostupanjski sud pozvao na uređenje te tužbe, tužbeni zahtjev postavio 27. prosinca 2021. i potom taj zahtjev precizirao 28. lipnja 2022. i konačno postavio tužbeni zahtjev dana 4. svibnja 2023., o kojem zahtjevu je i odlučeno pobijanom presudom. Stoga nije u pravu tužitelj kada u žalbi ukazuje da bi prvostupanjski sud „izašao iz okvira tužbenog zahtjeva“, odnosno kako taj sud ne bi odlučio o tužbenom zahtjevu koji je u postupku postavljen pa u tom pogledu nije jasno, odnosno nisu utemeljeni niti navodi kojima tužitelj u žalbi ističe kako se presuda razlikuje od „protutužbenog zahtjeva u tome da uključuje „čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u cijelosti““. Dakle, prvostupanjski sud je donio odluku o tužbenom zahtjevu kojeg je istakao tužitelj u postupku i to nakon što je uređivao tužbu u više navrata i po uputi i nalogu suda, a tužitelj sada u žalbi neutemeljeno osporava tu odluku navodeći kako je bila riječ o drugom ili o drukčije postavljenom tužbenom zahtjevu.
13.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj u tijeku postupka nije jasno označio niti pravnu osnovu na koju se poziva kao temelj stjecanja prava vlasništva, dok i iz činjeničnih navoda tužbe to nije moguće nedvojbeno razlučiti (iako je tužitelj rješenjem prvostupanjskoga suda od 20. listopada 2021., koje je donijeto nakon spomenute odluke ovog drugostupanjskog suda, bio pravilno pozvan urediti tužbu), osim što tužitelj u iskazu spominje razdoblje posjedovanja i određene isprave pa bi se moglo zaključiti kako se poziva na dosjelost (uz diobu) kao osnovu stjecanja prava vlasništva dotičnoga posebnog dijela nekretnine. U takvom stanju stvari, pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda kako je na tužitelju teret dokaza odlučnih činjenica koje se odnose na stjecanje prava vlasništva po tim pravnim osnovama na predmetnoj nekretnini i to na njezinu točno određenom dijelu, a koje činjenice tužitelj nije nedvojbeno dokazao.
14.Naposljetku i u ovoj odluci valja navesti kako u ovom postupku tužitelj, pored ostaloga, zahtijeva utvrđenje prava vlasništva realno odijeljenoga dijela nekretnina označenih kao dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) te čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji dio je prikazan u skici izmjere diplomiranog inženjera geodezije Petra Garmaza, "U Solinu, listopada 2022. godine", uz zahtjev na ovlaštenje tužitelja prijavnim listom formirati posebnu česticu zemlje te na upis prava vlasništva novonastale čestice na tužiteljevo ime uz istodobni izbris prava vlasništva s imena tuženika pa bi radi odluke o tim zahtjevima najprije valjalo utvrditi granice predmetne nekretnine i posjedovno stanje na nekretnini, koje zaključke iz rezultata dokaznog postupka, posebno iz rezultata vještačenja i iz iskaza saslušanih svjedoka, nije bilo moguće pouzdano i nedvojbeno izvesti. Tužitelj u žalbi ukazuje da bi prvostupanjski sud neutemeljeno „kao sastav obrazloženja stavio skicu vještaka Garmaza“, odnosno ukazuje kako je sud koristio skicu izmjere tog vještaka umjesto da je pravilno koristio „Skica izmjere ovlaštenog inženjera ŠŠ od 16. prosinca 2011.“, međutim gubi iz vida kako je samim tužiteljevim tužbenim zahtjevom naveden dio nekretnine „koji dio je prikazan u skici izmjere ovlaštenog diplomiranog inženjera geodezije Petra Garmaza, u vještvu "U Solinu, listopada 2022. godine"“ i sud je o tom zahtjevu trebao i odlučiti, što je kako je već rečeno i odlučeno pobijanom presudom.
15.Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Tužitelj u ovom parničnom postupku nije niti predlagao izvođenje drugih dokaza osim onih koji su izvedeni u postupku, očito držeći kako je iz izvedenih dokaza moguće utvrditi sve odlučne činjenice pa prvostupanjski sud nije niti mogao o odlučnim činjenicama izvesti drukčije zaključke od onih koje je izveo primjenom pravila o teretu dokaza. Ovdje posebno i ponovno treba naglasiti kako prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja i prema stanju u spisu i prema svim priloženim dokazima, teret dokaza svih odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica koje se odnose na možebitno stjecanje prava vlasništva dotičnoga posebnog dijela nekretnine, kao i na izgradnju i položaj objekata koji se također navode u tužbenom zahtjevu, leži na tužitelju, a tužitelj te činjenice nije dokazao pa je prvostupanjski sud o njihovu postojanju pravilno zaključio primjenjujući citiranu odredbu članka 221. a ZPP-a.
16.Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude, zapravo u bitnom sadržajno osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi svoju ocjenu rezultata dokaznog postupka, međutim žalbenim navodima ni na koji način nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Koje će činjenice smatrati dokazanima odlučuje prvostupanjski sud koji i neposredno ocjenjuje dokaze, sukladno članku 8. ZPP-a, a u pogledu ocjene dokaza i utvrđenja odlučnih činjenica koje se odnose na osnovanost zahtjeva, prvostupanjski sud je izveo u bitnom valjane zaključke za što je dao prihvatljive razloge. Tužitelj tek u žalbi dostavlja određene dokazne prijedloge kojima bi se možebitno utvrdile određene odlučne činjenice koje se odnose na podatke o nekretnini, položaju i posjedovanju predmetne nekretnine, međutim sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije ovlašten izvoditi te dokaze, a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
17.Iz svega proizlazi kako je prvostupanjski sud odlukom o tužbenom zahtjevu na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18.Međutim, djelomice utemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku odluku o trošku postupka jer je u tom dijelu odluka donijeta uz pogrješnu primjenu odredaba članka 154. stavak 1. u svezi sa stavkom 4. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a uz odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelj u konkretnom slučaju utemeljeno navodi da je prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku kada je tužitelja obvezao na naknadu parničnog troška za cjelokupan postupak tuženiku.
19.Naime, kod odluke o parničnom trošku potrebno je bilo cijeniti cjelokupan tijek i ishod postupka, kako u dijelu u kojemu se odlučivalo u ovom žalbenom stadiju postupka (po predmetnoj (protu)tužbi), tako i u dijelu u kojem se ranije odlučivalo o prvotnom tužbenom zahtjevu po tužbi od 30. listopada 2003. Imajući u vidu konačan ishod ovih postupaka, to što su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, činjenicu kako nije nastao poseban trošak zbog okolnosti koje se mogu pripisati krivnji jedne stranke ili slučaju koji se njoj dogodio, kao i cijeneći sve okolnosti slučaja koje utječu na odluku o parničnom trošku, ovaj sud drži opravdanim odlučiti kako svaka stranka snosi svoj parnični trošak, a sukladno članku 154. stavak 4. ZPP-a.
20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lucija Lasić
