Poslovni broj: Gž-536/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonske avenije 6, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-291/2022-6 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-291/2022-6 od 20. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I Utvrđuje se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030242- 61000053669/2005 sa Sporazumom o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrđenog po javnom bilježniku Pavlu Ratinčević iz Đakova, S. Radića br. 4, pod posl. br. OU-98/2005 od 30. ožujka 2005. godine zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tadašnje Slavonske Banke d.d. Osijek, a sada tuženika kao Banke u dijelu koji se odnosi na jednostrano mijenjanje prvotno ugovorenih kamatnih stopa kao i čl. tog Ugovora u cijelosti te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i to čl. 2. u dijelu,,… u iznosu tečaju za devizne Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.,, , čl. 3. st. 1. t. 2. u dijelu, Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF (slovima: predesettisuća CHF), čl. 3. st. 1. t. 4. u dijelu ,,… obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. ,, , čl. 3. st. 3. u dijelu "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija br. 6 da tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati ukupno 31.816,31 kn/4.222,75 eura i to:

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2005. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2005. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2005. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2005. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2006. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2007. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2008. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2009. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2010. godine,

- 114,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2010. godine,

- 2.334,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2010. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2010. godine,

- 1.214,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2011. godine,

- 2.524,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2011. godine,

- 1.841,62 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2011. godine,

- 3.646,47 kn s danom dospijeća 01. listopada 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2011. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2012. godine,

- 494,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2012. godine,

- 2.974,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2012. godine,

- 2.564,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2012. godine,

- 2.809,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2012. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. siječnja 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. veljače 2013. godine,

- 564,39 kn s danom dospijeća 01. ožujka 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. travnja 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. svibnja 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. lipnja 2013. godine,

- 2.564,39 kn s danom dospijeća 01. srpnja 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. kolovoza 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. rujna 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. listopada 2013. godine,

- 2.564,39 kn s danom dospijeća 01. studenoga 2013. godine,

- 64,39 kn s danom dospijeća 01. prosinca 2013. godine,

uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata tekućih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa obračunatih na taj iznos po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena do 31 srpnja 2015 godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija br. 6 da tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 11.375,00 kn/1.509,72 eura, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene odluke žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za trošak žalbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana zbog razloga koji slijede.

5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost pobijane presude.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika i valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF), kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta uslijed navedenih ništetnih odredbi.

8. Nije sporno, a što proizlazi i iz predmetnog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kako je ugovorom o kreditu sklopljenim 29. ožujka 2005. Slavonska banka d.d. Osijek, čiji je pravni sljednik tuženik, kao kreditor, korisniku kredita ovdje tužitelju, stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 55.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, s promjenjivom kamatnom stopom od 4,90% godišnje, kao i da je tužitelj taj kredit otplatio u cijelosti.

9. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak i jednostranim promjenama kamatne stope neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima anuiteta koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja prelazi utuženi iznos od 31.816,31 kunu, za 193,17 kuna (iznosi, dakle ukupno 32.009,48 kuna).

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora, uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

17. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužitelja i svjedokinju KJ koju je predložio tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja, čije iskaze je pravilno ocijenio.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se odluke u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank (sada Addiko Bank d.d.) kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., obzirom na odredbu članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24), a o tom pitanju izjasnio se i VSRH u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

19. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (18. veljače 2019.), tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na valutnu klauzulu, nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno od 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 18. veljače 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

23. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva se nesavjesnost kreditne institucije.

24. Tužitelju stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

25. Odluka o troškovima postupka dosuđenih tužitelju pobijanom presudom pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tuženik nije žalbom osporio.

26. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić