Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-378/2023-5
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke d.d. Zagreb, OIB:02535697732, zastupana po punomoćnicima Odvjetničkom društvu Leko i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-475/2022-23 od 01. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d. Zagreb kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, P- 475/2022-23 od 01. prosinca 2023.,
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, P-475/2022-23 od 01. prosinca 2023. odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba
- iz čl.6. st.2. Ugovora o kreditu br. 9011106763, sklopljenog dana 24.03.2006. godine, između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 27.03.2006. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU-259/06, u dijelu odredbe koji glasi:
„...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi razlike u tečaju iznos od 2.148,82 eur/16.190,30 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
- 10,31 eur/77,65 kn tekućom od 15.1.2009.
- 13,43 eur/101,19 kn tekućom od 15.2.2009.
- 15,03 eur/113,22 kn tekućom od 15.3.2009.
- 11,65 eur/87,80 kn tekućom od 15.4.2009.
- 12,66 eur/95,38 kn tekućom od 15.5.2009.
- 8,13 eur/61,28 kn tekućom od 15.6.2009.
- 4,32 eur/32,56 kn tekućom od 15.7.2009.
- 5,67 eur/42,75 kn tekućom od 15.8.2009.
- 9,80 eur/73,87 kn tekućom od 15.9.2009.
- 8,66 eur/65,26 kn tekućom od 15.10.2009.
- 6,75 eur/50,88 kn tekućom od 15.11.2009.
- 11,17 eur/84,16 kn tekućom od 15.12.2009.
- 15,17 eur/114,31 kn tekućom od 15.1.2010.
- 20,76 eur/156,38 kn tekućom od 15.2.2010.
- 19,87 eur/149,68 kn tekućom od 15.3.2010.
- 26,98 eur/203,28 kn tekućom od 15.4.2010.
- 25,99 eur/195,85 kn tekućom od 15.5.2010.
- 29,00 eur/218,48 kn tekućom od 15.6.2010.
- 50,25 eur/378,59 kn tekućom od 15.7.2010.
- 46,44 eur/349,87 kn tekućom od 15.8.2010.
- 58,66 eur/442,00 kn tekućom od 15.9.2010.
- 55,43 eur/417,66 kn tekućom od 15.10.2010.
- 47,98 eur/361,53 kn tekućom od 15.11.2010.
- 64,01 eur/482,26 kn tekućom od 15.12.2010.
- 83,89 eur/632,09 kn tekućom od 15.1.2011.
- 73,09 eur/550,70 kn tekućom od 15.2.2011.
- 75,66 eur/570,07 kn tekućom od 15.3.2011.
- 63,12 eur/475,57 kn tekućom od 15.4.2011.
- 79,83 eur/601,48 kn tekućom od 15.5.2011.
- 98,89 eur/745,08 kn tekućom od 15.6.2011.
- 101,29 eur/763,20 kn tekućom od 15.7.2011.
- 119,32 eur/899,00 kn tekućom od 15.8.2011.
- 110,90 eur/835,59 kn tekućom od 15.9.2011.
- 111,04 eur/836,60 kn tekućom od 15.10.2011.
- 102,90 eur/775,28 kn tekućom od 15.11.2011.
- 101,66 eur/765,97 kn tekućom od 15.12.2011.
- 107,69 eur/811,42 kn tekućom od 15.1.2012.
- 114,03 eur/859,16 kn tekućom od 15.2.2012.
- 115,19 eur/867,89 kn tekućom od 15.3.2012.
- 112,19 eur/845,31 kn tekućom od 15.4.2011.
godine do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.288,53 eur/17.242,93 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. "
2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. Predmet spora je utvrditi je li odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula nepoštena, odnosno ništetna te ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe.
9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:
- da je tužiteljica realizirala Ugovor o kreditu s tuženikom dana 24. ožujka 2006. za iznos od 28.402,87 CHF s rokom vraćanja od 72 mjeseca
- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu
- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/2017 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka (među kojima je i tuženik) i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu
- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna jer je ništetnost takve odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite
- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne valutne klauzule, platila više 2.148,82 eur, stoga tužiteljici ima pravo na isplatu temeljem čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO).
10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.
11. Neosnovano tuženik prigovara zaključku suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli navodeći kako je ugovaranje takve ugovorne odredbe dopušteno temeljem odredbe čl. 22. ZOO. Prema tome, tuženik sadržajno ukazuje kako su sporne ugovorne odredbe isključene od primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva) jer se radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO, kao dispozitivnoj odredbi koja se primjenjuje automatski. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava broj EU C-81/2019 od 09. srpnja 2020. Naime, ugovaranje valutne klauzule je dopušteno jer je tako propisano u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, međutim odredba Ugovora o kreditu o izračunavanju na temelju valute CHF i o tome da korisnik kredita (tužiteljica) u cijelosti snosi rizik promjene tečaja nije izuzetna od primjene Direktive stoga se ne može isključiti, ispitivanje njezine nepoštenosti. U konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu, kao korisnika kredita, pa je iz navedenog razloga jasno kako sporna Ugovorna odredba unosi neravnotežu u pravima i obveza stranaka, a na štetu korisnika kredita stoga takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz čl. 22. st. 1. ZOO. Prema tome, ispunjene su pretpostavke iz čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i 46/07) na temelju kojih je utvrđeno kako je sporna odredba ugovora nepoštena.
12. Također neosnovano tuženik ističe kako nije dopušteno provoditi test poštenja odredbi o predmetu i cijeni koje ovise o uvjetima koje ugovorna strana nema pod svojom kontrolom, a iz razloga što je sporna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. Prema tome, osporena ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu je ona čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ona čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača pa se na takvu odredbu ne može primijeniti odredba koja propisuje nedopuštenost ocjene njezine poštenosti.
13. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora te da je to bitan element Ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu predstavlja ugovornu odredbu koja je u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je sporna odredba ugovora nepoštena, odnosno ništetna temeljem čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.
14. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare, u kojem dijelu je prvostupanjski sud također pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno navodima u žalbi tuženika. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. (Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012) u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2018. u predmetu broj Pž-6632/2017, a od koje pravomoćnosti je zastara ponovno počela teći. Također, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/22 od 31. siječnja 2022. godine je da ako je ništetnost ustanovljena, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 08. lipnja 2022., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedene presude pa nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice za potraživanje zbog promjene tečaja CHF za anuitete koji dospijevaju počevši sa 15. siječnja 2009. pa nadalje.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.
16. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
17. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan
