REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3605/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Vičević Gračanin, odvjetnica u Čavlima, protiv tuženika Bager Commerce d.o.o. u stečaju, OIB 21690283806, Čavle, Zakonj 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Udiljak, odvjetnik u Splitu, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-622/2023-35 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-622/2023-35 od 7. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
„I. Briše se uknjižba založnog prava upisanog pod posl. br. Z-8896/2018 na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja glasi: „UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, PRAVOMOĆNO/OVRŠNO RJEŠENJE POSL. BR. OVR- 5942/15 23.11.2015, prisilno založno pravo, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 836.633,00 kuna, (slovima: osamstotridesetšesttisućašestotridesettrikune), uvećano za sve kamate, troškove, zatezne kamate, sve sukladno cit. rješenju, za korist: BAGER COMMERCE D. O. O. U STEČAJU, OIB: 21690283806, ZAKONJ 1, 51218 ČAVLE, HRVATSKA ”, te upis zabilježbe upisane pod posl. br. 8896/2018 koja glasi: „ZABILJEŽBA, OVRŠIVOST TRAŽBINE, Zabilježuje se ovršivost tražbine”.„
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti odluke u točki I. izreke ove presude provede brisanje upisa uknjižbe i zabilježbe.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Sud je tako odlučio u ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-1955/2023 od 25. listopada 2023. pozivom na odredbu čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23; dalje: ZZK), s obrazloženjem da je nesporno na tužiteljevom suvlasničkom dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano prisilno založno pravo u korist tuženika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj Ovr-5942/15, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 836.633,00 kn, iako iz isprava u spisu nesporno proizlazi da tuženik u vrijeme uknjižbe prisilnog založnog prava radi osiguranja navedene tražbine više nije bio ovlaštenik te tražbine, jer je raskinut aneks Ugovora o najmu broj 114/98 od 31. prosinca 1998., kako to proizlazi iz Sporazuma od 1. studenoga 1999. između društva Ortis commerce d.o.o. Čavle i tuženika, o čemu je obaviješten tužitelj. Sud ocjenjuje da je tužba podnijeta unutar roka od tri godine od provođenja spornog upisa, a odluku iz točke II. izreke sud je utemeljio na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 75. i 60. st. 1.b ZZK-a. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je presuda nezakonita i da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je prekoračio tužbeni zahtjev kada je donio presudu kojom je brisao uknjižbu i zabilježbu pod brojem Z-8896/18 jer tužitelj nije podnio takav zahtjev, odnosno nije tražio da sud konstitutivnom odlukom briše predmetnu uknjižbu već je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom sudu provedba upisa brisanja založnoga prava. Nadalje smatra da je tužitelj promašio pravni put i da nisu ispunjene pretpostavke za brisovnu tužbu, jer nije riječ o nevaljanom niti neistinitom upisu s obzirom na to da je tužitelj sudjelovao u sudskom postupku u kojem je donijeto rješenje o prisilnom založnom pravu, što je bio pravni temelj za provođenje pobijane uknjižbe. Tuženik smatra da bi ispravni pravni put bio zahtjev za izdavanjem brisovnog očitovanja koje bi zamijenila sudska presuda pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti. Sud je pogrešno odlučio i o troškovima parničnog postupka, već je trebao naložiti tužitelju u cijelosti naknaditi parnični trošak tuženiku pa predlaže žalbu uvažiti i presudu preinačiti, odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku parnični trošak.
4. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude kojom je odlučeno o trošku postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove. Tužitelj smatra da mu pripada parnični trošak s obzirom na to da je tužiteljev uspjeh potpun, jer je u ovoj parnici bilo bitno da se izbriše založno pravo čemu je sud udovoljio u cijelosti. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a trebao naložiti stranci koja je izgubila parnicu nadoknaditi troškove postupka protivnoj stranci odnosno tužitelju, slijedom čega smatra da su ostvareni svi žalbeni razlozi pri donošenju odluke o troškovima postupka i predlaže preinačiti presudu i u točki III. te tužitelju dosuditi troškove postupka.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a.
Presuda je pravilna i zakonita.
8. U odnosu na tuženikovu žalbu
Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, u bitnome ističući da je sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je točkom I. izreke pobijane presude odredio brisanje uknjižbe založnog prava na tužiteljevom suvlasničkom dijelu sporne nekretnine, kao uknjižbe koja vrijeđa tužiteljevo knjižno pravo vlasništva, a s obzirom na to da tužitelj nije zahtijevao izricanje konstitutivne sudske zaštite.
Naime, doista je tužitelj postavio tužbeni zahtjev podneskom od 26. svibnja 2022. (list 118.-120. spisa) prema kojem se ima naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci upis brisanja založnog prava upisanog pod poslovnim brojem Z-8896/18 na tužiteljevoj nekretnini, a radi se o prisilnom založnom pravu radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 836.633,00 kn s kamatama i troškovima zateznih kamata, za koju tražbinu je zabilježena i ovršivost tražbine pod istim brojem. Naime, smisao takvog tužbenog zahtjeva jest da se briše upis založnog prava kao tereta koji vrijeđa tužiteljevo knjižno pravo suvlasništva što je sud i presudio točkom I. izreke presude. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci nije stranka u postupku, već samo treba provesti upise koji se odrede sudskom odlukom, u ovom slučaju presudom kojom se određuje brisanje uknjižbe predmetnog založnog prava. U tom smislu nema prekoračenja tužbenog zahtjeva i nije ostvarena bitna povreda postupka na koju ukazuje žalitelj. Odredbom čl. 150. ZZK-a je propisano da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. U tom smislu bi bio pretjerani formalizam ocjenjivati da je izrijekom pobijane presude kojom je sud odredio brisane uknjižbe založnog prava, ocjenjujući da ta uknjižba vrijeđa tužiteljevo knjižno pravo prekoračio tužbeni zahtjev, a s obrazloženjem da je tužitelj zahtijevao tek da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci upis brisanja založnog prava. Po naravi stvari to brisanje će provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci, što je sud i odredio u točci II. izreke pobijane presude koja se ima smatrati nalogom za provedbu brisanja uknjižbe založnog prava određene točkom I. izreke pobijane presude, pa se svi žalbeni navodi koji su usmjereni na točku I. izreke pobijane presude ocjenjuju neosnovanim.
Ne radi se niti o pogrešnom putu pravne zaštite kako to sugerira žalitelj, jer je tužitelju kao nositelju knjižnog prava dozvoljen put pravne zaštite podnošenjem stvarnopravne tužbe, brisovne tužbe u smislu odredbe čl. 150. ZZK-a u svezi s odredbom čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17; dalje: ZV). Tom je odredbom propisano ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige vlasnik se ima pravo štititi od tog sredstvom koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnog prava. Pri tome valja reći da žalitelj niti ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je sud zaključio o nevaljanom upisu založnog prava u korist tuženika na tužiteljevim nekretninama, što proizlazi i iz rezultata provedenog dokaznog postupka, slijedom čega se i žalbeni navodi o pogrešnom pravnom putu zaštite ocjenjuju neosnovanim. Svaki vlasnik je ovlašten uvijek na stvarno pravnu zaštitu u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o zaštiti vlasništva odnosno suvlasništva i u tom smislu se ne radi o pogrešnom pravnom putu. S obzirom na navedeno pravilna je i odluka o trošku postupka, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj odbijen pravomoćno sa zahtjevom za utvrđenje da je uknjižbom predmetnog založnog prava tuženik stekao korist bez pravne osnove, dok je tužitelj uspio sa zahtjevom iz brisovne tužbe, slijedom čega je pravilno odlučio i o snašanju troškova na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
9. U odnosu na tužiteljevu žalbu
Nije osnovana tužiteljeva žalba protiv odluke o trošku sadržane u točki III. izreke pobijane presude kojom je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, tužitelj je tijekom postupka postavio dva tužbena zahtjeva, pri čemu je pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje da je uknjižba založnog prava izvršena bez valjane prave osnove, dok je uspio sa zahtjevom za brisanje predmetnog založnog prava na temelju zahtjeva iz brisovne tužbe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je u toj situaciji valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a jer je pravilno ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te da stoga svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Zbog navedenog je prvostupanjsku presudu valjalo u cijelosti potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
