Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-921/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željani Kosović odvjetnici u Dubrovniku, te 2. tužiteljice GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje kao nasljednici iza pok. ČČ pok. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv 1. tuženika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, te 2. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1176/2019 od 22. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1176/2019 od 22. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 260,44 EUR ,kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1176/2019 od 22. travnja 2021. u stavku I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:" Utvrđuje se da je tužitelj SČ pok. ŠČ OIB ( [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 39995m2 i to baš realnog dijela te čestice koji je prikazan u skici Fizičkog označavanja dijela parcele od 07. rujna 2020. godine koju je izradio Geo Ivičević vl. ĐČ ovlaštenog geodeta, prikazana crvenom bojom i omeđena točkama 37/61 ( a koja skica ima 4 lista sa prikazom realnog dijela nekretnine) i koja skica je u originalu sastavni dio ovog pravorijeka, pa su tuženi dužni trpjeti upis vlasništva tužitelja vrhu predmetne nekretnine, te svoje brisanje vrhu predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.", te prema stavku II izrijeke tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupanja pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tuženika da snosi trošak parničnog postupka tužitelju u cjelini uvećan za trošak sastava žalbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 kn uvećano za PDV 25% u iznosu 312,30 kn i pristojbe na žalbu u iznosu 400,00 kn što sveukupno iznosi1962,30 kn.

2.1. Odgovori na žalbu nisu podnijeti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je isključivi vlasnik realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 39995 m2 koji je prikazan u skici od 7. rujna 2020. godine crvenom bojom i omeđeno točkama 37/61 vještaka Geo Ivičević vl. ĐČ ovlaštenog geodeta, te da su tuženi dužni trpjeti upis vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini i brisanje svoga prava.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud drugog stupanja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva, jer je izrijeka pobijane presude neproturječna izvedenim dokazima u spisu predmeta, te su razlozi o odlučnim činjenicama neproturječni dokazima u spisu predmeta.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP- a utvrdio slijedeće činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:

- da je predmetna nekretnina od osnivanja, a temeljem zapisnika br. 34 od izvida učinjenih za osnivanje zemljišne knjige za poreznu općinu [adresa], te zadnjeg stvarnog posjeda bila uknižena na ime Porezne Općine Gromača, posjeda bila uknjižena na ime Porezne Općine Gromača,

- da je pod posl. br. Z-190/56 od 1. ožujka 1956. godine upisana općenarodna imovina, te organ upravljanja N.O. Općine Dubrovnik,

- da je pod posl. br. Z-686/98 od 11. ožujka 1998. godine uknjiženo pravo vlasništva na ime 1.tuženika,

- da je pod posl. br. Z-5677/05 od 19. listopada 2005. godine na vrhu predmetne nekretnine zabilježen tijek spora između tuženih,

- da je predmetna nekretnina u razdoblju od 1900-1911 bila upisana u posjedovni list 42 na ime Gomača Općina, da je 1911. godine nekretnina otpisana u posjedovni list broj 195 i upisana na ime više osoba, a između njih i na ime ŽČ pok. O (vjerojatno pradjed tužitelja), no da je 1912. poništen posjedovni list br. 195 i nekretnina upisana (vraćena) u posjedovni list 42 na ime [adresa] Općina koje stanje je bilo do 1951. godine, a sve to je utvrđeno pregledom Potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik klasa: 936-02/14-05/00097 od 15. travnja 2014.,

- da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] od osnivanja zemljišne knjige 1900. godine kada je osnovan upisnik katastra, predstavljala zemljišnu zajednicu, odnosno poseban oblik skupnog (nedjeljivog) vlasništva, čiji su pravni položaj, organizacija, upravljanje, te prava ovlaštenika bili uređeni Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica iz 1894. godine,

- da se dioba zemljišnih zajednica izvršavala sukladno odredbama paragraf 54., 55. 69. i 71. Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica, te odgovarajućih odredba propisa o komasaciji, dok je opće pravilo o stjecanju prava vlasništva diobom propisano odredbom paragraf 846. OGZ-a prema kojoj odredbi se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava, dok dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljanih radi diobe,

- da su stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških općina općenarodnom imovinom (NN 36/47, u daljnjem tekstu Zakon o proglašenju) prestale postojati zemljišne zajednice, te su proglašene općenarodnom imovinom, dok je odredbom članka 3. Zakona o proglašenju propisano da se odredbe zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovi diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. godine i zemljište koja su pojedinim ovlaštenicima pipala u privatno vlasništvo na temelju odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. godine koje odobrenje su davale okružne komisije za agrarnu reformu,

- da tužitelj niti ne tvrdi da je na predmetnoj nekretnini provedena dioba zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941. godine, odnosno da je nakon prije navedenog datuma odobren dovršetak diobenog postupka

- da nitko od saslušanih svjedoka nema nikakvih saznanja o diobi zemljišne zajednice, a niti ima ikakvih neposrednih saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine prije Drugog svjetskog rata, dok pregledom potvrde (list 87 spisa) proizlazi da su fizičke osobe bile upisane kao posjednici predmetne nekretnine samo godinu dana budući da je njihov upis poništen 1912. godine.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud pitanje stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću razmotrio kroz propise koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja, u smislu odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, te je pravilno u stavku 1. izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Budući da prema zemljišnoknjižnom stanju proizlazi kako je sporna nekretnina od osnivanja zemljišne knjige 1900. godine bila upisana na ime Porezne općine Gromača, a od 1. ožujka 1956. općenarodna imovina organa upravljanja N.O. Općine Dubrovnik sve do 11. ožujka 1998. kada je upisano pravo vlasništva 1. tuženika, pravilan je stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje 40-godišnji rok dosjelosti iz članka 159. stavak 4. ZV-a koji nije istekao do podnošenja tužbe 6. travnja 2011., te se pritom pravilno pozvao na odredbu članka 388. stavak 4. ZV-a kojom je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

10. Iz Potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik klasa: 936-02/14-05/00097 od 15. travnja 2014., te posrednih iskaza saslušanih svjedoka ŠČ rođenog 1955., PČ rođenog 1954., EČ rođenog 1966., CČ rođenog 1967. i ZČ rođenog 1949., JČ ud. G rođena 1932., JČ ud. ŠČ rođene 1938., proizlazi da se tužitelj sa svojim pravnim prednicima i to ocem, djedom i pradjedom nalazi u posjedu sporne nekretnine od 1911., no iz tih dokaza i drugih isprava u spisu predmeta nije moguće osnovano zaključiti da su pravni prednici tužitelja bili u posjedu sporne nekretnine od 1900. do 1910. godine i da bi rok dosjelosti od 40 godina koji se odnosi na državne nekretnine iz paragrafa 1472. austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona br. 1/1811 objavljena 1. lipnja 1811. – dalje OGZ) istekao do 6. travnja 1941.

11. U svezi navedenog, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja u točci 22. obrazloženja pobijane presude pogrešno iz iskaza svjedoka ZČ, JČ ud. G i JČ ud. Nika utvrdio da nitko od seljana [adresa], pa tako ni tužitelj na predmetnu nekretninu nije odlazio sigurno nakon Domovinskog rata, iz čega proizlazi da tužitelj nije niti izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini od 8. listopada 1999. do danas.

11.1. Navedeno međutim, nije odlučno jer rok od 40 godina iz članka 159. stavak 4. ZV-a za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na spornoj nekretnini sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a, počeo ponovno teći od 8. listopada 1991. i nije istekao do podnošenja tužbe 6. travnja 2011.

12. Vrijeme posjedovanja sporne nekretnine do 8. listopada 1991. od strane navedenih predaka i pravnih prednika, tužitelju se ne uračunava u rok dosjedanja jer je odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne Novine 53/81, 53/91, 90/92, 77/92 – dalje ZOVO) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

13. Prema odredbi članka 2.Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Službeni list FNRJ 12/67- od 23. 3.67) zabrana stjecanja prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se odnosila na vlasništvo koje je stečeno dosjelošću do 6. travnja 1941., no to u ovom predmetu nije slučaj.

14. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 373. stavak 2. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 260,44 EUR/1.962,30 kn kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec