Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž Ovr-20/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K.d.o.o. Bjelovar, Ferde Livadića 14A, OIB: 27962400486, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv ovršenika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj Ovr-2652/2024-2 od 16. listopada 2024., dana 29. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se uvažava žalba ovrhovoditelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj Ovr-2652/2024-2 od 16. listopada 2024. i to u dijelu kojim ovrhovoditelju nisu dosuđeni zahtijevani troškovi postupka izvansudske ovrhe na način da se nalaže ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 109,38 EUR (slovima: stodevet eura i trideseosam centi) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje isto prvostupanjsko rješenje.
II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura), u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovrhovoditelj pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje ovrhovoditelj, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se ista može ispitati.
5. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), pa žalba ovrhovoditelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate.
7. Naime, prema članku 14. stavku 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8. Postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave je specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, prije svega člankom 2. stavkom 14. OZ koji Financijsku agenciju označava kao pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, dok je postupak pred Financijskom agencijom propisan člankom 209. OZ i dr. Stoga protivno stajalištu prvostupanjskog suda postupak izravne naplate je zakonodavno uređen postupak ovrhe, u kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za takvu ovrhu na teret ovršenika.
9. Prijedlogom za naknadu troškova izravne naplate ovrhovoditelj potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 171,88 EUR, a koji se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, trošak zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji, trošak pribave specifikacije naplate potraživanja od Financijske agencije te trošak sastava tog prijedloga.
10. Ima li se kod odlučivanja o troškovima u vidu, Ustavom Republike Hrvatske zajamčenu, jednakost svih pred zakonom, koja obuhvaća i pravo na opunomoćivanje odvjetnika za zastupanje u sudskim i drugim postupcima, ukazuje se opravdanim dosuditi ovrhovoditelju trošak pribave specifikacije naplate potraživanja od Financijske agencije u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 36. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), jer je ovaj trošak bio nužan kao dokaz da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 14. stavka 6. OZ, potom trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe – tj. zahtjeva za izravnu naplatu u visini od 12,5 bodova sukladno Tbr. 11. točka 6. Tarife, kao i trošak sastava prijedloga za donošenje odluke o naknadi troškova izravne naplate u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr. 11. točka 10. Tarife, ukupno 43,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.), čini sveukupan trošak u iznosu od 109,38 EUR koji je valjalo dosuditi ovrhovoditelju, pri čemu je ukazati da su ovi troškovi posljedica nepostupanja po pravomoćnoj odluci, radi čega nije opravdano nijekati pravo vjerovnika na angažiranje odvjetnika za zaštitu svojih pravnih interesa.
11. Ovrhovoditelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ovršni trošak od dana kada je o pravu na trošak odlučeno ovom odlukom i to temeljem članka 151. stavka 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, koji propisuje da o zateznim kamatama na iznos troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.
12. S druge pak strane pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja u dijelu koji se odnosi na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u ukupnom iznosu od 62,50 EUR, jer ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo radnju u vidu izvida ili sastavljanja zahtjeva za pribavljanje te potvrde, pa se ne radi o stvarno nastalom trošku, sve imajući u vidu odredbu članka 283. stavka 1. i 4. OZ.
13. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
14. Kako je dakle, ovrhovoditelj djelomično uspio sa žalbom (64%), valjalo mu je razmjerno uspjehu dosuditi i zatraženi trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 13. točka 1. Tarife, kojom je propisano da za sastavljanje pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. točke 1., 4. i 7. te Tbr. 46, čini sveukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog kao i u pogledu zatražene sudske pristojbe koja nije ni plaćena, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, zahtjev ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke ovog rješenja).
U Šibeniku, 29. siječnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
