Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-585/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica VR, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3988/2020-16 od 15. ožujka 2023., 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3988/2020-16 od 15. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 764,21 EUR (slovima: sedamsto šezdeset četiri eura i dvadeset jedan cent) / 5.757,93 kn (slovima: pet tisuća sedamsto pedeset sedam kuna i devedeset tri lipe) sa zateznim kamatama od 25. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku petnaest dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora regresni je zahtjev za plaćene zdravstvene usluge koje je tuženik koristio u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja a na koje nije imao pravo.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik korisnik prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske,

- da je tuženiku pravomoćnom odlukom tužitelja utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe s danom **.**.2014., zbog odjave prebivališta u [adresa],

- da je tužitelj snosio troškove zdravstvenih usluga pruženih tuženiku u razdoblju od **.**.2014. do **.**.2019. u ukupnom iznosu od 5.757,93 kune/764,21 euro,

- da je tužitelj poslao tuženiku obavijest od **.**.2020. i pozvao ga da mu naknadi navedene troškove što tuženik nije učinio.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13, 137/13, dalje: ZOZO) i to:

- članak 7. stavak 1. točka 10. kojom je propisano da se na obvezno zdravstveno osiguranje osiguravaju i stječu status osiguranika korisnici prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, ako imaju prebivalište ili odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj,

- članak 135. stavak 1. kojim je propisano da je osigurana osoba dužna tužitelju prijaviti svaku promjenu u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom zakonu,

- članak 120. kojim je propisano da tužitelj može po službenoj dužnosti utvrđivati status osigurane osobe na osnovi podataka dostavljenih od nadležnog tijela koje ima ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 2.), a osobi koja ne podnese prijavu, odnosno odjavu tužitelj će rješenjem utvrditi status, odnosno prestanak statusa osigurane osobe po službenoj dužnosti (stavak 4.).

7.1. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor zastare navodeći kako je člankom 147. stavak 1. ZOZO propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) budući je člankom 230. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (stavak 2.), a člankom 147. stavak 2. ZOZO je propisano da rokovi zastare tražbine naknade štete u slučajevima iz članka 135. i 138. teku od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu.

8. Sukladno odredbi članka 458. ZPP-a, ovdje je riječ o sporu male vrijednosti budući se tužbenim zahtjevom traži isplata svote manje od 1320,00 eura (ranije 10.000,00 kuna).

9. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude može se podnijeti samo zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka i to onih iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim točke 3. tog stavka, dakle ne i onih u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a i u tim postupcima ne primjenjuje se odredba članka 370. ZPP-a, a sukladno članku 467. stavak 1. i 2. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno žalbenim navodima izreka presude nije nerazumljiva i proturječna razlozima presude kako to tvrdi tuženik.

10.1. Navodi žalitelja o proturječnosti razloga odnose se na dio obrazloženja pobijane presude u kojem se iznosi sadržaj pravomoćnog rješenja koje je donio tužitelj, pa nije i ne može biti riječi o proturječju pobijane presude, već može biti riječ o proturječju navedenog rješenja, a sud u ovom parničnom postupku nije nadležan preispitivati valjanost tog rješenja (pravomoćnog) koje je donijelo nadležno tijelo.

11. Žalbeni navod kako se ustraje u primjeni ZOO-a kada je u pitanju prigovor zastare pri čemu se ukazuje na trogodišnji zastarni rok koji bi se, po tumačenju žalitelja, trebao računati od **.**.2014. je neosnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno računao zastarni rok od dana pravomoćnosti rješenja (**.**.2019.) kojim je utvrđen prestanak tuženikovog statusa obvezno osigurane zdravstvena osobe.

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. siječnja 2025.

Sutkinja:

Josita Begović