Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-594/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-833/2023-2 od 27. rujna 2023., 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-833/2023-2 od 27. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem tužba je odbačena na temelju odredbe članka 282. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Razlozi za odbacivanje su:
- jer je riječ o tužbi radi utvrđenja nedostojnosti tuženice za nasljeđivanje, te radi utvrđenja da je tužiteljica oporučni nasljednik ostaviteljice VI,
- da tužiteljica nije prije pokretanja ove parnice dostavila ostavinskom sudu (ili javnom bilježniku, kao povjereniku suda) naknadno pronađenu oporuku na koju se poziva, radi proglašenja, što dalje znači da ostavinski sud (ili javni bilježnik) nije sastavio zapisnik o proglašenju oporuke, niti je ostavinski sud obavijestio sve zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozorio da svoja prava na temelju oporuke mogu ostvarivati u parnici, a sve sukladno odredbi članka 235. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, u daljnjem tekstu: ZN).
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U žalbi citira odredbe članaka na koje se pozvao prvostupanjski sud, ali predmetne odredbe tumači drugačije nego to čini prvostupanjski sud. Smatra da je proglašenje oporuke nužno, ali da ne predstavlja procesnu smetnju za podnošenje tužbe zahtijevati ostavinu na temelju članka 235. ZN-a i pri tom ukazuje na odluku ovog drugostupanjskog suda posl.br. Gž-235/15. Navodi kako je sud dužan proglasiti oporuku bez obzira na to je li ostavinski postupak tek treba pokrenuti, ili je već u tijeku ili je čak pravomoćno okončan, isto tako bez obzira teče li već neka parnica u vezi nasljeđivanja oporučitelja ili je čak moguće okončana, jer je (tako) izričito propisano u članku 235. stavak 1. ZN-a.
3. Prvostupanjski se sud očitovao o žalbenom navodu o povredi parničnog postupka navodeći (cit.):
„Tek proglašenjem oporuke oporuci se daje publicitet i od tada se mogu uvažavati pravni učinci koje je ona izazvala od časa smrti ostavitelja. Tek od njezina proglašenja može se raspravljati o njezinoj valjanosti. Kako u konkretnom slučaju oporuka na koju se tužitelj poziva nije proglašena, parnični sud ne može još raspravljati o njezinoj valjanosti, odnosno o učincima te oporuke (v. FI, ŽIV, Zakon o nasljeđivanju, [adresa], 2005. str. 397-398).
4. Žalba je osnovana.
5. Odredba članka 282. stavak 1. ZPP-a, na temelju koje je tužba odbačena, glasi:
„Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.“
6. Odredba članka 235. ZN-a glasi:
„(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici.“
7. Iz citirane zakonske odredbe članka 282. stavak 1. ZPP-a proizlazi da se tužba može odbaciti samo kada je riječ o situacijama za koje je zakon izričito propisao da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a taj uvjet u ovom slučaju nije ispunjen jer takvo što nije zakonom propisano, odnosno, po shvaćanju ovog suda, ne proizlazi iz članka 235. stavak 2 ZN-a kojim je propisano samo dostavljanje obavijesti o proglašenju oporuke i uputa o tome u kakvom postupku, na temelju oporuke, mogu ostvarivati svoja prava.
7.1. Premda je ispravan stav prvostupanjskog suda da se bez da se prethodno oporuka ne proglasi ne može ni raspravljati o njezinoj valjanosti i njezinim učincima, to, po shvaćanju ovog suda, ne znači da je proglašenje oporuke procesna pretpostavka za podnošenje tužbe kojom se traži utvrđenje da je netko oporučni nasljednik, a svakako ne za utvrđenje je li nasljednik, u ovom slučaju proglašeni zakonski nasljednik, nedostojan za nasljeđivanje, a o čemu je u ovom slučaju riječ, pa se tužba, svakako barem u tom dijelu, nije mogla odbaciti zbog razloga zbog kojih je prvostupanjski sud to učinio.
8. Odredbom članka 235. ZN-a propisan je postupak proglašenja naknadno pronađene oporuke. Dakle, jasno je da bez proglašenja oporuke tužiteljica ne može uspjeti sa zahtjevom za utvrđenje da je ona oporučna nasljednica. Proglasiti oporuku može stvarno nadležan sud kojem je oporuka (izvornik) dostavljena i to ne mora biti ostavinski sud (onaj koji je donio rješenje o nasljeđivanju), a kako to proizlazi iz članka 235. ZN-a.
9. Slijedom navedenog valjalo je pobijano rješenje ukinuti i odlučiti kao u izreci na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 29. siječnja 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
