Poslovni broj Gž R-370/2024-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1660/2022-32 od 30. listopada 2024., ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1660/2022-34 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1660/2022-32 od 30. listopada 2024., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1660/2022-34 od 5. studenog 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom utvrđeno je da tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: ZGH-11-22-1118, Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 26. svibnja 2022. nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26.5.2022. nedopuštena i nezakonita, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti je (tužiteljicu) na rad na radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga dana 26. svibnja 2022. i da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tuženik da je tužiteljici otkazao ugovor o radu na radnom mjestu pomoćnika voditelja poslovnice uz obrazloženje da je u skladu s Odlukom od 30.12.2021. započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika koji da je trajao do 08.04.2022., a da su razlozi prestanka potrebe za radom obrazloženi tijekom savjetovanja, a mogu se sažeti u centralizaciju tzv. korporativnih funkcija, time da je odlukom od 24.09.2021. prestala egzistirati podružnica upravljanje nekretninama, a naknadno da je izvršen upis brisanja podružnice u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Ukidanje nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta da se odnosi na organizacijske jedinice ured direktora, a da je riječ o prvenstveno administrativnim poslovima koji u biti predstavljaju dodatni servis upravljačkim strukturama koji nije potreban budući da se isti treba isključivo odvijati unutar nadležnih, odnosno stručnih organizacijskih jedinica korporativnih funkcija. Takve organizacijske jedinice da generiraju nepotrebna radna mjesta i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta pa da je ukinuto obavljanje poslova koje je tužiteljica radila, te je ukinuto radno mjesto jer za tim radnim mjestom i tim poslovima nema potrebe. Također da se navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja te da stoga nema primjene kriterija odabira viška i usporednih radnika, a prije donošenja odluke je provedeno savjetovanje sa sindikatima koji djeluju kod poslodavca.

6.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) i utvrđuje da su se, unatoč novoj reorganizaciji, kod tuženika nastavili obavljati isti poslovi u okviru istog radnog mjesta kojem je promijenjen samo naziv, odnosno novom reorganizacijom da se samo formalno izvršila podjela radnih mjesta s drugačijim nazivom bez da se radi o obavljanju bitno drugačijih poslova u okviru istog radnog mjesta, slijedom čega da se radi samo o formalnom, a ne i stvarnom ukidanju ranijeg radnog mjesta tužiteljice zbog organizacijskih razloga, pa da se ne može govoriti da je kod poslodavca prestala potreba za obavljanjem poslova jer da se poslovi i dalje obavljaju.

6.3. Tužiteljica da je iskazala da u trenutku otkazivanja na listi svih radnika u službi upravljanja nekretninama u korporativnom servisu nisu bili bodovani pravnici, pa tako niti UČ, ĆČS, CČ, TČ, ZČ, RČ, iako da su svi ostali raditi, dok je ona (tužiteljica) navedena kao višak. Ona da je na svojem radnom mjestu radila poslove komercijalizacije nekretnina, upravljanje ljudskim resursima, završnicu osobnih podataka, sve pravne poslove unutar podružnice i sve druge pravne poslove prema nalogu voditeljice podružnice, a ne isključivo savjetodavne poslove. Iako je tuženik navodio da se ukidaju sva radna mjesta punomoćnika voditelja i to bilo koje podružnice, ona da je saznala da su pojedini pomoćnici ostali raditi kao na primjer UČS i SČ. Iz navedenog da proizlazi da je kod tuženika u razdoblju 2017. pa nadalje više puta mijenjan naziv organizacijskih jedinica i to kroz Pravilnike iz 2017., 2021. te konačno 2022. s time da opis poslova tih organizacijskih jedinica tuženik u bitnom nije mijenjao, već samo nazive. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da se radi samo o kozmetičkim promjenama naziva organizacijskih jedinica bez izmjene opisa poslova koje su se u istima cijelo vrijeme (isti poslovi) obavljali, a tužiteljica da je obavljala pravne poslove u okviru istog radnog mjesta i to ne samo savjetodavne poslove već sve poslove koje se odnose na službu upravljanja nekretninama, koji da se poslovi obavljaju i danas i da nije prestala potreba za obavljanjem istih. Stoga da je tuženik bio dužan tužiteljicu uspoređivati sa ostalim radnicima na istom mjestu rada neovisno o kozmetičkim promjenama naziva organizacijskih jedinica. Obzirom da je u Odluci o otkazu tužiteljici navedeno da ista nije uspoređivana jer nema usporednog radnika to da čini odluku nedopuštenom.

6.4. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da za radom tužiteljice nije prestala potreba nakon reorganizacije kod tuženika, s time da se sada kao i u trenutku otkazivanja poslovi koje je ona obavljala obavljaju u okviru Službe upravljanja nekretninama i obavlja ih ĆČS, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje GČ. Tuženik da nije poštivao obvezu uspoređivanja tužiteljice s usporedim radnicima i socijalne kriterije prilikom odlučivanja o otkazu, pa da, posljedično navedenom, niti savjetovanje sa sindikatima nije valjano provedeno jer da tuženik nije dostavio vjerodostojne podatke prilikom savjetovanja. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7. Osnovano navodi tuženik u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je presudu valjalo ukinuti.

8.1. Naime, prvenstveno valja naglasiti da se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je reorganizacija kod tuženika bila „kozmetičke“ naravi, što bi sugeriralo da to i nije bila prava reorganizacija. Podaci iz spisa ukazuju da je bila riječ o velikoj reorganizaciji jer je kod tuženika na dan 29.12.2021. bilo ukupno 5.163 zaposlenika, a predmetom savjetovanja je bio moguć prestanak potrebe za radom 544 radnika, time da je po provedenom savjetovanju utvrđen prestanak potrebe za radom 414 radnika, pa kako je tuženik svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovor o radu prethodno ponudio navedena radna mjesta, te je dio radnika prihvatio ponude za sklapanje ugovora o radu za poslove u "operacijama", u konačnici je na dan 08.04.2022. ukupno 159 radnika bilo utvrđeno kolektivnim viškom, a među njima i tužiteljica. Dakle, zasigurno nije riječ o „kozmetičkim“ promjenama. Iz iskaza svjedokinje CČS proizlazi da je do restrukturiranja došlo zbog gospodarskih i organizacijskih razloga jer da je tuženik imao 13 podružnica i svaka od njih da je imala svoje službe (pravne, računovodstvene i sl.) tako da su se isti poslovi obavljali na 13 lokacija, pa da je tuženik odlučio centralizirati korporativne servise na jednom mjestu kako bi se ti poslovi obavljali za cijelo društvo (tako da nema više 13 pravnih i računovodstvenih službi) posljedično čemu da je došlo viška radnika jer je ukinuto mnogo radnih mjesta.

8.2.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da za radom tužiteljice nije prestala potreba jer da poslove koje je ona obavljala danas obavlja ĆČS. Prvostupanjski sud navodi da je tu relevantnu činjenicu utvrdio temeljem iskaza svjedokinje GČ.

8.2.2. Iz iskaza navedene svjedokinje uopće ne proizlazi takvo utvrđenje. Naime, navedena svjedokinja je u cijelom svojem dugačkom iskazu spomenula ime ĆČS samo u odgovoru na pitanje tužiteljice da se izjasni koje poslove je obavljala navedena osoba na što je odgovorila da je ona obavljala poslove iz područja upravljanja nekretninama i ostala je u radnom odnosu i radi u službi za upravljanje nekretninama. Pri tome je ostalo neutvrđeno koje je točno poslove ranije obavljala ĆČS, a koje poslove obavlja nakon reorganizacije, odnosno da li obavlja iste poslove koje je obavljala tužiteljica prije reorganizacije, tj. da li su na nju preneseni svi poslovi koje je tužiteljica ranije obavljala ili samo jedan dio ili obavlja potpuno različite poslove od onih koje je obavljala tužiteljica. Tek ukoliko bi se utvrdilo da ĆČS obavlja sve poslove koje je obavljala ranije tužiteljica, moglo bi se govoriti o smanjivanju broja izvršitelja i time potrebi uspoređivanja radnika.

8.3. Nesporno je da poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje postoje i oni se, prema navodima tuženika, obavljaju u okviru različitih sektora i u okviru različitih radnih mjesta raspodijeljeni na više različitih radnika. Ako je to tako (jer ta činjenica nije utvrđena), to predstavlja autonomno pravo poslodavca i ne čini odluku o otkazu nezakonitom. Naime, tuženikovo je pravo reorganiziranje poslovanja u cilju unapređenja poslovanja, a što podrazumijeva i ukidanje nekih radnih mjesta i preraspodjelu dijela poslova na druge radnike. Opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac, radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda, izvrši reorganizaciju rada tako da poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada i organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta kod poslodavca i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta, odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca. U takvom slučaju se ne radi o situaciji gdje je broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta veći od potrebnog radnog broja izvršitelja, već se radi o ukidanju radnih mjesta koje poslodavac smatra suvišnima, pa stoga kriterij odabira usporednih radnika nije primjenjiv iz razloga ukidanja cijele organizacijske jedinice i svih poslova koji su se u toj suvišnoj organizacijskoj jedinici obavljali.

8.4. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da nije provedeno valjano savjetovanje sa sindikatima, iako nije obrazložio to svoje utvrđenje jer nije jasno zbog čega smatra da provedeno savjetovanje sa sindikatima nije valjano.

8.5. Ukoliko nakon dopune dokaznog postupka prvostupanjski sud bude i dalje mišljenja da je odluka o otkazu nezakonita, tada je potrebno voditi računa da se tužiteljicu više ne može vratiti na rad na mjesto pomoćnika voditelja podružnice jer je podružnica ukinuta i takvo radno mjesto više ne postoji.

9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 370. ZPP-a.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin