Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1836/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik IE, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika JO d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik IŠ odvjetnik [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn- 26/2019-26 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-26/2019-26 od 17. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim mu je naloženo da isplati tužitelju iznos od 10.617,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbenog zahtjeva do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku JO d.d. [adresa], Podružnica [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju CJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 16.258,54 eur / 122.500,00 kuna, sa zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JO d.d. [adresa], Podružnica [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŽJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 5.787,23 eur/ 43.656,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na iznos od 7.963,36 eur/ 60.000,00 kuna od podnošenja tužbe do isplate 28. veljače 2018.g. kao neosnovan."

1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi odlučeno je:

"V. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 7.963,36 eur/7.600,00 kuna na ime imovinske štete.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući dio kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 10.617,00 eura i zahtjev za naknadu parničnoga troška u točkom II. izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio njeno odbijanje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijanog dijela presude o glavnom tužbenom zahtjevu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

6. Također je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP jer odbijanje prijedloga tuženika za novo medicinsko vještačenje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude i utvrđenje odlučnih činjenica o prirodi i opsegu neimovinske štete koju tužitelj trpi zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Sudski vještaci su tijekom postupka i usmeno saslušani te su detaljno i argumentirano odgovorili na pitanja tuženika i suglasili su se međusobno o odlučnim činjenicama, prvenstveno stupnju umanjenja životne aktivnosti tužitelja koji je doista prije štetnog događaja imao zdravstvene tegobe ali samo vezano za bolest koljena dok je u prometnoj nezgodi pretrpio teške ozljede i drugih dijelova tijela. Žalbeni navodi kao i navodi tuženika tijekom postupka kojima inzistira na primjeni određene metode vještačenja su irelevantni jer stranke pa niti sud ne određuju vještacima metodologiju vještačenja već im sud nalaže utvrđenje činjenica koje smatra odlučnima, za čije utvrđenje ne raspolaže stručnim znanjem. U ovom slučaju zadatak vještaka je bio utvrditi vrstu ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju i prirodu i opseg ukupne neimovinske štete koju trpi zbog tih ozljeda, odvojeno od posljedica zdravstvenih tegoba koje je imao od ranije i vještaci su prilikom usmenog saslušanja suglasno i argumentirano odgovorili na primjedbe tuženika te ne postoje nedostaci nalaza i mišljenja koji bi doveli u sumnju njegovu pravilnost.

7. Nadalje, povišenjem iznosa zahtjeva za naknadu neimovinske štete, primjenom kriterija za utvrđenje iznosa pravične naknade neimovinske štete odnosno pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. o kriterijima za utvrđenje iznosa takvih naknada, koju dispoziciju je prvostupanjski sud uvažio, nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 190. st. 2. ZPP.

8. Riječ je o razlozima preinake koji se ne mogu pripisati krivnji tužitelja zbog čega je ta dispozicija opravdana i sukladna odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Naime, citiranim pravnim shvaćanjem je predviđena njegova primjena na sve parnične postupke koji su u tijeku, dakle neovisno o vremenu nastanka štete. Budući da dospjelu obvezu tuženik nije dobrovoljno ispunio, tužitelj je bio prinuđen na pokretanje ovog sudskog postupka radi ostvarenja prava na naknadu u iznosu koju određuje sud i stoga njen iznos valja utvrditi primjenom sadašnjih kriterija, obzirom da jedino tako tužitelj ostvaruje pravo na potpunu naknadu (čl. 1090. ZOO). U suprotnom, utvrđenjem iznosa naknade prema kriterijima u vrijeme nastanka štete, pogodovalo bi se odgovornoj osobi koja izbjegava u dobroj vjeri dobrovoljno izvršiti svoju obvezu isplate.

9. Ujedno je zbog toga neosnovan i žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP.

10. S tim u vezi, odmah valja reći da je neosnovan i prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva. Po mišljenju ovoga suda, preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

11. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče.

12. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije.

13. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima (čl. 190. ZPP).

14. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

15. Nije sporno da je tužitelj ozlijeđen kao suputnik u osobnom automobilu kojim je upravljao GJ, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. svibnja 2016., nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu, sada je sporna visina neimovinske štete i dosuđene naknade.

16. U štetnom događaju tužitelj je zadobio višestruke ozljede u vidu rednog loma šestog, sedmog i osmog rebra lijevo, loma vanjske strane vrata lijeve natkoljenične kosti, loma iznadvaljkastih tijela koljena lijeve natkoljenične kosti, razdora slezene, udarne ozljede mozga sa krvarenjem unutar moždane mase. Zbog samih ozljeda i dugotrajnog liječenja, najprije operativnog potom rehabilitacije i fizikalne terapije, trpio je fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 tjedna, srednjeg intenziteta mjesec dana, slabijeg intenziteta tri mjeseca. Primarni strah jakog intenziteta je trpio za vrijeme i neposredno nakon nesreće u trajanju od nekoliko minuta, sekundarni strah zbog zabrinutosti za ishod liječenja i egzistenciju jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, te strah slabijeg intenziteta daljnjih mjesec dana. Zbog posljedica prometne nesreće u vidu odstranjenja slezene, loma rebara, glavobolja nakon kontuzije mozga i umanjenog opsega pokreta lijevog kuka zaostale u trajne posljedice koje umanjuju njegovu životnu aktivnost u omjeru od 42%. Iako je tužitelj od ranije bolovao od sekundarnog osteoartritisa koljena lijeve noge, pri razlučivanju posljedica ozljede u prometnoj nezgodu vještaci su suglasno utvrdili da je zbog ove ozljede značajno otežana aktivnost tužitelja u odnosu na ranije stanje skraćenja lijeve noge koje je sada za 1 do 1,5 cm veće, sada mu je otežano kretanje, primjerice vožnja biciklom, bavljenje sportom i niz drugih svakodnevnih aktivnosti. Zbog zdravstvenih tegoba s lijevim koljenom tužitelj je šepao i ranije ali značajno manje nego nakon povrede. U štetnom događaju tužitelj nije ozlijedio samo lijevu nogu nego politraumu, ozljede više organskih sustava, kada bi se pojedinačno zbrajali ti postoci došlo bi se do umanjenja životne aktivnosti od 80%, vještaci su suglasni da se postoci ne zbrajaju već su utvrdili ukupno smanjenje životne aktivnosti od 42 %. Ožiljci od operacije na trbuhu i natkoljenici i šepanje predstavljaju naruženje srednjeg stupnja.

17. Imajući u vidu brojnost i težinu pretrpljenih ozljeda, neugodnosti kompleksnog i dugotrajnog liječenja, prirodu i opseg zaostalih trajnih posljedica, vrstu i stupanj naruženja kao i očitu težinu okolnosti štetnog događaja u kojoj je smrtno stradao vozač vozila u kojem se nalazio tužitelj kao suvozač, ovaj sud smatra, suprotno prigovoru žalitelja, da su pravilno primijenjeni kriteriji iz odredbe čl. 1100.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) u odluci kojom je utvrđena pravična naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 27.274,53 eura (205.500,00kn) te, obzirom na isplaćeni iznos od 11.015,99 eura (83.000,00 kn) dosuđena razlika od 16.258,54 eura.

18. Zakonita je odluka kojom je zatezna kamata na cjelokupni iznos pravične naknade dosuđena od podnošenja tužbe neovisno o tome što je prvostupanjski sud tu odluku pogrešno i paušalno obrazložio primjenom opće odredbe čl. 183. ZOO. 19. Naime, kako je predmetna šteta nanesena uporabom vozila u prometu, o dospijeću obveze tuženika kao osiguratelja odlučuje se primjenom posebne zakonske odredbe, u ovom slučaju čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP).

20. U smislu odredbe st. 1. toga zakonskog članka, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost ili visina štete sporni. Prema odredbi st. 3. u slučaju nemogućnosti utvrđenja konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je dužan oštećeniku isplatiti nesporni iznos naknade štete kao predujam, u roku iz st. 1. U slučaju neizvršenja ove obveze u propisanim rokovima, oštećenik ima pravo, uz dužni iznos naknade štete i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

21. Stoga prema citiranim zakonskim odredbama, tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete načelno pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Budući da on takav zahtjev očito nije podnio, svakako mu pripada zatezna kamata od podnošenja tužbe.

22. Slijedom izloženog, kako u ovom pobijanom dijelu presude nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalba je odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u tome dijelu.

23. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u dijelu presude pod točkom II. izreke, tj. odluci o naknadi parničnog troška (koja se prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem).

24. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju određene iznose naknade štete kao i troškova postupka, tužitelj je naknadno specificirao tužbeni zahtjev i obzirom na te isplate, isplate su uračunate u odluci o glavnoj stvari obzirom na konačno postavljeni iznos zahtjeva no u odluci o naknadi parničnoga troška su izostali ikakvi razlozi o isplaćenom iznosu po toj osnovi, nejasno je i da li je eventualno tužitelj pri konačnoj specifikaciji zahtjeva imao u vidu isplaćeni iznos troškova.

25. Kako zbog izostanka razloga o ovim odlučnim činjenicama pravilnost ovoga dijela presude nije moguće ispitati temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ona je ukinuta i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke.

26. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić