Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5422/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Djurdjević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik RC i 2. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3091/2020-52 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3091/2020-52 od 12. rujna 2024. u dijelu pod točkom I. i III. izreke u odnosu na 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice:

„ Nalaže se 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 4.558,08 eura/34.342,87 / kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. studenoga 2017. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tužiteljici OC naknaditi 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio 1. tuženiku Gradu Zagrebu i 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 4.558,08 eura/34.342,87 kuna[1] / s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. studenoga 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.864,34 eura/14.046,87 kuna/ od 18. studenoga 2014. do 5. studenoga 2017. te na iznos od 2.693,61eura/20.295,00 kuna/ od 22. studenoga 2014. do 5. studenoga 2017., kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je 1. i 2. tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.881,92 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2024. pa do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 700,05 eura, kao neosnovan.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnio 2. tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba 2. tuženika Zagrebačkog holdinga je osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 4.558,08 EUR /34.342,87 kuna/ za radove koje je tužiteljica naručila i platila radi sanacije sustava odvodnje oborinskih voda iz razloga jer je tužiteljici tijekom 2014. došlo do poplave u suterenu kuće u [adresa] a za koje radove tvrdi da su bili dužni izvesti 1. i 2. tuženik.

6. Valja reći da je tužiteljica u tužbi kao 2. tuženika navela samo Zagrebački holding d.o.o. bez podružnice za koju smatra da je odgovorna obzirom da se Zagrebački holding d.o.o sastoji od 12 podružnica dok je u činjeničnom opisu tužbe navela da su predstavnici 1. i 2. tuženika izašli na teren, gdje kao predstavnika 2. tuženika navodi „Odvodnju„ pri čemu valja reći da je Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. samostalna pravna osoba.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti

- da je uslijed kiša dolazilo do poplave u [adresa] te se učestalo zadržavala voda nakon oborina,

- da su se FC, sin tužiteljice i ĆC, u svoje ime i u ime tužiteljice, obraćali 1. i 2. tuženiku u svezi problema odvodnje oborinskih voda s ceste i poplavljivanja u [adresa],

- da su radovi izvedeni u [adresa] za koju nije sporno da ima status nerazvrstane ceste

- da su se FC, sin tužiteljice i ĆC, u svoje ime i u ime tužiteljice, obraćali 1. i 2. tuženiku u svezi problema odvodnje oborinskih voda s ceste i poplavljivanja u [adresa],

- da je tužiteljica sama izvela radove na sanaciji sustava odvodnje oborinskih voda,

- na temelju očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Zdravka Štimca utvrđeno je da [adresa] ima nagib na način da je razina iste niža na dijelu ceste gdje se nalazi kuća tužiteljice u odnosu na kuće sa suprotne strane ceste na kućnom broju 21 i 19, da se na kosom nasipu potoka vidi izlaz betonske cijevi promjera 40 cm, te je utvrđeno da od mjesta na kojem je počeo iskop pa do izlaza cijevi je duljina od cca 41 m, a kada se odbiju 3 profila betonskih šahtova dobije se dužina od 38 m, prvi šaht nalazi se sa sjeverozapadne strane ulaza u dvorište kuće tužiteljice, drugi šaht sa jugozapadne strane ulaza u dvorište kuće tužiteljice i treći šaht jugozapadno na kraju ograde kuće tužiteljice.

8. Drugotuženik Zagrebački holding d.o.o. tijekom postupka a sada i u žalbi prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji ističući da su za postavljanje slivne cijevi nadležne Hrvatske vode d.o.o., a za radove u svezi kanalizacije Vodooopskrba i odvodnja d.o.o.

9. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je nepravilno postupio kada je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. utvrđujući da je za izvedene radove nadležan 2. tuženik Zagrebački holding, Podružnice Zagrebačke ceste. Takvu odluku sud prvog stupnja temelji na činjenici da se u konkretnom predmetu nesporno radi o nerazvrstanoj cesti, a da sukladno čl. 5. Odluke o nerazvrstanim cestama ( Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 18/13, 16/14; dalje u tekstu; Odluka) nerazvrstanu cestu čini i cestovna građevina - sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, da su sukladno čl. 15. Odluke poslovi redovitog održavanja cesta i čišćenje, zamjena i manji popravci otvorenog sustava za oborinsku odvodnju na nerazvrstanoj cesti a temeljem odredbe čl. 16. Odluke poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta kao što su zamjena i popravljanje slivničkih rešetki, škrinjica komunalnih instalacija i poklopaca okna obavlja Podružnica Zagrebačke ceste. Nadalje, sud prvog stupnja se poziva i na odredbu čl. 57. st. 3. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14; dalje- Zakon o cestama) kojim je propisano ukoliko, zbog neposredne ugroženosti sigurnog prometa, života i zdravlja građana ili nastanka veće gospodarske štete, radove na javnoj cesti 2. tuženik može obaviti i prije ishođenja suglasnosti 1. tuženika.

10. Međutim, imajući u vidu radove koji u izvršeni kao i iskaz svjedoka FC kojim je utvrđeno da je koncem svibnja 2014. u suterenu kuće gdje stanuje zajedno sa tužiteljicom došlo do poplave u suterenu kuće koji je bio poplavljen vodama iz kanalizacije, da su se na nogostupima i to od kućnog broja 13 do 19 digli svi kanalizacijski poklopci iznad kanalizacijskih šahtova tako da je navedeni svjedok morao potražiti pomoć Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. gdje su mu su da je u [adresa] u [adresa] predviđena kanalizacija u dvojnom obliku tj. da jedan kolektor skuplja otpadne vode iz kuća, a drugi oborinske vode sa ceste, no da tako planirani kanalizacijski sustav Grad Zagreb nije izveo nego su se na kanalizacijski kolektor tj., na cijev koja skuplja fekalije odnosno otpadne vode iz kuća, priključili i slivnici, to za utvrđene radove koje je tužiteljica izvela ne bi bila odgovornost 2.tuženika, odnosno Podružnice Zagrebačke ceste.

11. Tako iz iskaza svjedoka FC proizlazi da su u svibnju 2014. kanalizacijske vode prodrle kroz kolni ulaz tužiteljice u dvorište i u suteren kuće te kako bi se to kompletno saniralo, treba napraviti drugačiji nagib ceste i drugačije postaviti kanalizacijske cijevi i slivnike, pa kako se radi o zahtjevnom projektu za koji Gradu Zagrebu treba puno vremena to su navedeni svjedok i tužiteljica, koja je vlasnica kuće u [adresa] odlučili sami postaviti nove cijevi od kolnog ulaza kuće tužiteljice sve do potoka, pri čemu su postavljena 3 betonska šahta i dva slivnika.

12. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Zdravka Štimca utvrđeno je kako je tužiteljica kao naručiteljica tijekom 2014. izvela slijedeće radove, da je bager iskopao u zemlji rov u kojem su bile stare kanalizacijske začepljene cijevi i to na dijelu ispred ulaza u dvorište kuće tužiteljice, te dalje uz dvorišnu ogradu do potoka, koji se nalazi istočno od kuće u [adresa]., da su prema navodu svjedoka FC u rov položene betonske odvodne cijevi promjera 40 cm te je očevidom utvrđeno da na kosini korita potoka izlazi van opisana betonska cijev. Utvrđeno je da dužina od ulaza u dvorište tužiteljice do potoka iznosi od 41,00 m2, te kada se odbiju tri reviziona okna dobije se dužina od 38,00 m položenih betonskih cijevi. Nadalje, utvrđeno je da se sa vanjske istočne strane ograde dvorišta tužiteljice nalaze tri reviziona okna (šahta), da je prvo reviziono okno izvedeno sa gornje sjeveroistočne strane ulaza, drugo okno sa donje strane ulaza i treće okno na kraju ulične ograde kuće tužiteljice prema potoku te da je ispred prvog revizionog okna izveden slivnik sa rešetkom u koji se oborinske vode slijevaju i koji je spojen na prvo reviziono okno. Ispred ulaza u dvorište kuće tužiteljice izvedene su željezne, linijske slivne rešetke i to u dužini ulaza u dvorište, koje su prema navodu svjedoka FC postavile Zagrebačke ceste d.o.o. u siječnju 2015. Isto tako je utvrđeno da je od ulične ograde predmetne kuće izveden spoj sa pvc cijevi 110 mm do prvog revizionog okna, a kojim spojem se vrši odvod oborinskih voda sa krova kuće tužiteljice, a od navedenih slivnih rešetki ispred ulaza u dvorište je izveden spoj na drugo reviziono okno sa pvc cijevi 200 mm.

13. Slijedom gornjih utvrđenja, a imajući u vidu opseg i sve izvedene radove koje je tužiteljica izvela sud prvog stupnja nepravilno smatra da se radi o poslovima redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u smislu čl. 15. Odluke, kao što su čišćenje, zamjena i manji popravci otvorenog sustava za oborinsku odvodnju na nerazvrstanoj cesti, a za koje je čl. 16. Odluke propisano da obavlja Podružnica Zagrebačke ceste.

14. Prema odredbi čl. 100. Zakona o cestama nerazvrstanu cestu između ostalog čini cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično).

15. Međutim, prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radovi koje je tužiteljica naručila i koji su izvedeni nisu radovi na sanaciji sustava odvodnje atmosferskih / oborinskih / voda kako je to predviđeno čl. 100. Zakona o cestama.

16. Naime, prema čl. 3. t. 50. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 14/2014) oborinske vode su otpadne vode koje nastaju ispiranjem oborinama s površina prometnica, parkirališta ili drugih površina, postupno otapajući onečišćenja na navedenim površinama. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Štimac (list 118 spisa) utvrđeno da su se radovi odnosili na postavu kanalizacijskih cijevi kao i slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana koji su vezani uz kanalizacijsku mrežu to se ne radi o radovima na sanaciji oborinske odvodnje kako to tužiteljica nepravilno naziva, slijedom čega ne postoji niti odgovornost 2. tuženika u smislu čl. 5. Odluke kako to smatra sud prvog stupnja.

17. Odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o cestama propisano da pravna osoba koja upravlja cestom koja prolazi kroz naselje ne održava sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže, dok je u stavku 3. istog članka propisano da se slivnici zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste koji nisu vezani uz kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, održavaju kao dio javne ceste.

18. Slijedom navedenog sud prvog stupnja nepravilno smatra da je 2. tuženik temeljem odredbe čl. 5. 15. i 16. Odluke kao i čl. 57. st. 3. Zakona o cestama dužan tužiteljici naknaditi troškove izvršenih radova temeljem odredbe čl. 1119 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78715, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje- ZOO) obzirom da iste 2. tuženik nije bio dužan izvesti.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je usvojiti prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika i temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev.

20. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a 2. tuženiku dosuditi troškove postupka koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu -100 bodova po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23; dalje- Tarifa), za pristup na ročište 15. listopada 2018., 9. rujna 2020., 13. studenog 2020., 20. siječnja 2021., 4. listopada 2021., 9. svibnja 2022.,i 11. srpnja 2024., za svako ročište prema Tbr 9/1 po 100 bodova te za pristup na ročište 3. listopada 2022. - 50 boda prema Tbr 9/2 Tarife što uz vrijednost boda od 2,00 eura te 25 % PDV iznosi ukupno 2.125,00 EUR- a.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža