Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2995/2024-6

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženice LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženici iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Anti Blažaninu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i III. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4277/15-72 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba III. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4277/15-72 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4277/15-72 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke u kojem je zahtjev I. i II. tuženice za naknadu parničnih troškova prihvaćen za iznos od 1.266,66 eur-a.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4277/15-72 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod t. IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev I. i II. tuženice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 633,33 eur-a i odlučuje:

Odbija se zahtjev I. i II. tuženice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 633,33 eur-a.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se III. tuženiku TK isplatiti tužitelju CK iznos 1.638,48 eur sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2016. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 3.358,07 eur sa zateznom kamatom od 16. travnja 2024. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja kojim predlaže I. i II. tuženicu solidarno sa III. tuženikom obvezati na isplatu naknade štete u iznosu 1.638,48 eur sa zateznom kamatom od 29. listopada 2015. do isplate kao i na isplatu naknade štete u iznosu 89,59 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja kojim predlaže obvezati III. tuženika na isplatu naknade štete u iznosu 89,59 eur kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos 1.638,46 eur za razdoblje od 29. listopada 2015. do 8. srpnja 2016.

IV. Nalaže se tužitelju CK isplatiti I. tuženici LK i II. tuženici IK trošak parničnog postupka u iznosu 1.900,00 eur, u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude pod točkom II. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv navedene presude pod t. I. izreke žalbu je podnio III. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba III. tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana u dijelu odijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovano III. tuženik navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude, navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju temelji na tvrdnji da su ga tuženici 22. listopada 2015. fizički napali i ozlijedili na hodniku obiteljske kuće, a zbog čega je pretrpio štetu.

9. Suprotno žalbenim navodima pravilno sud prvog stupnja utvrđuje:

- da su tužitelj i tuženici različito iskazivali o tome je li i kako je tužitelj kritične zgode fizički napadnut i ozlijeđen od koga,

- da je tužitelj u iskazivanju pred ovim sudom 11. svibnja 2017. svakako opširnije i detaljnije iskazivao o dinamici nastanka štetnog događaja, nego što je o tome iskazivao pred Prekršajnim sudom 11. prosinca 2015., što nije životno, logično i uvjerljivo da bi se tužitelj nakon dvije godine od kritičnog događaja sjećao više nego što se sjećao mjesec dana po nastanku štetnog događaja i to posebno kada opisuje kako su ga i na koji način fizički napale I. i II. tuženica,

- da nije sporno da je svemu prethodio verbalni sukob tužitelja i I. tuženice oko ormara na zajedničkom hodniku, no međutim u iskazu na Prekršajnom sudu tužitelj nije naveo da bi ga I. tuženica dva puta udarila udarcem "spuštanjem čekića", pri čemu da ga je drugi puta, tim istim udarcem, udarila nakon što ga je udario u glavu njegov brat, ovdje III. tuženik,

- da iz potvrde MUP-a od 26. listopada 2015. proizlazi da nakon što je tužitelj verbalno vrijeđao I. i II. tuženicu - da je I. tuženica prema njemu zamahnula plastičnom vrećicom te da su ga potom iste odgurnule zbog čega je pao na pod,

- da nije uvjerljivo i životno da je kritične zgode I. tuženica fizički napala tužitelja kako to isti opisuje u tužbi, da tužitelj to policijskim službenicima na intervenciji tako ne bi i rekao, uz dopuštenu mogućnost šoka i da to isti tako i ne bi zabilježili, a iz iskaza I. tuženice kako u ovosudnom postupku, tako i u prekršajnom postupku, ne proizlazi da bi ista uopće fizički na u tužbi na opisan način napala tužitelja,

- da iz potvrde MUP-a ne proizlazi da bi II. tuženica vrhom kišobrana napala tužitelja što je u skladu sa iskazom II. tuženice i u prekršajnom postupku kod prvostupanjskog suda da je sudu posebno indikativno da iz izviješća MUP-a o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da je kritične zgode tužitelj taj koji je pozvao policiju što i sam u iskazu navodi, ali kao razlog dojave stoji "sukob sa susjedima oko korištenja zajedničkih prostorija",

- da je tužitelj doista fizički napadnut od strane svih tuženika, kako to opisuje u tužbi, i ovome sudu je nevjerojatno da bi razlog zvanja policije bio sukob oko korištenja hodnika već bi to upravo bio fizički napad od strane tuženika,

- da policijski službenici koji kao službene osobe postupaju pri sličnim i/ili identičnim situacijama, a upravo stručnošću i rutinom nedvojbeno znaju prepoznati sve bitne detalje ovakovih situacija i zabilježiti sve što je bitno i odlučno, a konačno da je tome tako svjedoči i dopis MUP-a punomoćniku tužitelja iz kojeg je razvidno da su kritične zgode policijski službenici svim sudionicima događaja pružili zaštitu njihovih temeljnih prava i sloboda te je otklonjena mogućnost za bilo kakvu nepravilnost odnosno nezakonitost pri postupanju policije kritične zgode,

- da bi stoga kritične zgode policijski službenici da su po službenoj dužnosti uočili potrebu za tim svakako bez pitanja tužitelja, zvali hitnu pomoć, a da je tužitelj imao vidljive fizičke ozljede, da je krvario i da se nalazila krv na podu,

- da je tužitelj na upit djelatnika policije otklonio dolazak hitne pomoći, a tvrdnja da je I. tuženica do dolaska policije obrisala krv sa poda nije životna, logična i uvjerljiva,

- da iz izviješća MUP-a o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji ne proizlazi da bi na mjestu događaja bili uočeni bilo kakvi tragovi nasilja prema osobama ili stvarima,

- da ih je bilo u vidu lokve krvi na podu policijski službenici bi to sigurno uočili pa čak i da je I. tuženica obrisala pod,

- da nije uvjerljiv iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da ga je II. tuženica fizički napala tako da se zaletjela u njega zbog čega je udario glavom u ulazna vrata, a zatim da ga je i udarcem „spuštanjem čekića“ udarila štakom u potiljak i to u dva navrata kao niti da ga je II. tuženica fizički napala udaranjem vrhom kišobrana, jer je to u suprotnosti sa spisu priležećom pisanom dokumentacijom MUP-a,

- da iz medicinske dokumentacije tužitelja od 24. listopada 2005. i od 26. listopada 2005. proizlazi različito iskazivanje tužitelja pri davanju anemneze liječniku o tome koliko ga je osoba napalo; tako prvotno navodi "napadnut od strane tri osobe", a zatim dva dana kasnije navodi "napadnut od strane poznate mu osobe", a što ukazuje da zapravo niti sam tužitelj nije siguran što se kritične zgode dogodilo,

- da je III. tuženik već pri iskazivanju policijskim službenicima na intervenciji naveo da je u afektu i brzini kritične zgode udario tužitelja šakom u lice čime je fizički napao tužitelja i pri tome mu i nanio ozljedu u vidu napuknuća usnice, a što slijedi i iz potvrde MUP-a od 26. listopada 2015. te Zapisnika o ispitivanju osumljičenika,

- da nije uvjerljiv iskaz III. tuženika u dijelu u kojem navodi da tužitelja nije fizički napao iako je u prekršajnom postupku iskazivao da je tužitelja samo gurnuo, a ujedno je i u suprotnosti sa dokumentacijom MUP-a koja predstavlja javnu ispravu i čiji sadržaj sud u cijelosti dakle prihvaća kao i sa njome suglasan iskaz tužitelja u dijelu gdje opisuje fizički napad izvršen od strane III. tuženika,

- da neovisno o tome što su sve stranke postupka kritične zgode oslobođene prekršajne odgovornosti za počinjenje nasilja u obitelji, građansko pravna odgovornost je šira od prekršajne odgovornosti te tužitelj nije dokazao činjenične navode tužbe o tome da su ga kritične zgode I. i II. tuženica fizički napale kako to navodi u činjeničnom dijelu tužbe, a zbog čega da trpi štetu,

- da je između tužitelja i I. i II. tuženica došlo do prethodno verbalnog sukoba, a zatim i fizičkog naguravanja uz pogrdne riječi da bi se potom uključio i III. tuženik koji šakom udara tužitelja u glavu, a uslijed čega da trpi štetu,

- da je time III. tuženik u konkretnoj situaciji reagirao potpuno neprimjereno fizičkim napadom i ozljeđivanjem tužitelja, dok u ponašanju tužitelja kritične zgode nije bilo doprinosa nastanku štetnog događaja i štete,

- da verbalni sukob i naguravanje svakako ne opravdava opisani postupak III. tuženika koji je i sam policijskim službenicima dajući iskaz nakon kritične nezgode izjavio da je vidjevši tužitelja te I. i II. tuženicu kako se naguravaju i u tom afektu i brzini jednom udario tužitelja i rastavio ih,

- da je za štetu tužitelju odgovoran samo III. tuženik,

- da tužitelj nije dokazao postojanje radnje odnosno ponašanje štetnika u odnosu na I. i II. tuženicu, kako to navodi u činjeničnom dijelu tužbe pa je zahtjev u odnosu na iste odbijen kao neosnovan, dok je u odnosu na III. tuženika tužitelj dokazao sve pretpostavke odgovornosti za naknadu štete,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga, psihijatra, neurologa i fizijatra proizlazi da je tužitelj kritične zgode zadobio natučenje glave,

- da se ne nalazi znakova akutne ishemije, intrakranjskog krvarenja, ekstraaksijalnih korekcija ili ekspanzivnog procesa, bez koštane traume,

- da je zbog glavobolje praćene vertiginoznim tegobama tužitelj je pregledan po neurologu, učinjena je adekvatna obrada bez neurološke bolesti,

- tužitelj je pregledan i po fizijatru te ordiniranu fizikalnu terapiju provodi,

- tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno prolazio pogoršanje larviranog ratnog PTSP-a,

- liječenje je završeno odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 1. veljače 2016.,

- status psihičkih funkcija stabiliziran je 8. srpnja 2016.

- tužitelj je trpio fizičke boli, strah te mu je bila potrebna tuđa nestručna pomoć, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, dok trajnih posljedica nije bilo,

- da je neosnovan i nedokazan prigovor tuženika da medicinska dokumentacija nije uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem,

- da tužitelj nije iskazivao o tome tko mu je po ozljeđivanju pružao pomoć i njegu i u čemu bi se pružanje te pomoći i njege sastojalo, a imajući u vidu nespornu činjenicu da u stanu živi sam, obzirom da je na tužitelju teret dokaza svih odlučnih činjenica u ovom odštetnom postupku pa da stoga neovisno o utvrđenju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj nije dokazao da bi mu nastao taj oblik imovinske štete,

to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu ZOO) presudio kao pod t. I., II. i III. izreke pobijane odluke.

10. Neosnovani su žalbeni navodi III. tuženika kojima tvrdi da je i nadalje sporna dinamika nastanka štetnog događaja. Tu dinamiku sud je pravilno i potpuno obrazložio. Žalbeni navodi o tome da III. tuženik nije "udario tužitelja" kao što je to naveo u policijskom zapisniku već ga samo "odgurnuo" kao što tvrdi u tijeku prekršajnog i ovog postupka ne mogu se prihvatiti kod činjenice da je iz medicinske dokumentacije vidljivo postojanje ozljeda tužitelja, a ne bi ih bilo kada bi se radilo o odgurivanju, a ne o udaranju. Žalbeni navodi III. tuženika koji se odnose na postupanje I. i II. tuženica te isključivu odgovornost III. tuženika za predmetni štetni događaj nisu osnovani. Neosnovani su i navodi da nije dokazana uzročno posljedična veza između postupanja III. tuženika i tužitelja "jer da se tužitelj mogao ozlijediti na bilo koji način i na bilo kojem mjestu", jer III. tuženik ne dokazuje da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo na drugi način i na drugom mjestu. Suprotno tome iz provedenih dokaza proizlazi pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da unatoč toga što je postojao verbalni sukob između tužitelja i I. i II. tuženice on ne može biti opravdanje za fizički napad III. tuženika na tužitelja pa doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja nema. Neosnovani su navodi III. tuženika koji se odnose na različito iskazivanje tužitelja prilikom pozivanja policije "da se radi o sukobu sa susjedima oko zajedničkih prostorija" jer i suvlasnici iste nekretnine međusobno jesu susjedi. Ujedno valja navesti da je na temelju provedenog vještačenja sud prvog stupnja pravilno utvrdio koji iznos naknade štete pripada tužitelju.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke u točki II. i IV. izreke valja navesti da isti predstavljaju tek ponovljene navode koji su u suprotnosti materijalnim dokazima u spisu predmeta.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da I. i II. tuženici nije moglo biti priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 5. studenog 2020., jer je riječ o podnesku kojim su se iste očitovale na nalaz i mišljenje vještaka. I. i II. tuženici pravilno je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 9. prosinca 2020. kojim su se očitovale na podnesak tužitelja kojim se isti očituje na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi pobija dosuđeni iznos troškova od 1.900,00 eur-a I. i II. tuženici jer iz troškovnika svo troje tuženika zastupanih po istom odvjetniku proizlazi potraživanje ukupne naknade troškova u ukupnom iznosu od 1.900,00 eur-a.

14. Kako se radi o djeljivoj tražbini na isplatu novčane svote koja je u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), koja se primjenjuje na ovaj slučaj na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a, djeljiva obveza: iznos tog potraživanja dijeli se s brojem tuženika i to primjenom odredbe čl. 41. st. 3. ZOO-a, prema kojoj: "Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine." Stoga I. i II. tuženici pripadaju 2/3 od ukupno zatraženih troškova za svo troje tuženika, odnosno svakoj od 633,33 eur-a.

15. Stoga je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod t. I., II. i III. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer isti nije bio potreban za vođenje parnice pa je stoga odlučeno kao pod t. IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević