Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1011/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Fankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Kopač, odvjetnica u Zagrebu, Zvonimirova 1, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja nedopuštenom mjere osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5800/2021-11 od 2. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5800/2021-11 od 2. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini određeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama 22. prosinca 2015.g. posl. broj Ovr – 12340/15, uknjižbom založnog prava u korist tuženika na nekretnini u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 1/9 dijela.
Nalaže se Tuženiku da Tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku 15 dana.".
II. Nalaže se tužitelju GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 99,54 EUR / 750,00 kn u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-12340/2015. od 26. svibnja 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenom iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani člankom 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ).
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2002. broj:K-132/97 tužitelj oglašen krivim za kazneno djelo pobliže navedeno u izreci te mu je naloženo podmiriti i troškove kaznenog postupka u iznosu 1.500,00 kn,
- da je navedena presuda postala pravomoćna 6. rujna 2006., a izvršna 20. studenog 2006.,
- da je tuženica 14. prosinca 2015. podnijela prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja - 1/9 dijela k. č. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2002. broj:K- 132/97 kojom je ovdje tužitelju naloženo plaćanje troškova postupka u iznosu 1.500,00 kn,
- da je rješenjem ovog suda - Stalna služba u Sesvetama od 22. prosinca 2015. broj:Ovr-12340/15 određeno osiguranje novčane tražbine ovdje tuženice u iznosu 1.500,00 kn s pripadajućim kamatama i to uknjižbom založnog prava na temelju gore navedene ovršne isprave na gore navedenoj nekretnini tužitelja,
- da je tužitelj protiv gore navedenog rješenja podnio žalbu navodeći da je nastupila zastara potraživanja u smislu čl.233. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO),
- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2016. broj: Gž Ovr- 3054/16 odbijena žalba tužitelja i potvrđeno citirano navedeno rješenje od 22. prosinca 2015. broj:Ovr-12340/15, izvan žalbenih razloga iz čl.50.st.1. toč.11. OZ,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda - Stalna služba u Sesvetama od 26. svibnja 2021. broj:Ovr-12340/15 tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a,
- da je tužitelj, prema potvrdi Centra za socijalnu skrb od 7. srpnja 2021., u evidenciji kao korisnik prava iz socijalne skrbi - zajamčena minimalna naknada i naknada za ugroženog kupca energenata.
7. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je, da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog tijela javne vlasti ili nagodbom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina.
8. Budući da iz citirane dokumentacije proizlazi da je ovršna isprava postala pravomoćna 6. rujna 2006., a izvršna 20. studenog 2006. te da je tuženica 14. prosinca 2015. podnijela prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja temeljem te ovršne isprave, kojem prijedlogu je udovoljeno odlukom suda od 22. prosinca 2015. broj:Ovr-12340/15, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud zaključio, da je navedeni prigovor zastare neosnovan. 9. Nadalje, iako tužitelj nije bio upućen u parnicu zbog razloga iz odredbe čl. 80.b Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 73/17), koji ističe u tužbi, prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno navodi, da ista nije bila na snazi u trenutku podnošenja prijedloga tuženice za zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja niti je tužitelj zbog tog razloga upućen u parnicu, dok u odnosu na tužiteljevu lošu materijalnu situaciju obrazlaže da ista ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. OZ-a.
10. Tužitelj u žalbi navodi, da sud nije vodio računa o čl. 6. OZ o zaštiti dostojanstva protivnika osiguranja u smislu čl. 290. OZ jer bi tužitelj zbog dugovanja od 1.500,00 kn mogao izgubiti jedini dom koji ima a da tuženik nije pokušao ovrhu na pokretninama tužitelja kao ovršenika.
11. Odredbom čl. 52. st. 3. OZ propisano je da, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud će donijeti zaključak kojim će ovršenika (protivnika osiguranja) uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno, u konkretnom slučaju osiguranja, nedopuštenim zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.
12. Tužitelj je dakle kao protivnik osiguranja parnicu mogao pokrenuti samo zbog onog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i 9-11 OZ, zbog kojeg je izjavio žalbu, a u konkretnom slučaju to je razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ tj. da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
13. Zato tužitelj ne može u ovom postupku isticati nove razloge zbog kojih osiguranje smatra nedopuštenim, koje nije istaknuo već u žalbi protiv rješenja o osiguranju i zbog kojih nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim (a koji uz to nisu niti predviđeni u čl. 52. kao oni razlozi zbog kojih bi ovršenik, odnosno protivnik osiguranja mogao biti upućen na parnicu u povodu žalbe).
14. Radi toga je prvostupanjski sud osnovano razmotrio samo razlog zastare tražbine radi kojeg je tužitelj osporio rješenje o osiguranju.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
16. Budući da je odredbom čl. 163. ZPP propisano, da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, te u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku, neosnovano se prigovara da tuženik ne bi imao pravo na troškove zastupanja prema mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
17. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić