REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-308/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Scorpion Vajda d.o.o. iz Zagreba, Mandrovićeva 1, OIB 21770400760 (ranije Scorpion nekretnine d.o.o. Zagreb, Mandrovićeva 1, OIB 21770400760), 2. tužitelja DBS nekretnine d.o.o. Zagreb, Mandrovićeva 1, OIB 06785985587, i 3. tužitelja Lovački rog d.d. Zagreb, Mandrovićeva 1, OIB 96979469302, koje zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1146/2020-14 od 24. rujna 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-760/2018-50 od 9. prosinca 2019., na sjednici 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1146/2020-14 od 24. rujna 2024., pod točkom I. i III. izreke, radi pitanja:
„Je li sud vjerovniku (tužitelju) novčane iznose, za koje je u postupku utvrđeno da su stečeni bez osnove i da ih je dužnik (tuženik) dužan vratiti sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužan dosuditi u onom iznosu i onoj valuti sukladno kojima je tuženik te iznose i stjecao (u kunama) kroz utuženo razdoblje, uvažavajući protuvrijednost tih iznosa po fiksnom tečaju konverzije za EUR (7,5345), a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH?“.
III. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je preinačena prvostupanjska odluka i prihvaćen tužbeni zahtjev. Tužitelji su podnijeli prijedlog u odnosu na pobijanu drugostupanjsku odluku kojom je potvrđena prvostupanjska odluka o odbijanju dijela zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatezne kamate (iznad tri postotna poena).
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog tužitelja dijelom nije osnovan i dijelom nije dopušten, a prijedlog tuženika je osnovan.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da:
- su tužitelji kao predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili pitanja:
„1. U smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, primjenjuje li se na odnose koji proizlaze iz ugovora o kreditu između banke i trgovačkog društva stopa zateznih kamata kao i na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava?
2. Predstavljaju li odnosi, točnije potraživanje stečenog bez osnove, iz ugovora o kreditu između banke i trgovačkog društva, ostale odnose, u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima?
3. Smatra li se ugovor o kreditu koji banka, kao dioničko društvo, sklopi s drugim trgovačkim društvom odnosno pravnom osobom, trgovačkim ugovorom, odnosno smatraju li se potraživanja koja proizlaze iz takvog ugovora odnosima iz trgovačkih ugovora?“,
- je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„Je li sud vjerovniku (tužitelju) novčane iznose, za koje je u postupku utvrđeno da su stečeni bez osnove i da ih je dužnik (tuženik) dužan vratiti sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužan dosuditi u onom iznosu i onoj valuti sukladno kojima je tuženik te iznose i stjecao (u kunama) kroz utuženo razdoblje, uvažavajući protuvrijednost tih iznosa po fiksnom tečaju konverzije za EUR (7,5345), a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH?“.
4.2. Ujedno tužitelji predlažu dopustiti reviziju na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kojim da je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatom stečenog bez osnove. Drugostupanjski sud, ocjenjujući da nije ugovorena promjenjivost visine marže već da je ista ugovorena kao fiksna marža unutar promjenjive kamatne stope, dosuđuje isplatu tužiteljima, na temelju stjecanja bez osnove, i to onih iznosa obračunatih i plaćenih iznad ugovorene fiksne marže. Na te iznose određuje odgovarajuću zateznu kamatu iz odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7.1. Tužitelji u biti prigovaraju primjeni materijalnog prava jer da ne postoji izričita zakonska odredba prema kojoj bi se nedvojbeno utvrdilo koji su to „ostali odnosi“ u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, te da ovaj sud nije o tome zauzeo stav, pa da je zato pobijana odluka i arbitrarna. To jer da se radi o odnosu koji proizlazi iz ugovora o kreditu pa da je trebalo dosuditi kamatu iz prvog dijela te odredbe - uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.
7.2. U smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ti predlagatelji ne navode da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga oni u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
7.3. Sudovi su zaključili da se potraživanje tužitelja temelji na izvanugovornom odnosu jer da je tuženik stekao nešto izvan ugovorenog, dakle bez osnove. Stoga tvrdnje da je odluka arbitrarna, da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava – prava na pravično suđenje nije učinjena vjerojatnom, sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP. Ta odredba određuje da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku. To ovdje, iz rečenih razloga, nije učinjeno vjerojatnim.
7.4. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja tužitelja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, te nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda pa je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP st. 1. prijedlog dijelom odbijen, a dijelom odbačen i to na temelju odredbe čl. 389.a st.4. ZPP i odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.
8. Tvrdnjama da se ne protivi matematičkom izračunu nalaza i mišljenja ali da tužitelji ne mogu potraživati iznose u CHF u protuvrijednosti u eurima ili izravno u eurima, već kunske iznose (one uplaćene na dan uplate iznad ugovorenog postotka marže) izražene u euru po fiksnom tečaju konverzije, tuženik je naznačio pitanje koje je razmatrano u postupku, koje je važno za odluku u sporu i koje je važno za razvoj prava u sudskoj praksi, te na taj način i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Zbog toga su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je protiv dijela pobijane presude dopuštena revizija tuženiku radi naznačenog pitanja.
9. Dakle, kako pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika ima zahtijevanu važnost, na temelju odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II.
10. O zatraženim tuženikovim troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavljeno je, u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odlučiti u konačnoj odluci.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
