Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-44/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČG zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kov-12/2024-10 od 13. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ČG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kov-12/2024-10 od 13. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ČG, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni ČG po braniteljici, odvjetnici Jadranki Sloković, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i okrivljeniku ukine istražni zatvor, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, kao i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe okrivljenik kada navodi da su u pobijanom rješenju dani nejasni i nedostatni razlozi glede postajanja osnovane sumnje, te da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni glede iteracijske opasnosti.
5.1. Protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio (točka 3.) iz čega proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Ističe se žalitelju da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka, ako optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve kojeg će dovesti u vezu sa ostalim provedenim dokazima. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtve te iznosi svoju analizu dokaza prikupljenih tijekom provedene istrage.
6.Isto tako, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
6.1. Naime, protivno žalbenom navodu prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog ČG i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud je pravilno našao upravo u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, osim što se okrivljenika tereti za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. te kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ/11. počinjena u šestogodišnjem razdoblju na štetu njegove supruge s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, još ga se dodatno tereti i za jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode, isto tako, počinjenu na njezinu štetu. Dakle, uzimajući u obzir da se okrivljenika optužnicom tereti da je iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, kao i broj protupravnih radnji koje mu se stavljaju na teret, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti, u svom zbiru, upućuju na postojanje značajne kriminalne količine u okrivljenikovom protupravnom postupanju, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo na štetu iste žrtve. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe kako se žrtva preselila na novu, njemu nepoznatu adresu, kao niti žalbenim navodom kojim ističe svoju spremnost da se iseli iz zajedničkog kućanstva, jer sve navedene okolnosti ne umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
9. Isto tako, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u sumnju žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe svoj raniji uzorni osobni život, a još manje žalbenim navodom kojim ističe da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno odgojno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela, dok je u odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe svoje narušeno zdravstveno stanje, valja odgovoriti da je adekvatna medicinska skrb osigurana unutar zatvorskog sustava.
10. Isto tako, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, po ocjeni ovoga suda, a protivno žalbenom prigovoru okrivljenika kojim ističe potrebu postojanja novih, "jačih" i kvalitetnijih razloga kod svake daljnje odluke o produljenju istražnog zatvora, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od prvotnog određivanja istražnog zatvora.
11. Nije osnovan niti daljnji žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz pobijanog rješenja jasno i nedvosmisleno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
