Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-5/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SO i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog SO, okrivljenog HO, okrivljenog RO i okrivljene IO podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-130/2024. (Kov-Us-84/2023.) od 30. prosinca 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog SO, okrivljenog HO, okrivljenog RO i okrivljene IO kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog SO i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog SO i okrivljenog RO po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog HO i okrivljene IO iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja okrivljenom TO i okrivljenom GO je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 2. studenoga 2022. pa nadalje, okrivljenom RO od 25. srpnja 2023. pa nadalje i okrivljenoj IO od 28. srpnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĆO po branitelju odvjetniku Anti Blažaninu bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor i zamijeni ga predloženim mjerama opreza ili jamstvom, a okrivljenika pusti da se brani sa slobode.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni GO po branitelju odvjetniku Dragi Borasu bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

2.2. Žali se i okrivljeni RO po branitelju odvjetniku Matiji Milošu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i stavka 2. i 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor "uz supsidijarnu mogućnost određivanja mjera opreza", podredno da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Okrivljenik je žalbu podnio i po branitelju odvjetniku Gordanu Pregleju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor, podredno da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbe branitelja se sadržajno nadopunjuju pa se razmatraju kao jedna žalba.

2.3. Žalbu je podnijela i okrivljena IO po branitelju odvjetniku Draženu Letici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenicu odmah na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv okrivljenog SO, okrivljenog HO, okrivljenog RO i okrivljene IO te protiv okrivljenog HO i okrivljene IO i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kako se istražni zatvor protiv ovih okrivljenika za sada ne može zamijeniti blažim mjerama.

5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u pogledu opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao i u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog RO da je "u nedostatku individualiziranih razloga" u odnosu na nemogućnost primjene blažih mjera u pobijanom rješenju prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također, iako u uvodu žalbe okrivljeni RO upire i na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., te povrede u žalbi posebno ne obrazlaže niti konkretizira, a drugostupanjski sud prilikom ispitivanja žalbe na rješenje o istražnom zatvoru, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. iste ne ispituje po službenoj dužnosti.

5.2. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog RO kojima upire na povredu tzv. dinamičkog pristupa navodeći da se pobijano rješenje temelji na "općenitim i špranciranim" formulacijama kao i da se u pobijanom rješenju ponavljaju razlozi identičnim onima iz ranijih rješenja. Naime, po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju razmotrene su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika te su razlozi izneseni konkretno i ponaosob u odnosu na okrivljenika, pri čemu isti nisu izgubili na svom značaju i relevantnosti protekom vremena, zbog čega nije došlo ni do povrede članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.

- pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje Konvencija) na koju upire žalitelj jer nije riječ o nezakonitom lišenju slobode okrivljenika, a pobijano rješenje nije protivno ni stajalištima Europskog suda za ljudska prava ni Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženima u odlukama na koje se poziva okrivljenik u žalbi.

6. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog SO, okrivljenog HO, okrivljenog RO i okrivljene IO da ne postoji osnovana sumnja da bi počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, jer, prije svega, podignuta optužnica nesumnjivo ukazuje da je utvrđen dostatan stupanj izvjesnosti da bi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, bez ulaženja u njihovu kaznenu odgovornost. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su svi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu je takvo utvrđenje, odgovarajuće obrazložio pobrojavši materijalne i personalne dokaze na kojima se temelji optužnica. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog HO da kod njega nije pronađena droga niti novac, kao ni navodi okrivljenog DO kojima upire na nevjerodostojnost dokaza iz optužnice jer će vjerodostojnost dokaza ocijeniti raspravni sud ako optužnica bude potvrđena, dok sudovi prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora nisu na to ovlašteni.

7. Protivno žalbenim navodima okrivljenog SO, okrivljenog RO, okrivljenog HO i okrivljene IO kojima osporavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela pozivajući se pritom na svoju neosuđivanost, valja napomenuti kako je ta okolnost samo jedna od onih koje sud vrednuje prilikom odlučivanja o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Međutim, brojnost, kvaliteta i značaj drugih osobitih okolnosti koje postoje na strani ovih okrivljenika upućuju na opravdanost prognoze o mogućnosti počinjenja novih kaznenih djela kod ovih okrivljenika, kada se imaju u vidu težina, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela u sastavu zločinačkog udruženja, koje se prema optužnici bavilo trgovinom drogom, s prekograničnim karakterom koje karakterizira izrazita organiziranost, umreženost i podjela uloga kao i visoki stupanj upornosti i kriminalne volje, a čije djelovanje je daleko nadilazilo državne granice Republike Hrvatske, pa je tako osim na području Republike Hrvatske, djelovalo i na područjima Kraljevine Belgije, Dominikanske Republike, Kolumbije i Ekvadora pri čemu je od ukupno prokrijumčarene droge pronađeno i zaplijenjeno 105,44 kilograma droge kokain čime je ostvarena nepripadna imovinska korist u iznosu preko 7.000.000,00 eura. Stoga, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod svih okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja je takvog intenziteta da se svrha istražnog zatvora može ostvariti isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom jer mjere opreza, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje navedene opasnosti. Pri tome, mlada životna dob okrivljenog HO koju ističe u žalbi ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

7.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenog RO, kako su izostali individualizirani razlozi u odnosu na nemogućnost primjene blažih mjera, žalitelju se napominje kako su pod točkama 8.1.-8.3. obrazloženja pobijanog rješenja iscrpno i u odnosu na ovog okrivljenika ponaosob obrazložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela takvog intenziteta da se ista ne može otkloniti niti jednom drugom blažom mjerom. To osobito kada se imaju u vidu način i okolnosti pod kojima su inkriminirana kaznena djela počinjenja, kao i ulogu okrivljenika u inkriminiranom postupanju, pri čemu je okrivljenik iskazao visok stupanj upornosti i kriminalne volje budući da je osnovano sumnjiv da je u inkriminiranom razdoblju gotovo svakodnevno poduzimao protupravne radnje te kao organizator zločinačkog udruženja povezao u zajedničko djelovanje druge okrivljenike u ovome predmetu i druge za sada nepoznate osobe, a sa svojim protupravnim aktivnostima je nastavio i nakon što su pojedini pripadnici zločinačkog udruženja završili u istražnom zatvoru.

8. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega kod okrivljene IO valja istaknuti kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenica bila nedostupna policiji na adresama prebivališta i boravišta te da je uhićena tek po izdavanju tuzemne tjeralice, a osim toga pretragom mobilnih uređaja koji su pronađeni kod okrivljenice pronađena je komunikacija iz koje proizlaze da je bila svjesna da je tražena po policiji te se s namjerom krila. Stoga, opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, imajući pri tom u vidu težinu kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, i po ocjeni ovog suda upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenica u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a blaže mjere u konkretnom slučaju u ovom trenutku nisu dostatna garancija kojom bi se prevenirala konkretna i neposredna opasnost od bijega na strani okrivljene IO.

9. Okrivljeni ĆO, okrivljeni RO i okrivljena IO u žalbama upiru na povredu načela razmjernosti, s obzirom na duljinu njihovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se terete ovi okrivljenici, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se potvrdi optužnica i utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 2. ZKP/08., imajući u vidu i da je u ovome predmetu produljena istraga za šest mjeseci kako je to navedeno pod točkom 11. obrazloženja pobijanog rješenja.

9.1. Pri tome, nisu od značaja za pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi okrivljenog RO da je istraga u odnosu na njega proširena tek nakon njezinog produljenja za šest mjeseci, pa da se stoga produljenje istrage na njega ne odnosi, kao i pozivanje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na produljenje istražnog zatvora odlukom suca istrage do podizanja optužnice, jer neovisno o tome, okrivljeni RO se u istražnom zatvoru nalazi nepunih jednu godinu i šest mjeseci, a istražni zatvor okrivljeniku može trajati najmanje dvije godine u skladu s člankom 133. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08. zbog čega razmjer nije doveden u pitanje niti prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora.

10. Slijedom svega iznesenoga, žalbama okrivljenika nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović