Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-56/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RS, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj K-18/2024. od 15. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog RS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog RS, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. pod točkom I izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) te mu je pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. lipnja 2024. u 17,00 sati pa nadalje. Pod točkom III izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja optuženi RS je podnio žalbu po braniteljici, odvjetnici Sandri Dkaralić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog RS iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom od blažih mjera.
5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da pobijano rješenje nema razloga, odnosno da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.
6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, koja proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se tereti optuženik prema potvrđenoj optužnici na način da je iskazao iznimno visok stupanj upornosti, okrutnosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju, kao i iznimno visok stupanj kriminalne volje, s obzirom na to se tereti da je žrtvu više puta udario sjekirom po glavi i tijelu, kojom prilikom joj je nanio tjelesne ozlijede zbog kojih je trpjela jake fizičke bolove i strah te izgubila svijest, a potom je iz puške ispalio metak u glavu žrtve i to kako je naveo "da bude 100% siguran da je mrtav", da bi potom tijelo žrtve bacio u bunar. Uz to, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik u vrijeme inkriminacije bio pod utjecajem alkohola te smanjeno ubrojiv kao i da na strani optuženika postoji, iako ne velika, vjerojatnost od počinjenja novih kaznenih djela. Stoga, navedene okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, unatoč neosuđivanosti optuženika, u ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani optuženika.
7. Pravilnost tog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika da obilježja kaznenog djela za koje se optuženik tereti ne mogu biti razlozi za primjenu istražnog zatvora jer to nije slučaj prema pobijanom rješenju. Međutim, ta obilježja upućuju na upornost, bezobzirnost i izraženu kriminalnu volju optuženika, a koje predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., zbog čega ih je prvostupanjski sud s pravom cijenio u smislu utvrđivanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. U odnosu na žalbene navode kojima optuženik ističe mišljenje vještaka psihijatra prema kojem opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika nije velika, valja napomenuti kako ta opasnost ipak postoji, dok je njezin intenzitet prema mišljenju vještaka povezan sa boravkom okrivljenika u zaštićenoj sredini bez mogućnosti konzumiranja alkohola, što žalitelj ispušta iz vida.
8. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da "uznemiravanje građana" nije razlog za primjenu istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. jer se prema pobijanom rješenju istražni zatvor ne temelji isključivo na toj okolnosti, već i na činjenici da je za kazneno djelo za koje se optuženik tereti propisana kazna dugotrajnog zatvora kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške s obzirom na to da nadilaze uobičajene okolnosti činjenja terećenog kaznenog djela kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a što predstavlja razloge za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Pri tome su posebno teške okolnosti kaznenog djela naprijed opisane u ovome rješenju posljedično dovele do uznemiravanja javnosti s obzirom na malu sredinu u kojoj je došlo do inkriminiranog događaja, a svrha istražnog zatvora po ovoj osnovi je upravo da se osoba koja je izazvala takvu reakciju javnosti ne zadržava na slobodi, a sve kako bi se osiguralo neometano vođenje kaznenog postupka.
9. Stoga, u konkretnoj situaciji istražni zatvor predstavlja jedinu prikladnu mjeru za ostvarenje svrhe iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
