Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-333/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog CČC, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11. -I) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-112/2024. od 22. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog CČC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-112/2024. od 22. kolovoza 2024., na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), preinačene su u odluci o kazni, bez obnove kaznenog postupka, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-49/2020. od 18. siječnja 2021., potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-23/2021-6 od 4. svibnja 2021., kojom je osuđenik zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i osam mjeseci te pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu, broj Kmp-87/2017. od 15. srpnja 2020., kojom je osuđeni ĆČC zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 53. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.-II) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina (točka I izreke). U izrečenu jedinstvenu kaznu osuđeniku je na temelju članka 54. KZ/11. -II uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 9. veljače 2020. pa nadalje (točka II izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni ĆČC osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da ga osudi na blažu jedinstvenu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik u žalbi navodi da mu prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora nisu u cijelosti pravilno cijenjene olakotne okolnosti koje utječu na visinu kazne, već samo otegotne zbog kojih izražava žaljenje te ističe da je u njegovom ponašanju tijekom izdržavanja kazne zatvora razvidan izuzetan napredak u shvaćanju pozitivnih strana života i poštivanja zakona.
7. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, postupajući sukladno članku 498. stavku 2. u vezi s člankom 498. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., pravilno cijenio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. -II od značaja za odmjeravanje kazne, a koje su već utvrđene u citiranim pravomoćnim presudama. Potom je, pravilno primjenjujući odredbe o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju (članak 51. stavak 1. i 2. KZ/11.-II), osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koja kazna je veća od pojedinačno utvrđenih kazni, a ne doseže njihov zbroj i u koju mu je pravilno uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora. Upravo takva jedinstvena kazna zatvora je, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, primjerena, kako počinjenim kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti, tako i ličnosti počinitelja te je pogodna izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenih djela za koja je ĆČC pravomoćno osuđen, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.-II).
8. Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim navodima osuđenika da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, osim okolnosti iz postojećih presuda, trebao cijeniti podatke o njegovom vladanju na izdržavanju kazne zatvora.
8.1. Naime, te okolnosti prvostupanjski sud ni nije mogao cijeniti u okviru ovog instituta. Međutim, iste mogu biti relevantne kod odlučivanja o uvjetnom otpustu u smislu odredbe članka 59. KZ/11.-II.
9. Slijedom navedenoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije dovedena u pitanje osnovanost pobijane presude niti je ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović