Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-61/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ST, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv točke I i II izreke rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kovm- 1/2025-5 od 17. siječnja 2025., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ST kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kovm-1/2025-5 od 17. siječnja 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ST zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom II izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja 18. srpnja 2024. pa nadalje. Pod točkom III izreke, okrivljenom ST ukinut je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
2. Protiv točki I i II izreke tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ST po branitelju, odvjetniku mr.sc. Ivi Brkiću, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio postojanje opravdane bojazni da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti kazneno djelo, navodeći da je takva bojazan paušalno određena pozivajući se i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu načina i standarda obrazloženja sudskih odluka o daljnjoj primjeni istražnog zatvora, tvrdeći kako su u pobijanom rješenju korištene "stereotipne formulacije", te da prvostupanjski sud iteracijsku opasnost obrazlaže obilježjima inkriminiranih kaznenih djela, a razlozi za odbijanje primjene mjera opreza nisu konkretno obrazloženi, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Naime, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio i zašto smatra da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te da ju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Prema tome, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Jednako tako, ne stoji navod okrivljenika da je prvostupanjski sud koristio "stereotipne formulacije" s obzirom da su iznesene one okolnosti koje se tiču konkretno okrivljenog ST te koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela i da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret da je u dužem vremenskom razdoblju počinio čak pet kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu žrtve djeteta OT, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao znatnu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. Nije u pravu niti okrivljeni ST da razlozi koje navodi prvostupanjski sud ne mogu biti temelj zaključivanja o postojanju osobitih okolnosti jer predstavljaju same okolnosti načina izvršenja kaznenih djela, a s obzirom da način počinjenja kaznenog djela, osim što predstavlja element kaznenog djela, u konkretnom predmetu može biti i okolnost važna za procjenu opasnosti od ponavljanja djela i to bez obzira na njegovu raniju neosuđivanost.
7.2. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se svrha istražnog zatvora, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
8. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju navodima žalbe kako je dosadašnji boravak u zatvoru dovoljno utjecao na okrivljenika te da je spreman prihvatiti i pridržavati se mjera opreza, jer navedeno ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
10. Nije u pravu okrivljeni ST niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. navodeći da bi "produljenje istražnog zatvora značilo početak izdržavanja kazne zatvora…" jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća za mladež:
Željko Horvatović
