Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-45/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FŠ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-116/2024-5 (K-12/2024-48) od 19. prosinca 2024., o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog FŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-116/2024-5 (K- 12/2024-48) od 19. prosinca 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog FŠ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 98. stavaka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. protiv optuženog FŠ i to: privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom, i to vozačke dozvole serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdane od Policijske uprave međimurske. Pod točkom II izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom III izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članka 8. i 13. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14., 73/21.), određeno je da će policijski službenici Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec izvršavat i nadzirati navedenu mjeru opreza te da će svakih 15 (petnaest) dana dostavljati pisano izvješće tome sudu izvršava li optuženik mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi FŠ po branitelju, odvjetniku Šimi Mataku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje na način da ukine mjeru opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženi FŠ u svojoj žalbi ističe da pobijano rješenje u pogledu osnovane sumnje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da prvostupanjski sud iteracijsku opasnost obrazlaže isključivo obilježjima inkriminiranog kaznenog djela, smatrajući također kako u ovome trenutku iteracijska opasnost više ne egzistira te da je mjera opreza postigla svoju svrhu.
6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a time i mjere opreza kao blaže mjere kojom se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjere opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optuženika.
7. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za primjenu mjere opreza. Naime, u situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje.
7.1. Stoga je osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., u pobijanom rješenju dostatno obrazložena navođenjem da ista proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, uz navođenje pojedinih dokaza, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja.
8. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv da ga je počinio na način da je upravljao motornim vozilom, pri udjelu od 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi (iako je znao da mu prethodi vožnja motornog vozila frekventnom prometnicom i da će vožnjom pod utjecajem alkohola ugroziti sigurnost drugih u prometu), a što je rezultiralo smrću jedne osobe. Pri tome nije bez važnosti i da je već osuđen zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira također pod utjecajem alkohola. Navedeno, i ovome drugostupanjskom sudu ukazuje na visoki stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju optuženika te na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela na strani optuženika. Time su ispunjene posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere opreza.
9. Nije u pravu niti optuženi FŠ da razlozi koje navodi prvostupanjski sud ne mogu biti temelj zaključivanja o postojanju osobitih okolnosti jer predstavljaju same okolnosti načina izvršenja kaznenog djela, a s obzirom da način počinjenja kaznenog djela, osim što predstavlja element kaznenog djela, u konkretnom predmetu može biti i okolnost važna za procjenu opasnosti od ponavljanja djela i to bez obzira na njegovu raniju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost iz domene prometa.
10. Unatoč tome, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optuženika može se s uspjehom otkloniti mjerom opreza koja je pobijanim rješenjem produljena. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da nema razloga daljnjoj primjeni mjere opreza te da je ista polučila svrhu jer će se upravo produljenom mjerom opreza privremene zabrane upravljanja motornim vozilom, s obzirom na gore istaknute okolnosti, utvrđena opasnost od ponavljanja djela i nadalje uspješno prevenirati na način da optuženik neće upravljati motornim vozilom osobito pod utjecajem alkohola.
11. U odnosu na žalbeni prigovor kako se u pobijanom rješenju ponavljaju isti razlozi iz prethodnog rješenja te kako su okolnosti zbog kojih je mjera opreza određena nepromjenjive, napominje se kako i drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza niti je njihovom primjenom došlo do povrede načela razmjernosti. Ujedno prvostupanjski sud nije pristupio procjeni osnove za produljenje mjere opreza na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere opreza te je produljenje mjere opreza razmjerno postizanju opravdanog cilja. Osim toga, izrečena mjera opreza je mjera koje u sebi sadrži minimum društvenog opreza kojom se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
12. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika kojima ističe da u razdoblju primjene mjere opreza nije dolazio u sukob sa zakonom te da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak jer navedeno upravo upućuje na to da se izrečenom mjerom opreza ostvaruje s uspjehom njezina svrha.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
