REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-790/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice DNK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženika DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kipa, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik GN, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Nataše Vujčić i punomoćnika II. tuženika GN te u odsutnosti uredno pozvanog I. tuženika, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"I. tuženik DN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženik JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su solidarno isplatiti tužiteljici DNK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

1.iznos od 330.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.kao i da nadoknade tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po gore navedenoj stopi od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici DNK nadoknaditi I. tuženiku DN troškove postupka u iznosu od 10.187,76 EUR (slovima: desettisućastoosamdesetsedam eura i sedamdesetšest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici DNK nadoknaditi II. tuženiku IN troškove postupka u iznosu od 16.358,61 EUR (slovima: šesnaesttisućatristopedesetosam eura i šezdesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Km-16/17 od 3. travnja 2017. utvrđeno da su tuženici (kao maloljetnici) počinili kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ), pobliže opisano u navedenom rješenju, a koje su u kaznenom postupku priznali, te je izrečena I. tuženiku odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, odgojna mjera posebne obveze da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima i odgojna mjera posebne obveze da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku i postupku odvikavanja od droge i drugih ovisnosti, a II. tuženiku odgojna mjera pojačane brige i nadzora, odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od tri mjeseca, odgojna mjera posebne obveze da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku i postupku odvikavanja od droge i drugih ovisnosti i odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalište za mlade. Utvrđenim postupanjem tuženika u kaznenom postupku tužiteljici je kao majci pok. UN povrijeđeno pravo osobnosti pa potražuje od tuženika zbog njegove smrti solidarnu isplatu 330.000,00 kn / 43.798,53 EUR s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnovu i visinu zahtjeva, ističe da su za štetni događaj isključivo odgovorni INK, koji je pravomoćno osuđen za kazneno djelo nepružanja pomoći što je bio uzrok smrti sina tužiteljice pok. UN, odnosno da je nekontroliranim, neumjerenim i višednevnim konzumiranjem opojnih tvari (narkotika) pok. UN doprinio nastanku štete. Posebno ističe da je pok. UN u više navrata i prije predmetnog štetnog događaja, padao u narkomansku komu, na način da je gubio svijest na više sati i nekontrolirano se ponašao (bacao se po podu, izlazila mu je pjena na usta i dr..), ali se uspijevao povratiti. Međutim kritične zgode, kako je utvrđeno i obdukcijskim nalazom, isti je konzumirao veće količine različitih opijata i alkohola što je zapravo glavni krivac njegove smrti. Navodi da su se u trenutku štetnog događaja, I. i II. tuženik, pok. UN i INK, nalazili u stanu koji je koristio INK, te su u njemu, neprekinuto nekoliko dana ranije, konzumirali veće količine alkohola i opijata, čime je njihova mogućnost uočavanja, percepcije i djelovanja bila na niskoj razini. Kritične zgode bio je mlađi maloljetnik jer je imao svega 15 godina, a glavnu riječ i donošenje svih odluka imao INK, koji je u tom trenutku imao 42 godine, bio je puno zreliji te je sve odluke o postupcima donosio samostalno i nametao ih I. i II. tuženiku. Podredno ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnovu i visinu zahtjeva. Osporava da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Km-16/17 od 3. travnja 2017., I. i II. tuženik počinio kazneno djelo prema pok. UN niti su oglašeni krivim za kazneno djelo nepružanja pomoći iz čl. 123. st.1. KZ-a, već i iz izreke proizlazi da je prema tuženicima kao maloljetnicima izrečena odgojna mjera. Osporava da je svojim postupanjem prouzročio smrt pok. UN, već je imenovani svojim namjernim postupanjem, kao i pristajanjem na posljedice istoga, u cijelosti prouzročio svoju smrt s obzirom da je on 19. kolovoza 2016., u stan INK donio više vrsta droge, a među kojima i heroin, marihuanu, speed, MDMA i diazepam, a koje droge je, u kombinaciji s alkoholom i GHB-om, samoinicijativno prekomjerno konzumirao, nagovarajući pri tome i tuženike, tada malolodobnike, da ih i oni konzumiraju. Takvim ponašanjem ugrozio je svoj život te živote tada malodobnih tuženika, ali svakako i počinio kvalificirani oblik kaznenog djela omogućavanja trošenja droga, iz čl. 191. st. 2 KZ-a. Ističe da pok. UN to nije bio prvi puta da se predozirao smrtonosnim koktelima droga i alkohola, zbog čega mu je, u nekoliko navrata, pružanjem hitne medicinske pomoći život spašen u posljednji trenutak. Iz toga proizlazi da je imenovani bio svjestan u što se upuštao, kao i da postoji visoki rizik da bi takvo ponašanje moglo završiti njegovom smrću, pa je ipak pristao na posljedice takvog svoga ponašanja. Tuženici su u trenutku štetnog događaja bili maloljetnici, i to I. tuženik u dobi od petnaest godina, dok je II. tuženik bio u dobi od sedamnaest godina, a pritom je osoba čije intelektualno funkcioniranje je na razini lagane mentalne retardacija (LMR), koji je u tome trenutku imao završenu svega osnovnu školu i to po prilagođenom programu te u biti se radi o osobi sa smanjenim intelektualnim sposobnostima, s poteškoćama u prilagodbi novim situacijama, slabom sposobnošću za procjenjivanje situacija, kao i vrlo sugestibilnoj osobi za koju je utvrđena potreba nadzora i vođenja, s čime je pok. UN je bio upoznat, a ujedno je isto utvrđeno i u kaznenom postupku. Navodi da tempore criminis nije bio sposoban odlučivati o poduzimanju radnji pružanja pomoći pok. EN, a posebice stoga što je odluke o poduzimanju radnji pomoći donosio INK, osoba u čijem stanu se događaj odvio, koja je u tome trenutku imala 43 godine (više nego dvostruko stariji od 2. tuženika). Dalje ističe da postupanje pok. UN u vidu konzumiranja koktela droga (heroin, speed, MDMA, marihuana) u kombinaciji s alkoholom, lijekovima (diazepam) i vrlo opasnim sredstvima (GHB), i k tome u prekomjernim količinama, predstavlja opasnu djelatnost, a budući da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, imenovani je isključivo odgovoran za vlastitu smrt, sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Km-16/17 od 3. travnja 2017. (list 5 do 15 spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Kž-124/18 od 27. rujna 2018. (list 48 do 59 spisa), saslušani su I. tužiteljica (list 61 i 62 spisa),I. tuženik (list 68 do 70 spisa), II. tuženik (list 62 do 64 spisa), svjedoci PN (list 65 i 66 spisa), CN (list 67 i 68 spisa), Medicinski nalaz II. tuženika od 7. kolovoza 2016. (list 79 spisa), Otpusno pismo uz povijest bolesti pok. UN od 6. travnja 2016. (list 86 do 88 spisa), te su priklopljeni spisi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-175/18 i Odjela za mladež posl. br. Km-16/17.

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe – sina, koji zahtjev tužiteljica temelji na rješenju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Km-16/2017 od 3. travnja 2017., kojim rješenjem su obojici tuženika izrečene odgojne mjere, pobliže navedene u izreci toga rješenja, zbog kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. stavka 1. KZ-a.

9. Među strankama nije sporno:

- da su se tuženici 20. kolovoza 2016. nakon noćnog izlaska u klubu "Hot-pot" dovezli u stan na Ravnicama zajedno s UN i GNK, gdje su konzumirali razne vrste alkoholnih pića i droga, te da su oko 14,00 sati istoga dana nakon što su primijetili da UN otežano diše, pokušali mu pomoći na način da su mu davali umjetno disanje, masirali srce, tuširali ga te iako su znali da je u teškom zdravstvenom stanju nisu odmah pozvali liječničku pomoć, već tri sata kasnije, međutim nakon dolaska djelatnika hitne medicinske pomoć te neuspješne reanimacije u 18,16 h konstatirana je njegova smrt;

- da je obdukcijskim nalazom utvrđen uzrok smrti UN akutno trovanje heroinom, amfetaminom. metilendioksimetamfetaminom (MDMA) i diazaepamom;

- da je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da su tuženici kritične zgode konzumirali heroin, MDMA i amfetamin;

- da se povodom tog događaja vodio kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu protiv svih sudionika (protiv tuženika pred Odjelom za mladež jer su tempore criminis bili maloljetni) te su tuženicima zbog kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. stavka 1. KZ-a pravomoćnim rješenjem posl.br. Km- 16/17 od 3. travnja 2017. izrečene određene odgojne mjere, dok je INK pravomoćnom presudom posl. broj K-1824/16 od 30. ožujka 2017. zbog kaznenih djela nepružanja pomoći iz čl. 123. stavka 1. KZ-a i omogućavanja trošenja droga djetetu iz čl. 191. st. 1. i 2. KZ-a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina;

- da je četiri mjeseca prije i to **.**.2016. pok. UN zaprimljen u Objedinjeni hitni bolnički prijem KBC "Sveti Duh" zbog poremećaja stanja svijesti zbog intoksikacije opijatima (tekući ecstasy i GHB) te je nakon boravka u intenzivnoj jedinici uz suportivne mjere liječenja nakon nekoliko sati došao k punoj svijesti te potom otpušten i upućen na pregled i daljnje liječenje u psihijatrijsku ustanovu;

- da je tužiteljica majka pok. UN;

9.1. Sporna je osnova i visina zahtjeva te aktivna i pasivna legitimacija, uzročno- posljedična veza između štete i štetne radnje te radi li se o potraživanju koje je u zastari.

10. Tuženici su tempore criminis bili maloljetni stoga se protiv njih vodio kazneni postupak sukladno Zakon o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 – dalje u tekstu: ZM) za kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. KZ-a. S obzirom da je sud u kaznenom postupku utvrdio da su počinili djelo za koje se terete, sukladno čl. 88. st. 3. ZM-a pravomoćnim rješenjem posl. br. Km-16/17 od 3. travnja 2017. izrečene su im odgojne mjere bez njihovog oglašavanja krivim. Radi se o specifičnosti u odnosu na izricanje kazne maloljetničkog zatvora jer u potonjem slučaju sud donosi presudu i u obliku predviđenom za osuđujuću presudu sukladno čl. 88. st. 4. ZM-a, dakle oglašava maloljetnika krivim za inkriminirano kazneno djelo. U suštini radi se u jednom i drugom slučaju o utvrđenju počinjenja kaznenog djela, međutim izreke se donekle razlikuju.

11. Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema smislu te odredbe parnični sud je u parničnom sudovanju vezan osuđujućem pravomoćnom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog – činjeničnog kompleksa i pravne kvalifikacije), kaznenu odgovornost i učinitelja (Tako i VSRH u Rev-1275/17 od 2. rujna 2020. i Revd 1566/2021 od 14. rujna 2021.). To znači da kada se pred sudom u parničnom postupku pojavi kao sporna okolnost je li i koje kazneno djelo počinjeno, tko ga je počinio, kako je kazneno djelo počinjeno (činjenični opis djela) parnični sud ne može odlučivati drugačije nego što je to utvrđeno izrekom pravomoćne presude kaznenog suda.

11.1. Polazeći od činjenice da se navedeni postupak vodio pred redovnim sudom opće nadležnosti po svim načelima iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, dakle sud zasnovan na zakonu, u poštenom postupku i da je o odgovornosti odlučivao sudac prvog stupnja odnosno vijeće koji su imenovani u istoj proceduri i pod istim uvjetima, sud smislenim tumačenjem ocjenjuje da je sukladno čl. 12. ZPP-a vezan za odluku – rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež posl.br. Km-16/17 od 3. travnja 2017. kojim je utvrđeno da su tuženici odgovorni za kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. KZ-a. U konačnici radi se javnoj ispravi koja ima pretpostavljenu dokaznu snagu sukladno čl. 230. ZPP-a, a tuženici tijekom postupka nisu osporili istinitost isprave niti dokazali suprotno, stoga sud mora istinitost iste poštivati sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a (tako i VSRH Rev 1046/2022 od 5. ožujka 2024.).

13. Nadalje, tuženici su proglašeni odgovornima za kazneno djelo iz čl. 123. st. 1. KZ-a koje se citira: "Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine." Analizom tog kaznenog djela sud utvrđuje da se radi o pravom kaznenom djelu nečinjenja koje se iscrpljuje u samom nečinjenju, međutim u biće tog kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog te njegova kaznena odgovornost) ne ulazi nastupanje posljedica te radnje (nečinjenja). Iz navedenog izvodi se zaključak da osobe koje su osuđene za počinjenje citiranog kaznenog djela ne podrazumijeva samo po sebi da su one ujedno (ne)činjenjem izravno ili neizravno prouzrokovale štetne posljedice. Ponavlja se, nastupanje posljedice nije konstitutivni element kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 1. KZ-a.

13.1. Prema tome, u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika nije pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika za smrt UN, odnosno da je njihova nepravovremena reakcija izravno ili neizravno prouzrokovala (doprinijela) smrti UN, pojednostavljeno rečeno, tuženici nisu pravomoćno utvrđeni odgovornima za njegovu smrt niti je utvrđeno da je njihovo nečinjenje doprinijelo nastupanju smrti imenovanoga.

13.2. S obzirom na navedeno, kod ocjene odgovornosti tuženika za štetu bilo je potrebno primjenom općih pretpostavki za štetu utvrditi uzročnu vezu između nastupanja smrti UN i radnji (nečinjenja) tuženika.

14. ZOO, kao opći propis koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nije nabrojao opće pretpostavke odgovornosti za štetu. Međutim u pravnoj teoriji kao opće pretpostavke uglavnom se navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza između štetne radnje i štete i 5. protupravnost. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a ako ne postoji makar jedna od njih, ne postoji ni odgovornost za naknadu štete. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za nastanak štete tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji, štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.

15. Čitanjem Zapisnika sastavljenog povodom obdukcijskog nalaza pok. UN od 22. kolovoza 2016. (list 141 do 144 spisa Km-16/17) utvrđeno je da uzrok smrti imenovanog akutno trovanje heroinom, amfetaminom metilendioksimetamfetaminom (MDMA) i diazaepamom. Pojednostavljeno rečeno, imenovani je umro od predoziranja. Nadalje, sukladno Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (Narodne novine broj 10/16), koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, sud ocjenjuje da se radi opojnim sredstvima (drogi), odnosno u građanskopravnom smislu o opasnoj stvari, a njihova konzumacija o opasnoj djelatnosti, u smislu čl. 1063. ZOO-a, ovo osobito ako se konzumira u većoj količini istovremeno.

16. Prema nalazu i mišljenju patologa dr. ĆN iz kaznenog postupka koji se vodio protiv INK pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod posl. brojem K-1824/16 (list 265 do 266 spisa), temeljeći svoje mišljenje na obdukcijskom nalazu, UN prije smrti prošao je kroz razdoblje agonije. Prema provedenoj toksikološkoj analizi nalazi upućuju na mehanizam smrti asfiksijom uzrokovanu konzumacijom heroina, amfetamina, MDMA i diazepama iz čega je izveden daljnji zaključak da smrt nije bila nagla te da je postojala mogućnost za spašavanje života pravovremenom medicinskom intervencijom. Dalje navodi da intoksikacija heroinom može dovesti do izrazito nagle smrti kada je mehanizam smrti aritmija ili može dovesti do smrti mehanizmom asfiksije pri čemu je vrijeme umiranja produljeno.

16.1. Navedeni nalaz i mišljenje sud ne može cijeniti jednako kao nalaz i mišljenje vještaka koje je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud u skladu s odredbom članka 250. ZPP-a. Ovo tim više, jer tuženici nisu sudjelovali u tom postupku pa stoga nisu ni mogli prigovarati na isti niti postavljati pitanja vještaku (sukladno čl. 61. ZM. kad je maloljetnik sudjelovao u počinjenju kaznenog djela zajedno s punoljetnom osobom, kazneni postupak prema maloljetniku provodi se odvojeno). U protivnom tuženicima bi bilo onemogućeno raspravljanje u postupku. Stoga ni odluka suda ne može biti utemeljena isključivo na takvom nalazu i mišljenju (tako i VSRH Rev 652/22 od 6. srpnja 2022. i Rev-2277/18 od 17. listopada 2018.).

17. Dakle, navedeno sud može cijeniti jedino kao ispravu zajedno sa ostalim dokazima prema rezultatu cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), međutim u konkretnom slučaju radi dokazivanja uzročne veze između štetne radnje i štete (nastupanja smrti UN i nepravovremenog reagiranja tuženika da pozovu hitnu medicinsku pomoć) do razine izvjesnosti bilo je potrebno provesti sudskomedicinsko vještačenje, od čega je tužiteljica odustala na ročištu od 22. studenoga 2022. Drugim riječima, bilo je potrebno navedenim vještačenjem do razine izvjesnosti dokazati da je upravo zakašnjela reakcija tuženika da pozovu hitnu pomoć prouzrokovala (doprinijela) smrt UN.

18. Naime, tuženici u svom iskazu te INK u bitnom su identično iskazivali (kako u ovom postupku tako i u kaznenim postupcima K-1824/16 i Km- 16/17) da su zajedno s pok. UN konzumirali različite vrste droga (heroin, amfetamin, MDMA i diazaepamom) prvenstveno u klubu "Hot Pot" u kojem su bili te večeri. Svu drogu stavili su tuženicima na raspolaganje pok. UN (koji se bavio dilanjem) i INK. Nakon večernjeg izlaska otišli su u stan u kojem je boravio INK te legli oko 7,00 sati ujutro. Probudili su se u 14,00 sati i primijetili da nešto nije u redu s UN, pretpostavili su da se predozirao, pa su krenuli s oživljavanjem, međutim ni u jednom trenutku imenovani nije došao k svijesti te tek po proteku cca tri sata nazvali su hitnu pomoć koja je stigla na lice mjesta. Njihove iskaze u tom dijelu sud ocjenjuje kao vjerodostojnim jer su međusobno suglasni i dosljedni, a i u skladu je s obdukcijskim nalazom pok. UN i toksikološkom nalazu tuženika.

19. Polazeći od navedenog, sud je utvrdio da su svi sudionici tom prilikom konzumirali drogu te da su tuženici odlučili prespavati kod INK, da su legli oko 7,00 sati ujutro, a probudili su se istoga dana oko 14,00 sati kada su utvrdili da nešto nije u redu s pok. UN. Radi se o vremenskom razdoblju od 7 sati, a u kojem razdoblju je izvjesno da su štetne posljedice / učinci konzumirane droge počele djelovati na zdravlje UN.

19.1. Opće je poznato da konzumacijom (teških) droga, konzument dovodi svoj život u opasnost, a u kombinaciji više njih odjednom, ta opasnost se eksponencijalno povećava. S obzirom na navedeno, bilo je potrebno tijekom postupka utvrditi, s obzirom na količinu i vrstu droge u organizmu pok. UN (utvrđen u obdukcijskom nalazu od 22. kolovoza 2016. - list 141 do 144 spisa Km-16/17), njegovu konstituciju tijela i prethodno zdravstveno stanje, u kojem trenutku je zbog pretjerane konzumacije heroina, amfetamina, MDMA-a i diazaepama život UN nepovratno bio izgubljen. Ovo tim više jer iz izvješća hitne medicinske skrbi (list 46 i 47 spisa K-1824/16) proizlazi da su medicinski djelatnici prilikom intervencije već zatekli UN bez znakova života (nije bio pri svijesti, nije disao niti je bilo otkucaja srca).

19.2. Dakle, tijekom postupka bilo je potrebno utvrditi tzv. zlatni sat, medicinski termin pod kojim se obuhvaća ključan period unutar kojeg bi intervencijom hitne medicinske pomoći život UN bio spašen. Drugim riječima rečeno, ostaje neutvrđeno bi li UN preživio da su tuženici pozvali hitnu pomoć u 14,00 sati (ili ranije) istoga dana čim su primijetili da teško diše i da je bez svijesti.

19.3. Iz nalaza i mišljenja patologa dr. ĆN (v.supra t. 16.) izvodi se zaključak da je UN prije smrti prošao je kroz razdoblje agonije prije nego što je umro, međutim ostaje nepoznato kada je počelo to razdoblje koje je mehanizmom asfiksije uzrokovana njegova smrt predoziranjem, je li to razdoblje počelo unutar vremena kada su tuženici spavali (od 7,00 h do 14,00 h toga dana) i kada nisu bili svjesni da je život imenovanog ugrožen ili se radi o razdoblju kada su tuženici već bili svjesni životne ugroze istog i mogli su pravovremeno reagirati. Ovu odlučnu činjenicu moglo se utvrditi u ovom postupku jedino sudskomedicinskim vještačenjem.

20. Polazeći od gornjeg shvaćanja, budući da je tužiteljica tijekom postupka odustala od sudskomedicinskog vještačenja na okolnost dokazivanja uzročne veze između nastupanja smrti UN i nečinjenja tuženika, a s obzirom da je na tužitelju teret dokazivanja kumulativnog ispunjenja svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu (v. supra t. 14.) pa tako i uzročne veze sukladno čl. 219. u svezi s čl. 221. ZPP-a, ocijenjen je zahtjev tužiteljice kao nedokazan odnosno neosnovan.

21. Neovisno o navedenom, potrebno je ukazati na ostale odlučne okolnosti koje također ukazuju na neosnovanost zahtjeva tužiteljice.

22. Među strankama je nesporno da se pok. UN nije prvi puta predozirao opojnim sredstvima (drogama) kada je preminuo, već se doveo u životnu opasnost četiri mjeseca ranije kada je bio zaprimljen u Objedinjeni hitni bolnički prijem KBC "Sveti Duh" zbog poremećaja stanja svijesti zbog intoksikacije opijatima (tekući ecstasy i GHB). U svom iskazu su to tuženici također naveli, a i tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je imala saznanja o tome.

22.1. Iz navedenog se izvodi zaključak da se pok. UN konzumacijom droge i drugih zabranjenih supstanci, odao rizičnom ponašanju, ovo osobito kada se uzme u obzir da je kritične zgode konzumirao četiri vrste droge (heroin, amfetamin, MDMA i diazaepem) što ukazuje na nepromišljeno ali svjesno izravno dovođenje u opasnost vlastiti život i zdravlje. S obzirom da je zajedno s GNK opskrbljivao tuženike (tada maloljetnike) s drogom, svojim rizičnim ponašanjem dovodio je u opasnost život i zdravlje tuženika.

22.2. Tuženici su u svom iskazu navodili i da je u vrijeme štetnog događaja glavnu riječ u svemu imao INK, kod kojeg su boravili i koji je tada imao 40 godina, dok je I. tuženik imao 15 godina, a II. tuženik 17 godina. II. tuženik je bio u intimnoj vezi s JNK te mu se bojao suprotstaviti jer se prema njemu postavio kao autoritet, bio je fizički jači, a ponekad je znao biti grub prema njemu i udarit ga, pa kad je odmah htio nazvati hitnu pomoć, INK mu je rekao da ne zove, već da otuširaju UN. Tom prilikom II. tuženik nije ni mogao nazvati hitnu pomoć jer nije imao mobitel s obzirom da je ostao bez njega ranije. Iskaze u tom dijelu sud ocjenjuje kao uvjerljivima i vjerodostojnima. Njihovi iskazi u suglasju su s iskazom svjedoka ŽN koji je potvrdio da u vrijeme nastanka štetnog događaja II. tuženik nije imao mobitel jer je ostao bez njega par dana ranije prilikom sudjelovanja u fizičkom obračunu, koju opet činjenicu potvrđuje Povijest bolesti II. tuženika od 7. kolovoza 2016. Iz njihovog iskaza izvodi se zaključak da je glavnu riječ imao INK, te da je on utjecao na tuženike da se ne zove odmah hitna pomoć. Također, II. tuženik nije imao mobitel pa nije ni mogao sam nazvati hitnu pomoć

22.3. Polazeći od činjenice da se pok. UN odao rizičnom ponašanju, da je kritične zgode sam nabavio drogu i svjesno istu konzumirao, da se nije prvi puta konzumacijom droga doveo u životno opasnu situaciju, da su tuženici tempore criminis bili maloljetni dok je pok. UN bio punoljetan i koji je tuženicima stavio na raspolaganje drogu, da je glavnu riječ kritične zgode imao INK, koji je također stavio na raspolaganje tuženicima drogu i omogućio im trošenje za što je pravomoćno osuđen, a koji je bio znatno stariji od ostalih te se nametnuo kao autoritet tuženicima zbog čega oni nisu odmah zvali hitnu, sud ocjenjuje da se pok. UN vlastitim skrivljenim ponašanjem doveo u životno opasnu situaciju istovremenom konzumacijom četiri vrste droge (heroin, amfetamin, MDMA i diazaepem), a da je njegovoj smrti isključivo doprinio INK, međutim ne i tuženici.

24. Podredno, tuženici su tempore criminis bili maloljetni, I. tuženik je čak bio i mlađi maloljetnik u dobi od 15 godina (nije mu se mogao izreći u kaznenom postupku ni maloljetnički zatvor), a II. tuženik stariji maloljetnik u dobi od 17 godina (čl. 5. st. 2. ZM), pa prema tome s obzirom na njihovu dob i obrazovanje te da su tom prilikom bili pod utjecajem droga (heroin, amfetamin i MDMA) koje su im stavili na raspolaganje punoljetni INK i pok. UN, što je svakako utjecalo na njihovo stanje svijesti i djelomičnu neubrojivost, sud ocjenjuje da tuženici nisu mogli kritične zgode predvidjeti da je zdravstveno stanje UN u tolikoj mjeri bilo narušeno da mu je prijetila smrt, dapače mogli su zaključiti da se radi o još jednoj "epizodi" njegovog pretjerivanja s drogama s obzirom da je i ranije proživljavao slične situacije (v. supra t. 22.), stoga nema odgovornosti tuženika, sve sukladno čl. 1082. st. 1. ZOO-a.

24.1. Isto tako, čak i kad bi i bilo odgovornosti tuženika odnosno njihovog doprinosa nastanku štete, radi se o toliko neznatnoj (su)odgovornosti, imajući u vidu navedene kvalifikatorne okolnosti nastanka štete i njihovu ulogu u tome (v. supra t. 24.), koja ne iziskuje nalaganje tuženicima da nadoknade štetu tužiteljici, sve sukladno čl. 1082. st. 2. ZOO-a.

25. Iskazi ostalih saslušanih svjedoka u postupku i to PN te CN kao i tužiteljice u bitnom su neodlučni za rješenje spora jer nitko od njih nije bio prisutan kritične zgode, iskazivali su više o ponašanju i ličnosti pok. UN i njegovim životnim okolnostima odrastanja, subjektivnom dojmu je li za života i koliko često konzumirao drogu i okolnosti koje su to dovodile u sumnju, što je međutim iz medicinske dokumentacije kao nesporno utvrđeno. Dakle, imenovani nisu raspolagali odlučnim činjenicama (posrednim i neposrednim) potrebnim za utvrđenje same odgovornosti tuženika za štetu, osobito u pogledu utvrđenja uzročne veze između smrti UN i nečinjenja tuženika, već se isto moglo utvrditi isključivo sudskomedicinskim vještačenjem, od kojeg je tužiteljica tijekom postupka odustala.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.

27. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 43.798,53 EUR vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

28. I. tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, zastupanja na ročištima 27. svibnja 2021., 10. studenoga 2021., 3. svibnja 2022., 22. studenoga 2022, 15. ožujka 2023. i 7. listopada 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 1.000,00 EUR, sastav žalbe od 8. svibnja 2023. (Tbr.10.t.1. OT) 1.250,00 EUR, što sveukupno iznosi 8.250,00 EUR. 29. I. tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 968,88 EUR, te sudska pristojba za žalbu u iznosu od 968,88 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 10.187,76 EUR.

30. II. tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, sastava podneska od 18. siječnja 2023. i 9. veljače 2023. (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, zastupanja na ročištima 27. svibnja 2021., 10. studenoga 2021., 3. svibnja 2022., 22. studenoga 2022, 15. ožujka 2023., 7. listopada 2024. te 3. prosinca 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 1.000,00 EUR, sastav žalbe od 8. svibnja 2023. (Tbr.10.t.1. OT) 1.250,00 EUR, što sveukupno iznosi 11.250,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 14.062,50 EUR.

31. II. tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu u iznosu od 1.327,23 EUR, te sudska pristojba za žalbu u iznosu od 968,88 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 16.358,61 EUR.

32. Tuženicima su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 28. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- I. tuženiku po pun;

- II. tuženiku po pun.