Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-23/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stanoje Marinović, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika SDMS d.o.o. OIB: 97025037201 Zagreb, Hrvatskih branitelja 13, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2214/2019-48 od 22. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-2214/2019-48 od 22. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku SDMS d.o.o. OIB: 97025037201 Zagreb, Hrvatskih branitelja 13, da tužitelju UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 11.878,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 11.878,69 eur tekuće od 29. travnja 2017. do 19. studenog 2017. godine. III Nalaže se tuženiku SDMS d.o.o. OIB: 97025037201 Zagreb, Hrvatskih branitelja 13, da tužitelju UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplati iznos od 1.393,59 eur zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.310,62 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

VI Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.339,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuju referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Tuženik žalbom pobija točke I., III. i VI. navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 24. ožujka 2025. godine.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu montera.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

-da je tužitelj 24. ožujka 2025. tužitelj radio na gradilištu u [adresa] na poslovima montaže limene fasade,

-da je tužitelj u trenutku štetnog događaja stajao na građevinskoj korpi izrađenoj od željeza koja služi tome da se na njoj stoji i montira,

-da se građevinska korpa nalazila na tlu a tužitelj je stajao na visini od oko 1,20 metra, te je zajedno s kolegom podigao limenu ploču na visinu od oko 2,50 metra,

-da je tužitelj htio osloboditi ruke kako bi mogao zašarafiti ploču, savinuo je nogu i koljenom pritisnuo ploču, te je u u tom trenutku izgubio ravnotežu, korpa se zaljuljala, a tužitelj je pao na beton i korpa je nakon toga pala tužitelju na potkoljenicu,

-da je tužitelj je u vrijeme štetnog događaja nosio zaštitnu opremu koju je dobio od poslodavca i to zaštitne cipele, kacigu, rukavice i prsluk,

-da je tužitelj navedne poslove prilikom kojih je ozlijeđen obavljao po nalogu nadređenog, te se radi o poslovima koje je uobičajeno obavljao, a i prije štetnog događaja je puno puta koristio građevinsku korpu prilikom rada.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14, dalje u tekstu: ZZR).

11. Odredbom članka 111. st. 1. ZR propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Prema odredbi članka 25. st. 1. ZZR tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju kao svom radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). U smislu st. 2. istog članka poslodavac se, iznimno, može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je razlog nastanka štetnog događaja krajnja nepažnja tužitelja, jer je metalnu ploču pridržavao nogom kako bi je fiksirao. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj predmetnog dana posao obavljao na uobičajeni način. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da okolnost što je tužitelj neposredno prije pada savinuo nogu i koljenom pritisnuo ploču ne dokazuje da je tužitelj svojom krivnjom uzrokovao nastanak štetnog događaja jer je tužitelj morao poduzeti navedenu radnju kako bi izvršio radni zadatak, odnosno pričvrstio ploču za zid.

14. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je da štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja. Kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za oslobođenje od odgovornosti, jer je pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj svoj posao predmetnog dana obavljao na uobičajeni način, radi čega nisu utvrđene okolnosti koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za štetu.

16. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja polazi od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju liječnika vještaka da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvoreni prijelom lijeve potkoljenice uz udarnorazderotnu ranu duljine 15 cm i prijelom tijela prvog i drugog slabinskog kralješka. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Kao trajna posljedica prijeloma lijeve potkoljenice kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi na mjestu prijeloma, manja slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića i terminalno ograničena dorzalna fleksija lijevog stopala. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7%. Zbog prijeloma dva kralješka došlo je do pogoršanja stanja slabinske kralježnice što dodatno umanjuje životnu aktivnost za 10%. Ukupno realno smanjenje životne aktivnosti iznos 15%. Zbog zadobivenih ozljeda i tijekom dugotrajnog liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg 20 dana i manjeg intenziteta 5 mjeseci kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operativni zahvat) jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Ožiljak na prednjoj strani lijeve potkoljenice duljine 15 cm, širine do 2 cm, boje okolne kože i postoperativan ožiljak uz lateralni rub patele duljine 4 cm, širine 0,5 cm, boje okolne kože, predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) povremeno vidljivo trećim osobama uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu 4 sata dnevno bila mu je potrebna 2 mjeseca (hod sa dvije štake) ; u opsegu 2 sata dnevno dva mjeseca i u opsegu 1 sat dnevno dva mjeseca za vođenje na brojne kontrolne preglede za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku, pripremu hrane i slično. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo po završetku fizikalne terapije u toplicama 5. kolovoza 2016. godine.

17. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO/05) da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 11.878,69 eur, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužitelju iznos od 1.393,59 eur, primjenom odredbe čl. 223 ZPP.

18. Suprotno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 11.878,69 eur pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Stoga se suprotni navodi žalbe tuženika ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada u konkretnom slučaju opravdana.

20. Neosnovano tuženik pobija odluku o trošku smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno odredio omjer uspjeha stranka u sporu. Prvostupanjski sud je pravilno kao vrijednost premeta spora uzeo iznos konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 32.981,07 eur. Kako je tužitelj s osnovom zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 40%, uspjeh tužitelja u sporu iznosi 70% od kojeg iznosa je valjalo oduzeti omjer uspjeha tuženika u sporu od 30%. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio 40% od ukupno odmjerenog parničnog troška. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao troškova koji su bili potrebi za vođenje postupka prema čl. 155 ZPP, pravilnom primejnom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT). Tužitelju je pravilno priznat trošak zastupanja na ročištima od 15.12.2017. i 23.01.2018. za svako po 125,00 eur prema Tbr 9/5 OT, te se suprotni žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

21. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika protiv pobijanih dijelova presude pod točkama I., III. i VI. izreke izreke odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić