Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-588/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog KĆ i drugih, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju - iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) u svezi članka 34. KZ/11 i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj: K-108/2023-219 od 19. siječnja 2024. podnijeli 1. optuženi KĆ i 2. optuženi SĆ, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025., u prisutnosti 1. optuženog KĆ

r i j e š i o j e i p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog KĆ, a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na 2. optuženog IĆ i 3. optuženog RĆ ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalba 2. optuženog IĆ te u ostalom dijelu žalba 1. optuženog KĆ odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Koprivnici proglasio je krivim 1. optuženog KĆ, 2. optuženog IĆ i 3. optuženog RĆ zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda– iz članka 118. stavak 1. KZ/11, a 1. optuženog KĆ i 3. optuženog RĆ i u svezi članka 34. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 2. optuženi IĆ, a 1. optuženi KĆ i 3. optuženi RĆ i u svezi članka 34. KZ/11 osuđeni su, svaki optuženik, na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena HĆ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 1. optuženi KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. optuženi SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. optuženi ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su na ime paušalnog iznosa uplatiti svaki iznos 100 EUR, nadoknaditi svaki troškove sudsko-medicinskog vještaka u iznosu 125,82 EUR u korist proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude, a 2. optuženi SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je u korist proračuna Republike Hrvatske uplatiti na ime obrane po službenoj dužnosti odvjetnice Jelene Ferenc Kovačić novčani iznos 373,28 EUR u kojem iznosu je njezin zahtjev osnovan, s time da će joj se taj iznos prethodno isplatiti iz proračunskih sredstava, dok se odbija kao neosnovan zahtjev braniteljice 2. optuženog EĆ za naknadom troškova u iznosu 165,90 EUR, a 3. optuženi ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je nadoknaditi troškove branitelja postavljenih mu po službenoj dužnosti odvjetnika Krešimira Papca i odvjetnika Krunoslava Kunštića, s time da će o zahtjevu istih za naknadom troškova sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi KĆ po branitelju Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi SĆ po braniteljici Meliti Ranilović- Ferenc, odvjetnici iz Koprivnice, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.4. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su 1. optuženi KĆ i njegov branitelj odvjetnik Božidar Klepač te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik i branitelj optuženika, dok je sjednici prisustvovao 1. optuženi KĆ koji se nalazio u Kaznionici u Lepoglavi pa je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 7. ZKP.

3. Žalba 1. optuženog KĆ djelomično je osnovana, dok žalba 2. optuženog IĆ nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka 1. optuženi KĆ navodi da je činjenični opis kaznenog djela za koje je proglašen krivim, u kojem je navedeno da je oštećeni ZĆ zadobio tjelesnu ozljedu, a do nastupa teške tjelesne ozljede nije došlo samo slučajno, proturječan razlozima navedenim u pogledu odlučnih činjenica i to što se tiče nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka koji nije naveo da do teške tjelesne ozljede nije došlo slučajno i isključio je mogućnost da je do takve vrste ozljede moglo doći udarcem srednjeg intenziteta. Iz navedenog proizlazi da se 1. optuženi KĆ žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Iz istih razloga 1. optuženi KĆ se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time što također ističe da ga oštećeni ZĆ nije sa sto postotnom sigurnošću prepoznao kao osobu koja ga je ozlijedila, a pogrešan je zaključak suda da je on bio jedina osoba koja je sudjelovala u događaju, a imala je na glavi kapu tzv. šiltericu. Smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je postupao s izravnom namjerom jer je nastup teške tjelesne ozlijede izostao i to je navedeno samo kao mogućnost, iz čega proizlazi da nije postupao s izravnom namjerom.

4.1. Prije svega što se tiče tvrdnje 1. optuženog KĆ da nije on osoba koja je oštećenom ZĆ zadala inkriminiranu ozljedu treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju provedenih dokaza, analizirao dinamiku inkriminiranog događaja. Iz iskaza oštećenog ZĆ proizlazi da ga je šakom u predjelu lijeve jagodične kosti udarila osoba koja je na glavi imala kapu tzv. šiltericu, a na prepoznavanju je sa 50% sigurnošću prepoznao 1. optuženog KĆ kao osobu koja ga je udarila. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi da je jedna osoba na glavi imala šiltericu i ta osoba je krenula prema ZĆ, ali nije vidio je li ga ta osoba i udarila, međutim, ZĆ mu je kasnije ispričao da ga je udarila osoba koja je na glavi imala šiltericu. Kada se ima na umu da iz iskaza svjedokinje FĆ proizlazi da je vidjela da 1. optuženi KĆ udara jednu osobu, a navela je i da je 1. optuženi KĆ na glavi imao šiltericu, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja ĆĆ, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je 1. optuženi KĆ osoba koja je zatvorenom šakom u predjelu nosa udarila oštećenog ZĆ. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doktora JĆ proizlazi da je oštećeni ZĆ zadobio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju bez pomaka, a ta ozljeda je nastala jednim udarcem šake srednje intenziteta, s time da je teška tjelesna ozljeda mogla nastati u slučaju da se radilo o istoj vrsti udarca samo jakog intenziteta. Prema tome, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud, teška tjelesna ozljeda kod oštećenog ZĆ nije nastupila samo slučajno imajući na umu da 1. optuženi KĆ oštećenog ZĆ udara zatvorenom šakom u vitalni dio tijela (glavu) i u toj situaciji 1. optuženi KĆ jačinu/intenzitet udarca ne može kontrolirati, a radi se o malim razlikama u intenzitetu udarca. S obzirom na sve navedeno, a kako je to također pravilno utvrdio prvostupanjski sud, 1. optuženi KĆ je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje jer oštećenika udara zatvorenom šakom u vitalni dio tijela i to udarcem srednjeg intenziteta. 1. optuženi KĆ je svjestan da takvim njegovim postupanjem kod oštećenika može nastupiti teška tjelesna ozljeda koji nastup on i hoće, a takva posljedica je izostala slučajno pa ga je prema tome prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba 1. optuženog KĆ kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalba 1. optuženog KĆ nije osnovana.

4.2. Iz sadržaja žalbe 2. optuženog IĆ u kojoj osporava da je oštećenom ŠĆ na inkriminirani način zadao tešku tjelesnu ozljedu, citira iskaz svjedokinje ĆĆ koja je navela da nije vidjela da je on (2. optuženi IĆ) nekog udarao, ističe da je trebalo provesti rekonstrukciju događaja imajući na umu da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je oštećenik ozljedu mogao zadobiti padom pa smatra da ga je primjenom dokaznog pravila in dubio pro reo trebalo osloboditi od optužbe te da njegova namjera nije bila da oštećenog ŠĆ teško tjelesno ozlijedi, proizlazi da se 2. optuženi IĆ žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.3. U odnosu na osporavanje 2. optuženog IĆ da je on osoba koja je oštećenog ŠĆ teško tjelesno ozlijedila treba istaknuti da je navedeni oštećenik naveo da ga nije ozlijedila ista osoba koja je ozlijedila oštećene ZĆ i ĆĆ. Imajući na umu da su samo tri osobe fizički ozljeđivale oštećenike, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je 1. optuženi KĆ ozlijedio ZĆ, a 3. optuženi ČĆ ĆĆ onda iz svega proizlazi logični zaključak da je upravo 2. optuženi IĆ zadao ozljedu oštećenom ŠĆ koji u svom iskaz također navodi da misli da ga je ozlijedio 2. optuženi IĆ i da je siguran da je 3. optuženi ČĆ udario oštećenu ĆĆ. Kako je ovaj drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode 1. optuženog KĆ detaljno obrazložio iz kojih dokaza proizlazi da je 1. optuženi KĆ ozlijedio oštećenog ZĆ, onda i iz navedene činjenice jasno proizlazi da je oštećenog ŠĆ ozlijedio 2. optuženi IĆ. Što se tiče načina na koji je oštećeni ŠĆ ozlijeđen iz njegovog iskaza jasno proizlazi da je on 3. optuženog ČĆ koji mu se približio, odgurnuo od sebe i namjeravao je pomoći oštećenoj ĆĆ koja je ležala na tlu, nakon čega ga je 3. optuženi ČĆ povukao i okrenuo te ga je udario šakom u lijevi obraz, a potom mu je pristupio 2. optuženi IĆ kojeg je odgurnuo i kada ga je 2 optuženi IĆ htio udariti zamahnuo je nogom prema njemu (2. optuženom IĆ), nakon čega ga je 2. optuženi IĆ uhvatio za nogu, a on se, da ne padne, uhvatio za šank i potom mu je 2. optuženi IĆ pustio nogu i svojom nogom ga je snažno udario po gležnju desne noge. Od tog udarca je osjetio bol i pao je, a nakon što je ustao više nije mogao hodati. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doktora JĆ jasno proizlazi da je mehanizam nastanka ozljede pad oštećenika na skočni zglob uslijed udarca po skočnom zglobu. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je 2. optuženi IĆ osoba koja je teško tjelesno ozlijedila oštećenog ŠĆ na način da ga je nogom udarila po desnom skočnom zglobu, uslijed čega je navedeni oštećenik pao i zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma vanjskog gležnja desne potkoljenice. 2. optuženi IĆ je svjestan da kada nogom snažno zamahuje i udara oštećenog ŠĆ po nozi će navedenog oštećenika teško tjelesno ozlijediti i tu posljedicu on i hoće, pa ga je slijedom navedenog pravilno prvostupanjski sud proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članak 118. stavak 1. KZ/11.

4.4. Nisu u pravu 1. optuženi KĆ i 2. optuženi IĆ kada se žale i zbog odluke o kazni, s time što 1. optuženi KĆ navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, dok 2. optuženi IĆ smatra da ga treba blaže kazniti jer se promijenio, zaposlio se u Austriji, dugi niz godina je uzornog ponašanja i smatra da sud treba imati na umu protok vremena od počinjenja kaznenog djela. Kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, oba optuženika su višestruko osuđivane osobe, s time što treba imati na umu da osim što su osuđivane uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela (teške krađe i krađe), 1. optuženi KĆ je osuđen i zbog kaznenog djela teškog ubojstva, a 2. optuženi IĆ zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, dakle zbog istovrsnih i to, po propisanoj kazni, teških kaznenih djela. Kada se ima na umu da je u ovom postupku 1. optuženi KĆ osuđen zbog kaznenog djela u pokušaju, a 2. optuženi IĆ zbog dovršenog kaznenog djela, dakle posljedica (teška tjelesna ozljeda) je nastupila, onda je prvostupanjski sud pravilno svakog optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Tako izrečena kazna po svojoj vrsti i mjeri će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

4.5. Međutim, u pravu je 1. optuženi KĆ kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka jer prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke osim što je naveo u čemu se navedeni troškovi sastoje nije niti za 1. optuženog KĆ niti za 2. optuženog IĆ i 3. optuženog ČĆ naveo razloge jesu li optuženici s obzirom na svoje imovno stanje u mogućnosti naknaditi navedene troškove, pa je slijedom navedenog prihvaćanjem žalbe 1. optuženog KĆ, a po službenoj dužnosti i u odnosu na 2. optuženog IĆ i 3. optuženog ČĆ, prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka i u tom djelu je spis vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje prilikom kojeg će sud imati na umu imovinske i obiteljske prilike optuženika na osnovu kojih će razmotriti jesu li optuženici i koji u cijelosti ili djelomično u mogućnosti nadoknaditi troškove kaznenog postupka što će valjano i obrazložiti.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP, u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Shodno svemu naprijed navedenom djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. optuženog KĆ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. optuženog IĆ i 3. optuženog ČĆ prvostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na troškove kaznenog postupka i u tom dijelu je spis, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP, vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok su u ostalom dijelu žalba 1. optuženog KĆ i žalba 2. optuženog IĆ odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a neukinutom dijelu, na temelju članka 482. ZKP, potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak