Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-580/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-44/2023-14 od 17. svibnja 2024. podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu i optuženi ABC, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025., u prisutnosti braniteljice optuženog ABC odvjetnice Dubravke Krklec
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog ABC zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude, te ga je, na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi ABC dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP u iznosu 1.010,38 eura u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.2. Žalbu je podnio i optuženi ABC, po branitelju Marinu Hrainu, odvjetniku iz Varaždina, a žali se zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro ili mu izrekne uvjetnu osudu.
2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
2.4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.5. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi ABC, njegov branitelj odvjetnik Marino Hrain te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok je, u zamjenu za branitelja optuženika odvjetnika Marina Hraina, pristupila odvjetnica Dubravka Krklec, koja je na sjednici iznijela razloge žalbe.
3. Žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika nisu osnovane.
4. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni, s time što optuženik, u bitnome, smatra da ga zbog nehajnog počinjenja kaznenog djela, činjenice da je odmah nakon prouzročene prometne nesreće pokušao pomoći oštećeniku, što je priznao počinjenje kaznenog djela, sudjeluje u projektima vezanim uz sigurnost prometa, brine o bolesnim roditeljima i maloljetnom djetetu i izražene sućuti i ponuđene pomoći obitelji oštećenika, treba blaže kazniti, dok državni odvjetnik smatra da optuženika zbog osuđivanosti, izostanka doprinosa oštećenika prometnoj nesreći, činjenici da je kazneno djelo priznao tek na zadnjoj raspravi, treba strože kazniti.
4.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.2. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženiku cijenio kao olakotno da je priznao počinjenje kaznenog djela, izraženo kajanje i što je izrazio sućut obitelji oštećenika i istima ponudio pomoć, što je odmah nakon prouzročene prometne nesreće pokušao pomoći oštećeniku, njegovu angažiranost u projektima u kojima se podiže razina sigurnosti u prometu, zatim brigu za maloljetno dijete i bolesne roditelje, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je osuđivan, s time što je sud imao na umu da se ne radi o osuđivanosti za ista kaznena djela.
4.3. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je, unatoč tome što nije na pravilan način vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno optuženiku odredio vrstu i mjeru kazne. Treba istaknuti da optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela nema takav značaj kakav mu ga pridaje i optuženik i sud jer kako to ispravno tvrdi državni odvjetnik u žalbi optuženik je tek na zadnjoj raspravi priznao počinjenje kaznenog djela, a do tada je kazneno djelo poricao i sud je provodio dokazni postupak što znači da svojim priznanjem počinjenja kaznenog djela nije doprinio bržem i jednostavnijem okončanju ovog postupka, ali je ipak pokazao svijest o zabranjenosti i nedopuštenosti takvog svog načina ponašanja. Okolnost koju prvostupanjski sud ističe da se optuženik brine o maloljetnom djetetu je u suprotnosti s utvrđenim činjenicama da je optuženik osuđivan u dva navrata zbog kaznenog djela na štetu djeteta (članci 177. KZ/11 i 172. KZ/11). Nadalje optuženik treba imati na umu da je postupio protivno tri norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da je u trenutku nastanka prometne nesreće vozio brzinom većom od dopuštene (74,93 km/h, ograničenje 70 km/h). Kada se uz sve navedeno ima na umu da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina kao i ostale ispravno utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika onda ovakvim vrednovanjem svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo vrstom i mjerom kazne kako ju je to izrekao prvostupanjski sud, odnosno kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, postići će se svrha kažnjavanja i ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP, u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
