REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-423/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene IČ i drugih, zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjera – iz članka 345. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K- 102/2020-40 od 24. svibnja 2023. podnijeli 1. optužena IČ, 2. optuženi SČ i 3. optuženi CČ, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optužene IČ, 2. optuženog SČ i 3. optuženog CČ kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivima 1. optuženu IČ i 2. optuženog SČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjera – iz članka 345. stavak 1. KZ/97 u svezi članka 61. KZ/97, a 3. optuženog CČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – pronevjera u poticanju – iz članka 345. stavak 1. KZ/97 u svezi članka 37. KZ/97 i članka 61. KZ/97, činjenično pobliže opisanih u izreci presude, te je, na temelju članka 345. stavak 1. KZ/97, svaki optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a primjenom članka 67. KZ/97 svakom optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako svaki optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/22 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP) oštećenom ... Zagreb djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev na način da su optuženici istome dužni solidarno isplatiti iznos 11.281,43 eura/84.999,90 kuna dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u visini od 0,01 eura/0,10 kuna te s dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na kamate oštećenik upućuje na parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. ZKP optuženici su dužni podmiriti trošak kaznenog postupka na način da je svaki optuženik na ime paušala dužan platiti iznos 593,21 eura / 4.449,57 kuna, od čega se iznos 200,00 eura / 2.962,67 kuna odnosi na trošak provedenog financijskog vještačenja te su optuženici dužni podmiriti trošak ..., visina kojeg će se odrediti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. optužena IČ po branitelju Miloradu Komadini, odvjetniku iz Novog Vinodolskog, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženicu oslobodi optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi SČ po branitelju Vlatku Vrkiću, odvjetniku iz Rijeke, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Žalbu je podnio 3. optuženi CČ po branitelju Antonu Denonu, odvjetniku iz Rijeke, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

2.4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.5. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su 3. optuženi CČ i njegov branitelj Anton Denona, zatim branitelj 2. optuženog SČ, odvjetnik Vlatko Vrkić, te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni, državni odvjetnik, 3. optuženi CČ i njegov branitelj te branitelj 2. optuženog SČ.

3. Žalbe 1. optužene IČ, 2. optuženog SČ i 3. optuženog CČ nisu osnovane.

4.1. Imajući na umu da se žalbe 1. optužene IČ i 2. optuženog SČ, kojima se stavlja na teret i činjenično i pravno počinjenje istog kaznenog djela, sadržajno podudaraju, biti će razmatrane kao jedna žalba. Naime, u bitnome, navedeni optuženici poriču da su, radeći kao operateri-blagajnici u [obrt]“ što ne osporavaju, počinjenom radnjom davanja novca 3. optuženom CČ počinili inkriminirano im kazneno djelo. Ističu da su novac 3. optuženom CČ tijekom inkriminirane večeri sukcesivno davali iz straha jer je 3. optuženi CČ bio nasilan na način da je vikao i da je udarao rukom po aparatima pa je na taj način 3. optuženi CČ od njih ozbiljnom prijetnjom iznudio novac. Također smatraju da za oštećenika nije nastupila šteta jer novac koji su oni dali na opisani način 3. optuženom CČ on nije otuđio već je taj novac upotrijebio za igre na sreću i novac je i nadalje ostao u posjedu oštećenika pa se iz navedenog razloga također ne radi o počinjenju kaznenog djela pronevjere za koje su proglašeni krivima. Iz navedenog proizlazi da se 1. optužena IČ i 2. optuženi SČ u stvari žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i time posljedično povrede kaznenog zakona. 3. optuženi CČ u žalbi, u bitnome, ističe da iz razloga prvostupanjske presude ne proizlazi na koji način i kojim radnjama je poticao 1. optuženu IČ i 2. optuženog SČ na počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela i također smatra da se ne radi o počinjenju produljenog kaznenog djela jer radnje koje su poduzimane nisu vremenski i prostorno povezane i počinjene s istom namjerom.

4.2. Prije svega treba istaknuti da svi optuženici ne osporavaju da su tijekom inkriminirane večeri 1. optužena IČ i 2. optuženi SČ, sukcesivno, davali novac oštećenika 3. optuženom CČ koji je taj novac koristio za igre na sreću. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije Dijane Tomljanović Butković proizlazi da je takvim postupanjem optuženika za oštećenika nastupila šteta u iznosu 84.999,90 kuna. Nadalje, što se tiče činjeničnih utvrđenja iz iskaza 3. optuženog CČ proizlazi da je i prije ovog događaja, kada je potrošio svoj novac, od djelatnika kluba pozajmljivao novac kojim je igrao igre na sreću, a tako pozajmljeni novac je vratio. Što se tiče tvrdnji 1. optužene IČ i 2. optuženog SČ da su 3. optuženom CČ iz straha davali novac treba istaknuti da iz njihovih iskaza proizlazi da 3. optuženi CČ osim što je vikao i udarao rukom po aparatima prema njima, kada je od njih tražio novac, nije bio fizički ili verbalno nasilan. Navedeni optuženici su, da su to htjeli, mogli spriječiti takvo ponašanje 3. optuženog CČ, bilo da su se obratili prisutnom zaštitaru za kojeg 2. optuženi SČ navodi da nije reagirao, pa se očito nije radilo o takvom ponašanju 3. optuženog CČ koje bi upućivalo da ga treba udaljiti iz kluba ili su trebali zvati službenike policije. Nadalje, 1. optužena IČ i 2. optuženi SČ su imali mogućnost i blokirati rulete, a iz iskaza 2. optuženog SČ proizlazi da su to učinili tek u trenutku kada su saznali da 3. optuženi CČ neće podmiriti svoje dugovanje nastalo na inkriminirani način pa da su ga se stvarno bojali, kako to tvrde, ne bi to učinili niti u tom trenutku. Također su mogli tijekom večeri zvati i voditelja kluba što su učinili, kako to proizlazi iz iskaza 2. optuženog SČ, tek u jutarnjim satima kada su saznali da 3. optuženi CČ neće podmiriti iznos koji duguje. Imajući na umu sve navedeno uz činjenicu da iz iskaza 1. optužene IČ i 2. optuženog SČ proizlazi da su znali da je 3. optuženi CČ i ranije igrao igre na sreću na način da su mu djelatnici kluba davali novac u vlasništvu oštećenika, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da 1. optužena IČ i 2. optuženi SČ nisu 3. optuženom CČ davali novac oštećenika iz straha već iz razloga jer ih je on to tražio jer je potrošio vlastiti novac na igre na sreću. Na taj način 3. optuženi CČ, kada od njih traži novac oštećenika, potiče 1. optuženu IČ i 2. optuženog SČ da prisvoje novac oštećenika koji im je povjeren na radu i taj novac potom daju 3. optuženom CČ i time 3. optuženi CČ potiče 1. optuženu IČ i 2. optuženog SČ na počinjenje kaznenog djela pronevjere. Ovdje treba istaknuti da 3. optuženi CČ novac koji dobio na inkriminirani način nije vratio oštećeniku pa time optuženici nisu niti ostvarili obilježje kaznenog djela neovlaštene uporabe iz članak 346. KZ/97 već pronevjere iz članak 345. stavak 1. KZ/97. Nadalje, nije u pravu 3. optuženi CČ kada tvrdi da se ne radi o produljenom kaznenom djelu. Imajući na umu da 1. optužena IČ i 2. optuženi SČ tijekom iste večeri u više navrata 3. optuženom CČ daju novac oštećenika postoji prostorna i vremenska povezanost poduzetih radnji na štetu istog oštećenika i time se radi o produljenom kaznenom djelu. Što se tiče žalbenog razloga 1. optužene IČ da za oštećenika nije nastupila šteta jer je „novac ostao u klubu“, odnosno 3. optuženi I je dobiveni novac oštećenika potrošio na igre na sreću kod oštećenika pa se eventualno radi o izgubljenoj zaradi, 1. optužena IČ treba imati na umu da prema Zakonu o igrama na sreću, igre na sreću su definirane kao igra u kojoj se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak ovisi pretežito o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Dakle, da bi 3. optuženi CČ mogao igrati neku od igara na sreću trebao je prvo izvršiti uplatu određenog iznosa novca, a podrazumijeva se da je to njegov novac, a ne novac oštećenika jer u protivnom pružatelj igara na sreću ne bi ostvario zaradu. Time je za oštećenika, na inkriminirani način, nastupila šteta koja je u točnom iznosu utvrđena provedenim financijskim vještačenjem. Ovdje također treba istaknuti da igre na sreću predstavljaju pružanje određene usluge pa ako se u konkretnom slučaju ne bi radilo o šteti za oštećenika, kako to tvrdi 1. optužena IČ, onda primjerice kada branitelj pruži intelektualnu uslugu svojoj stranci koju mu stranka ne plati također ne bi nastupila šteta za branitelja jer mu stranka nije „uzela“ njegovu stručnu pomoć, njegovo znanje koje je „dao“ stranci, a koje i dalje posjeduje. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, te u svezi sa drugim provedenim dokazima dao pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i u potpunosti utvrdio činjenično stanje pa je tako i pravilno odbio dokazi prijedlog da se pribave snimke video nadzora i da se ispita zaštitar kluba jer je postupanje optuženika tempore criminis u cijelosti utvrđeno njihovim iskazima. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

4.3. 1. optužena IČ kao žalbenu osnovu navodi da se žali i zbog odluke kazni, međutim, sadržano ne obrazlaže zašto smatra da odluka o vrsti i mjeri kazne nije primjerena njezinoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano joj kazneno djelo već ističe da je odluka o kazni bespredmetna jer smatra da ju treba osloboditi optužbe. Ovaj drugostupanjski sud je osim u odnosu na 1. optuženu IČ razmotrio i odluku o kazni u odnosu na 2. optužnog SČ i 3. optuženog CČ koji se nisu žalili iz te žalbene osnove, međutim, sud je imao na umu odredbu članka 478. ZKP prema kojoj je, s obzirom na činjenicu da su se 2. optuženi SČ i 3. optuženi CČ žalili zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sud morao razmotriti odluku o kazni i u odnosu na te optuženike. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženicima izrekao uvjetnu osudu na način da je svaki optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna po svojoj vrsti i mjeri primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

4.4. 1. optužena IČ se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, međutim, sadržajno također tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. S obzirom da su optuženici svojim protupravnim radnjama, za koje su proglašeni krivima, oštetili oštećenika prvostupanjski sud ih je pravilno, na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP, obvezao da su dužni oštećeniku na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti 84.999,90 kuna/11.281,43 eura u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen na parnicu.

4.5. Nadalje, 1. optužena IČ se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju žalbenu osnovu također sadržajno ne obrazlaže. Prvostupanjski sud ju je pravilno obvezao na naknadu ukupnog iznosa 593,21 eura koji se odnosi na provedeno financijsko vještačenje i paušalnu svotu koja je primjerena duljini trajanja i složenosti postupka kao i na naknadu troškova oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak