REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-198/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VRANA d.o.o., Biograd na Moru, II. Peradarska ul. 1, OIB 92679704563, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa Branko Bulat, odvjetnik u odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-999/2023-2 od 31. srpnja 2024., kojom je dijelom potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-196/2021-39 od 3. veljače 2023, na sjednici 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je dijelom potvrđena prvostupanjska presuda odbijanjem žalbe tuženika i dijelom, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačena prvostupanjska odluka.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio četiri pitanja (jedno procesnopravno i tri materijalnopravna), a koja on ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Ujedno je istakao da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo jer da je prekršeno načelo jednakosti oružja te pravo na pravično suđenje.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatom stečenog bez osnove. Prvostupanjski sud cijeneći da nije ugovorena promjenjivost visine marže, već je ista ugovorena kao fiksna marža, kao parametar unutar promjenjive kamatne stope, dosuđuje isplatu tužitelju na temelju stjecanja bez osnove, i to onih iznosa obračunatih i plaćenih iznad fiksne marže. Pritom je cijenio dio tužbenog zahtjeva neosnovanim zbog nastupa zastare. Drugostupanjski sud ocjenjuje da zastara nije nastupila i nalaže daljnju isplatu.
6.1. Prijedlogom tuženik naznačuje pitanja:
„Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, ako smatra je prvostupanjsku presudu uslijed povrede iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku nemoguće ispitati te koristi ovlaštenje iz odredbe članka 373.a Zakona o parničnom postupku i preinačava prvostupanjsku presudu, ali pri tome ne daje razloge o odlučnim činjenicama koje je sam utvrdio, ne navodi iz kojih je isprava i izvedenih dokaza te činjenice utvrdio te ne daje valjane i obrazložene razloge o zaključcima koje je izveo na temelju tako utvrđenih činjenica?
Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor;
Može li se činidba iz ugovora smatrati neodredivom u smislu odredbe članka 272. ZOO-a ako njena visina ovisi o parametrima određenim od strane treće osobe i ista je redovito ispunjavana;
Treba li sud kada odlučuje o pitanju odredivosti činidbe temeljem čl. 269 st. 2. ZOO i ništetnosti ugovorne odredbe u smislu čl. 270. st. 1. ZOO uzeti u obzir i okolnost da ugovorna strana koja obvezu treba izvršiti ima svojstvo pravne osobe koja trgovački ugovor sklapa u obavljanju svoje registrirane, profesionalne djelatnosti, postupajući povećanom pažnjom (dobrog stručnjaka) u smislu čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i koju zastupa uprava trgovačkog društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu čl. 252. i 430. Zakona o trgovačkim društvima?“.
6.2. Tuženik ističe da se nižestupanjske presude temelje na odlučnoj okolnosti o kojoj tuženiku ni u jednom sudskom postupku koji je proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, a što da je u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda te institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje. Tvrdi da je prvostupanjski sud odbivši provesti predložene personalne dokaze po tuženiku povrijedio načelo jednakosti oružja, budući da je opisanim postupanjem onemogućio tuženika u dokazivanju.
7.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7.2. Isto tako prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7.3. Polazeći od sadržaja ugovorenog između stranaka (čl. 3. ugovora između stranaka) prvostupanjski sud utvrđuje da je ugovorena fiksna marža - „... sa dodatkom marže od 2,5% dekurzivno godišnje.“, te na temelju vještačenja utvrđuje da je tuženik u razdoblju 1. studenoga 2015. do 1. listopada 2016. uslijed promjena marže tužitelju više naplatio iznose kamata. Stoga pitanja kako ih je koncipirao predlagatelj – (ne)odredivost činidbe, zajednička namjera stranaka, neobrazloženi razlozi,- ne utječu na pravnu poziciju tuženika tj. nisu važna za odluku u sporu. Time pitanja ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje moraju biti kumulativno ispunjena.
7.4. Nadalje, sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje/dokazivanje u postupku niti mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Ovdje je sud kod utvrđenja odlučne činjenice odlučio na temelju onoga što su stranke jasno ugovorile u ugovoru. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje nije slučaj.
7.5. Zbog navedenoga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, i to zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8.1. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda.
8.2. Na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
