Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-467/2020-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda, Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Mihalić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene JKŠ, branjene po braniteljici Sanji Smontara, odvjetnici iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-1012/2020 od 15. prosinca 2020., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 23. siječnja 2025., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – JK, okrivljene, braniteljice okrivljene, te punomoćnice oštećenika – Dušanke Kuharić, odvjetnice iz Ludbrega, a izrečene i objavljene dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/

Temeljem članka 544. stavka 1. ZKP (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), izvan snage stavlja se kazneni nalog izdan protiv okrivljene JKŠ, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 29 K-467/2020-2 od 31. ožujka 2021.

II/

Okrivljena JKŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći J i ČK, rođene Č, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, geološka tehničarka, zaposlena, udana, majke dvoje djece, neosuđivana,

k r i v a  j e

I. što je:

dana 23. ožujka 2016., u [adresa], u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, došla u obiteljsku kuću ŽK i TK, znajući da imaju novce jer su imenovani prodali nekretninu u svom vlasništvu u [adresa], te od njih zatražila pozajmicu, lažno im predočivši da će pozajmljeni novac u iznosu od 9.000,00 švicarskih franaka vratiti do 01. travnja 2017., pri čemu je prešutjela da je njezina trgovina ribičkom opremom u financijskim problemima i da posuđeni iznos neće moći vratiti, o čemu je sastavila Ugovor o posudbi, pa nakon što su imenovani u to povjerovali i predali joj iznos od 9.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti od 63.000,00 kuna, odnosno 8.361,53 eura, navedeni ugovor je istog dana ovjerila kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice pod brojem:

OV-1758/16 i predala im ga, dok zatim prema unaprijed stvorenoj namjeri do navedenog roka nije vratila ukupno dugovanje, niti im se javljala na telefon, nego je tek nakon podnošenja kaznene prijave dana 11. studenog 2019., i to tijekom provođenja kriminalističkih izvida od dana 14. listopada 2020. do **.**.2024., TK na njegov račun u Zagrebačkoj banci broj: IBAN [broj bankovnog računa] uplatila iznos od (3.000,00 kuna izostaviti) 2.698,17 eura, na koji je način sebi, a na štetu TK i ŽK, pribavila nepripadnu materijalnu korist u ukupnom iznosu od (60.000,00 kuna) 8.361,53 eura do zadanog roka vraćanja, a nakon istog do sada ostavši dužna oštećenicima još iznos od 5.663,36 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

III. Temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11, okrivljena JKŠ

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljenoj izriče

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 62. stavku 1. točki 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu prema oštećenicima ŽK i TK u roku od 8 (osam) mjeseci, tj. da im naknadi štetu u iznosu od 5.663,36 eura (pettisućašestošezdesettri eura i tridesetšest centa) tako da svakome od njih u zadanom roku isplati 2.831,68 eura (dvijetisućeosamstotridesetjedan euro i šezdesetosam centa), od pravomoćnosti i izvršnosti presude, jer joj inače uvjetna osuda može biti opozvana.

IV. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 upućuju se oštećenici ŽK i TK, iz [adresa], da svoj imovinsko-pravno zahtjev u vezi zatraženih kamata u ovom postupku na dugovani iznos potražuju u zasebnom parničnom postupku.

V. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljena je dužna kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 150,00 eura (stopedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 okr ivljena oslobađa od plaćanja preostalih troškova iz ovog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08, te se okrivljena obvezuje također naknaditi – sukladno članku 145. stavku 2. točka 8. ZKP/08 nužne troškove oštećenika, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenih, u vezi kojih troškova će se donijeti posebno rješenje, kada sudu budu ti troškovi poznati.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO - DO-1012/2020 od 15. prosinca 2020., protiv okrivljene JKŠ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, u kojoj je zatražilo da sud izda kazneni nalog, te okrivljenoj izrekne kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, te da ispuni posebnu obvezu prema oštećenicima ŽK i TK, te je sud prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, smatrajući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za donošenje presude o kaznenom nalogu, nakon čega je okrivljena po svojoj braniteljici podnijela pravovremeni prigovor protiv presude o kaznenom nalogu, radi čega je održano nekoliko rasprava, te je donijeta druga presuda, koji činjenični opis je uskladio i sud, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, dok je ranija presuda stavljena izvan snage, po članku 544. stavka 1. ZKP/08.

2. Sud je u 9. redu optužnice iza brojeva i riječi "63.000,00 kuna" stavio riječi "odnosno 8.361,53 eura", u 14. redu iza riječi "izvida" dodao riječ "od", a potom u istom redu iza brojki "2020." dodao riječi "do 30. lipnja 2024.", u 15. i 16. redu umjesto riječi i brojeva "3.000,00 kuna" stavio tekst "2.698,17 eura", u 17. redu umjesto riječi i brojeva "60.000,00 kuna" stavio tekst "8.361,53 eura do zadnjeg roka vraćanja, a nakon istog do sada ostavši dužna oštećenicima još iznos od 5.663,36 eura", pri čemu se ističe da je preračunavanje iz kunske valute u euro izvršeno po fiksnom tečaju konverzije 1 euro – 7,53450 kn.

3. Okrivljena upitana da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivom, ista se izjasnila da se ne smatra krivom, te je na početku dokaznog postupka iznijela svoju obranu.

4. Okrivljena je u svojoj obrani navela da ostaje kod svoje obrane s prvog ispitivanja s tim da će još istu nadopuniti.

4.1. Kod prvog ispitivanja okrivljenica je u svojoj obrani navela da priznaje postojanje duga od 10.000,00 švicarskih franaka, ali da su novci posuđeni dinamikom, na način da je 2010. godine od oštećenika posuđen iznos od 4.000,00 švicarskih franaka i nakon toga ponovo iznos od 3.000,00 švicarskih franaka, ali s kamatama je iznos bio 4.000,00 švicarskih franaka. Do podnošenja kaznene prijave istaknula je da se nije čula s oštećenicima, ali je nakon kaznene prijave počela otplaćivati dugovanje na Jančićev tekući račun, te je istaknula da će po realizaciji kredita iznos od 10.000,00 švicarskih franaka vratiti jer ima tu namjeru, ali ne zna u kojem roku, jer u prosincu ove godine "izlazi" iz blokade. Istaknula je da je 2016. bila blokirana i obrt je bio zatvoren, 2016. nije komunicirala s oštećenicima, već je navela da je 2010. posudila novce i TK je došao kod nje i na ovjeru kod javnog bilježnika je išla s njim, dok poriče da bi u kući oštećenika u [adresa] došla tijekom 2016., kako se to navodi u optužnici. Istaknula je da dana 23. ožujka 2016. novce nije zaprimila, već je 2010. posudila 4.000,00 švicarskih franka, ali s kamatama je to bilo 5.200,00 švicarskih franaka i to je ovjereno kod bilježnika. Nakon toga je još jednom posudila od oš tećenika iznos od 3.000,00 švicarskih franaka i trebalo je 4.000,00 švicarskih franaka vratiti. Kako nije vratila novce do određenog roka, istaknula je da su joj oštećenici prijetili da će ju "dati kamatarima", pa je ona potpisala Ugovor na ukupan iznos dugovanja od 10.000,00 švicarskih franaka koji je ovjeren. Navela je još jedan Ugovor o posudbi od 16. veljače 2016. koji je potpisala, ali ga njezin suprug nije želio potpisati i TK ga je potrgao i rekao da će kamatari napraviti svoje. Nakon toga je ona potpisala ovaj Ugovor o posudbi na ukupan iznos od 10.000,00 švicarskih franaka.

4.2. Na upit je navela, da je ona negdje u 12. mjesecu 2010. pozajmila od Đure Jančića 3.000,00 CHF, a dogovor je bio da mu vrati 4.200,00 CHF i to u roku od 4 -6 mjeseci od posudbe, tj. pozajmljivanja. Ujedno ističe da je ona i drugi put pozajmila novac od TK i to 06.12.2010., radilo se o 4.000,00 CHF, a ona je trebala vratiti njima iznos od 5.200,00 CHF, u roku koji piše u samoj izjavi koju predaje sudu i koja je ovjerena kod javnog bilježnika.

4.3. Na upit, na koji način je došlo do te pozajmice, navela je da su se oni družili, da je ona imala trgovinu s robom za ulov ribe, a TK je bio također osoba koja se bavila ribolovom pa su se tako i najviše znali iz te djelatnosti, a i prije su bili susjedi u jednom stambenom prostoru. Ona je trgovinu imala otvorenu kao obrt te je ona od njega tražila pozajmicu za nabavu robe jer je htjela naručiti robu, i u tom trenutku kada mu je predložila takvu pozajmicu i kad je pristao, ona je mislila da ću njemu moći vratiti tu pozajmicu. No međutim, ona i suprug su tada kupili kuću, imali su velikih troškova, kuća nije bila legalizirana pa su to morali učiniti i to je iziskivalo dosta financijskih sredstava. Ističe da su morali u tom periodu plaćati kredit za kuću koju su kupili, a ujedno su, dok nisu riješili svu materijalnu dokumentaciju, plaćali još i iznajmljeni stan jer se nisu mogli useliti, morali su plaćati režije. Sam Obrt je dobro poslovao u početku, međutim, u tom zimskom periodu 2010. i 2011. promet je pao. Ističe, da je ona imala zaposlenu jednu osobu u trgovini i zbog pada prometa nije joj mogla isplatiti plaću, a niti plaćati potrebne doprinose i poreze radi čega ju je blokirala Porezna uprava 2013., te je bila u blokadi. Znači njezin Obrt Sim-Ena, bio je u blokadi do prije 8 mjeseci. Upravo zbog te blokade ona nije mogla ta novčana sredstva koja je pozajmila vratiti TK. Ističe da je Obrt zatvorila 2013., a njezini tekući računi, kao fizičke osobe, bili su u blokadi od 2013. do 2021. Ističe, da se zaposlila tek 2016. u Centru Kovačić i da joj je plaća iznosila između 2.800,00 i 3.100,00 kn, primala je minimalac. Novac oštećenicima nije mogla vratiti jer nije imala sredstava za život, dakle, ni za sebe, a niti za obitelj.

4.4. Upitana za ove pozajmice iz 2016., o čemu se tu radilo navela je da je oštećenik htio da potpišu ona i suprug, s lista 27 i 28 spisa, na 13.000,00 CHF da im iznosi dug, obzirom da su im izračunali kamate jer im nisu vratili novac koji su se obvezali, vršili su na njih pritisak zato što im je prijetila zastara tog potraživanja, te su govorili da će predati kamatarima s ovim dugom da oni ishode od njih ta novčana sredstva. To su im govorili TK i ŽK. Njezin suprug nije htio potpisati taj Ugovor o posudbi od 16.02.2016. Naime, oni su potpisali s njima ugovor onda i pozajmicu izvršili kada je jedan švicarski franak vrijedio 4 kune, a nakon toga se njegova vrijednost povećala na 7 kn. Kada je njezin suprug odbio potpisivanje tog dokumenta, TK koji je došao u njihovu kuću, osobno je sastavio dokument s lista 27 i 28 spisa, odnosno moguće da ga je sastavila i njegova supruga. Dakle, njezin suprug je odbio potpisivanje tog dokumenta, a ona kako je htjela nadalje živjeti bez straha te vratiti to dugovanje koje je nastalo, bila je svjesna da im duguje taj novac. Ona je nakon toga napisala ovaj Ugovor o posudbi od 23.03.2016. koji se nalazi na listu 14 spisa, te je komunicirala s oštećenicima vezano uz promjenu tog iznosa i oni su se u konačnici usuglasili da ona njima vrati 9.000,00 CHF kako to piše u ovom ovjerenom ugovoru s lista 14 i 15 spisa i to je potpisano. Napomenula je da nije tom prigodom - 23.03.2016. primila nikakav novac od 9.000,00 CHF, a koje bi trebalo vratiti do 01.04.2017. kako tu piše već se taj iznos od 9.000,00 CHF odnosio na dugovanje iz 2010. o čemu je ispričala. Ističe, da je točno što se tiče tog njezinog starog dugovanja da se obvezala tog 23.03.2016. da će im vratiti 9.000,00 CHF do 01.04.2017. Prije ove situacije oštećenici su joj govorili ukoliko im ne vrati dugovanje, da će joj prodati kuću radi tog dugovanja te se sve to događalo 2015. i 2016. Pozajmljeni novac nije oštećenicima vratila do danas jer je njezin Obrt izašao iz blokade tek prije 8 mjeseci, nije imala novčanih sredstava, te je do danas vratila istima svega 3.000,00 kn. Ističe, da su oni nju utužili u parničnom predmetu broj P-149/20 , za novčani iznos od 63.000,00 kn što bi bila protuvrijednost 9.000,00 CHF i ta presuda je postala pravomoćna. Ona je od 2013. živjela bez vlastitih primanja do 2016. kada se zaposlila u Centru Kovačić, a do tada su živjeli od mirovine njezinog supruga koji je imao kredit za kuću, a ujedno su tu bili i drugi režijski troškovi koje su trebali podmirivati mjesečno, tako da nije mogla vraćati iznos pozajmice oštećenicima.

4.5. Što se tiče kredita, da li se interesirala o tome da bi na taj način vratila dugovanje, ističe da je ove godine išla u 4-6 banaka, u Zagrebačkoj banci, Raiffeisen bank, Addiko Bank, OTP bank, jer se ranije nije mogla zbog blokade svojeg računa interesirati, obzirom da joj niti jedan kredit ne bi bio odobren. Ističe da oštećenici protiv nje nisu pokrenuli nikakav ovršni postupak. U Zagrebačkoj banci kada se interesirala za kredit su joj govorili da je u crvenoj zoni kod njih prema podacima i da ne može dobiti kredit. U PBZ banci je sudužnik svojem suprugu, te kako kasni s otplatama rata više od 60 dana tamo nije mogla dobiti kredit, a u Addiko i OTP banci su ju također odbili bez obrazloženja. Ona misli vratiti taj dug na način da joj pomognu roditelji koji imaju svoje mirovine, pri čemu njezin otac ima mirovinu oko 3.500,00 kn i bavi se poljoprivredom, dok majka nema mirovinu. Misli da će joj sada biti lakše jer je izašla iz blokade i misli da bi mogla zbog izlaska iz blokade i dobiti kredit i vratiti novac oštećenicima.

4.6. Na upit je navela da misli, da su oštećenici 2016. kad je došlo do potpisivanja ovog Ugovora o posudbi znali da sam ja u blokadi na svojem tekućem računu. Naime, ona je njima osobno govorila da ne može dobiti kredit i ne može vratiti novce upravo zbog te blokade na tekućem računu. 2013. iznos mirovine njezinog supruga bio je oko 4.000,00 kn, a tek 2016. se taj iznos kretao između 4.800,00 i 5.000,00 kn.

4.7. Na upit, vezano uz izjavu od 06.12.2010. koju je potpisala i koja je ovjerena kod javnog bilježnika, na drugoj strani o čijem se rukopisu radi, radi se o datumima koji glase 09.11.2010. – 3.900,00, te 06.12.2010. – 5.400,00, pri čemu pojašnjava da ti iznosi koji su navedeni se odnose na CHF i da o tome nešto više može reći njezin suprug.

4.8. Na upit u koju svrhu su ona i suprug potrošili novce, navela je da su utrošili za robu u trgovini, za ribolovni materijal, hranu za ribe, štapove i još više. Tu robu su oni prodali, nešto i zaradili, ali kad je došla zima došlo je do pada prometa, tako da zbog pada prometa ona nije mogla pozajmljene novce vraćati. Ističe, da njoj nije ovršen njezin tekući račun zadnjih 8 mjeseci. Što se tiče ovih kredita koje ima njezin suprug, pojasnila jeda je jedan kredit dobiven od PBZ banke u iznosu od 24.000,00 eura i to 2010., pri čemu je suprug dužnik, a ona je sudužnik, sklopljen je na 20 godina i mjesečna rata iznosi 1.400,00 kn. Drugi kredit je braniteljski kredit, subvencionirani je od strane države, dobili su ga u iznosu od 49.000,00 eura za kupnju kuće čija je cijena bila 67.000,00 eura. Obzirom da je braniteljski i subvencioniran, oni su ga trebali vratiti za razliku dobivenog iznosa od 29.000,00 eura, navodeći da je to bilo u periodu od 20 godina i mjesečna rata za njega iznosi 1.000,00 kn, pri čemu joj se čini da su ga dobili 2008. ili 2009.

4.9. Na upit, da li je ona imala spoznaju da su oštećenici prodali neku svoju nekretninu, te da imaju novce za pozajmljivanje, navela je da nije, ali u razgovoru kojeg su vodili poznavajući ih, ona je čula da oni imaju novce i da znaju pozajmiti drugima, pa je onda ona pitala TK za pozajmljivanje na što je on pristao.

4.10. Na upit, da li je TK znao da ona i suprug imaju kredite, navela je da misli da je on to znao. Ona misli da su ona i suprug razgovarali s TK u smislu da su kupili kuću koja nije legalizirana i da moraju izvršiti legalizaciju kako bi dobili drugi kredit na temelju takve materijalne dokumentacije iz zemljišnih knjiga za kupnju iste, smatrajući da su o tome razgovarali 2008. i 2009. jer tamo gdje su oni stanovali u zgradi, pored njih su bili oštećenici i imali su prilike o tome razgovarati. Ističe, da je ona nabavljala robu, u vrijeme kada je pozajmica izvršena, od tvrtki za svoj Obrt po imenu Olivari d.o.o. Samobor, te Inter Land d.o.o. [adresa]. Inače računovodstvo za njezinu tvrtku vodila je UK, ovlaštena knjigovotkinja koja se više s time ne bavi, te je s njom imala sklopljen Ugovor o vođenju poslovnih knjiga.

4.11. Na upit, zašto nije ŽK potpisana na ovoj izjavi od 06.12.2010., navela je da ne zna, da su njoj TK i ona rekli da svoj popis ode ovjeriti kod javnog bilježnika, te je ona to učinila. Ovaj iznos od 5.200,00 CHF zapravo označava glavnicu i kamate do 01.04.2017.

4.12. Na upit, da li je prijetnje TK prijavila policiji, navela je da nije jer je to mislila riješiti na mirni način. Oni su udomitelji, imaju djecu i nisam htjela da dođe do nekih konflikata.

4.13. Na upit, je navela da na ovu tužbu u predmetu broj 13 P-149/20 nije dala nikakav odgovor, da je donijeta presuda zbog ogluhe, te da ona odgovor nije dala jer dug prema njima ne osporava i misli vratiti novac.

4.14. Na upit, da je govorila o dvije pozajmice iz 2010. i to od strane oštećenika, i da je njezin obrt prestao egzistirati 2013., što se dogodilo s robom koja je bila u dućanu, navela je da je tvrtka Inter Land, temeljem ovrhe, zaplijenila tu robu.

4.15. Na upit, da li je netko koristio taj prostor gdje su imali dućan, navela je da je njezin suprug iznajmio tvrtci Orion taj prostor, i to svake godine u periodu od 01.12.2010. do 15.01. iduće godine, i tako svake godine dok oni imaju svoju prodaju.

4.16. Na upit, da li nakon prestanka rada [obrt] je išta bilo u tom prostoru smješteno, navela je da nije i da to mogu susjedi potvrditi, a isto tako to može netko iz Oriona potvrditi.

4.17. Na upit, što je ona radila sa svojom robom u vrijeme dok je Orion imao svoju prodaju te 2011., 2012. i 2013., navela je da je i njezina roba bila unutra jer je zapravo ona vršila prodaju za Orion, dakle i njezina roba i roba Ž je bila unutra u isto vrijeme. Onda kada više njezin Obrt nije poslovao, onda su prodaju za Orion vršili njihovi zaposlenici.

4.18. Na upit, da li je u spisu broj P-149/20, na dokumentu odgovor na tužbu, to njezin rukopis i potpis na tom dokumentu koji se predaje u sudski spis, ista je iskazala da je to njezin rukopis i potpis.

4.19. Na upit, da li iz onih ovrha koje se spominju u nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijske vještakinje, da li su ti dugovi podmireni, navela je da po njezinim saznanjima su ti dugovi podmireni. Što se tiče tvrtke Inter Land oni su njoj zaplijenili svu pokretnu robu i nakon toga ona nije dobila nikakvu obavijest da im nešto duguje. Što se tiče oštećenika iz ovog predmeta, ističe da je istima na ime duga uplatila jučer 650 eura i danas 100 eura. Što se tiče ovog dugovanja, ističe da ni je bila do sada u mogućosti platiti cjelokupni iznos dugovanja ali plaća razliku koliko može.

4.20. Ističe da nije u cijelosti podmirila dug oštećenicima jer nije bila u stanju, iako se zaposlila plaća joj se nije povećavala, a suprug koji je trebao raditi dodatni posao se razbolio, istaknuvši da ima dvoje djece o kojoj mora brinuti.

4.21. Na upit, a obzirom da je u ovaj predmet dostavljen podnesak oštećenika od 22. siječnja 2025. iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila iznose i to 1.148,17 eura prvotno a potom 1.155,00 eura, da li su to točni podaci, navela je da su točni i proizašlo bi da je do sada podmirila 2.698,17 eura. Ističe da je njezin suprug 100% ratni vojni invalid no imao je dobru volju raditi ovaj posao radi vraćanja duga, ali se razbolio i nije mogao, ali da dokumentaciju nije donijela sa sobom

5. Nakon toga sud je na suglasan prijedlog stranaka te sukladno članku 431. stavku 1. točci 7. ZKP/08 pročitao iskaz oštećenih kao svjedoka ŽK (listovi 38-42, 148-150, 192-193 spisa), TK (listovi 44-48, 147-148, 179, 193-194 spisa), svjedokinje UK (list 176 spisa), PK (listovi 177 -179 spisa), BK (listovi 191-192 spisa), Ugovor o posudbi od 23.03.2016. i od 06.02.2016. (listovi 14-15, 27-29 spisa), podatak ZABA (listovi 55, 311-312 spisa), Izjavu okrivljene od 06.12.2010. (listovi 68, 87 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 89 spisa), Statut športsko ribolovnog društva Ludbreg (listovi 91-105 spisa), presuda broj P-149/20 (listovi 106-107 spisa), podatke HPB (list 135 spisa), podatke FINA-e (listovi 136-137, 264 spisa), podatke PBZ (list 140 spisa), podatke HZMO (listovi 142- 144, 223 spisa), podatke javnog bilježnika (listovi 159-161 spisa), podatke TD Olivari d.o.o. (list 165 spisa), podatke predane po svjedokinji UK (list 182 spisa), podatke obrane (listovi 196-197 spisa), podatke TD Inter Land (listovi 198-199 spisa), podatke TD Orion – pirotehnika (listovi 210, 226-228 spisa), podatke TD Centar Kovačić (listovi 221-222 spisa), nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlatke Bratić (listovi 232-254, 261 spisa), izvršio je uvid u spise Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-1159/11, te spise ovog suda broj P-149/20 i P-1690/14, pročitao je podnesak oštećenika (listovi 332-336 spisa), imovinske podatke za okrivljenu (listovi 314-318 spisa), podatke iz prekršajne evidencije (list 71 spisa), te podatke iz KE (listovi 309-310 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama, da je 23.03.2016. između okrivljene i ŽK sklopljen Ugovor o posudbi 9 tisuća CHF u [adresa], te da je taj ugovor kod javnog bilježnika i ovjeren te da je ta sredstva okrivljena trebala vratiti oštećenicima ŽK i TK do 01.04.2017., te da ta sredstva istima nije vratila do tog datuma, te da je samo djelomično vratila i to od 14.10.2020. do 30.06.2024. iznos od 2.698,17 eura, istima još ostavši dužna 5.663,36 eura, te da je kaznena prijava protiv okrivljene podnijeta 11.11.2019. za kazneno djelo prijevare, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljene, tako i iz iz iskaza oštećenih kao svjedoka ŽK (listovi 38-42, 148-150, 192-193 spisa), TK (listovi 44-48, 147- 148, 179, 193-194 spisa), svjedokinje UK (list 176 spisa), PK (listovi 177-179 spisa), BK (listovi 191-192 spisa), Ugovora o posudbi od 23.03.2016. i od 06.02.2016. (listovi 14-15, 27-29 spisa), podataka ZABA (listovi 55, 311-312 spisa), Izjave okrivljene od 06.12.2010. (listovi 68, 87 spisa), izvatka iz obrtnog registra (list 89 spisa), Statuta športsko ribolovnog društva [adresa] (listovi 91- 105 spisa), presude broj P-149/20 (listovi 106-107 spisa), podataka HPB (list 135 spisa), podataka FINA-e (listovi 136-137, 264 spisa), podataka PBZ (list 140 spisa), podataka HZMO (listovi 142-144, 223 spisa), podataka javnog bilježnika (listovi 159- 161 spisa), podataka TD Olivari d.o.o. (list 165 spisa), podataka predanih po svjedokinji UK (list 182 spisa), podataka obrane (listovi 196-197 spisa), podataka TD Inter Land (listovi 198-199 spisa), podataka TD Orion – pirotehnika (listovi 210, 226- 228 spisa), podataka TD Centar Kovačić (listovi 221-222 spisa), nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlatke Bratić (listovi 232-254, 261 spisa), izvršenog uvida u spise Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-1159/11, te spise ovog suda broj P-149/20 i P-1690/14, pročitanog podneska oštećenika (listovi 332-336 spisa).

7. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li je kritičnog dana 23.03.2016. okrivljena došla u kuću ŽK i TK da sklopi novi Ugovor o pozajmici na iznos od 9 tisuća CHF, obećavši istima da će im ta sredstva vratiti do 01.04.2017. ili se radilo o starom dugovanju kojeg su na taj način oštećenici htjeli naplatiti od okrivljene bojeći se zastare potraživanja,

- da li je 23.03.2016. sklopljen Ugovor o pozajmici od 9 tisuća CHF ovjeren tada i kod javnog bilježnika Ljubice Papac i da li je tog dana i novac predan okrivljenoj ili do predaje novaca nije došlo jer je to bio stari dug,

- da li je 23.03.2016. okrivljena prešutjela da je njezina trgovina u financijskim problemima i da neće moći vratiti novac oštećenicima do 01.04.2017,

- da li je okrivljena ispunila i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretila.

8. Nakon tog sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

9. Naime, u vezi spornih činjenica okrivljena je navodila kao u svojoj obrani, a njezinu obranu je samo djelomično potvrdio njezin suprug PK, koji nije suglasno iskazivao kao okrivljena u vezi iznosa koji su pozajmljivali i vraćali oštećenicima, navodeći u konačnici da okrivljena to bolje znade jer je komunicirala s oštećenicima, priklonivši se iskazu okrivljene.

9.1. Naime, PK je naveo da su bili u dobrim odnosima s oštećenicima, da su im oni 2010. pozajmili 3 tisuće CHF, da su nakon toga pozajmili još dodatno 2011. 4 tisuće CHF pri čemu ne zna do kad su trebali taj novac vratiti, navodeći da je te Ugovore o pozajmljivanju sastavljao osobno TK i misli da su ti ugovori bili ovjereni kod javnog bilježnika. Taj dug od 7 tisuće CHF nije bio vraćen oštećenicima jer trgovina nije dobro poslovala i u vezi tog duga je TK došao kod njih u kuću 2016. te su on i njegova supruga govorili da će taj iznos koji nije vraćen od 7 tisuća CHF sada prerasti u dug od 9 tisuća CHF. Dogovorili su u kojem roku će onda taj iznos biti vraćen oštećenicima, pri čemu je taj novi ugovor bio u pismenoj formi. Oni do zadanog vremena opet nisu mogli vratiti taj iznos jer su trebali dići kredit kojeg nisu mogli dobiti. Koliko se sjeća, TK je prvotno tražio na ime dugovanja veći iznos, dakle da mu vrate 13 tisuća CHF a obzirom da nisu vratili 7 tisuća CHF, te je on sastavio takav pisani dokument kojeg je on odbio potpisati, ali je nakon toga njegova supruga, ovdje okrivljena, htjela da razriješe taj slučaj, da mu vrate novčana sredstva i onda su se dogovorili da će dug iznositi 9 tisuća CHF.

10. Sama UK, koja je vodila knjige za Obrt okrivljene, u svom iskazu je navela da je imala registrirani knjigovodstveni servis – obrt za vođenje poslovnih knjiga [obrt] i to od 2000. pa do 9. mjeseca 2014. Poslovne knjige vodila je i za [obrt] okrivljene [obrt] i to u periodu od 4. mjeseca 2010., pa do 2013. Što se tiče načina poslovanja Obrta, koliko je vidjela, oni su većinom bili manjim dijelom uvijek u plusu te njoj okrivljena nikad nije govorila da bi imali poteškoća u poslovanju. Jednom su bile zajedno na kavi i rekla joj je okrivljena da je pozajmila novce od oštećenih, međutim, joj nije govorila niti o iznosu pozajmljivanja, a niti o datumu. Koliko se sjeća, Obrt okrivljene od 2010. do 2012. nije bio u blokadi, ali u 2013. je završio u blokadi. Kada je vršila uvid u materijalnu dokumentaciju za tvrtku okrivljene, onda je navela da iz te dokumentacije proizlazi kako je okrivljena najviše naručivala robe od tvrtke Baumax te tvrtke Inter Land, a ujedno da je surađivala i s tvrtkom Olivari.

11. Međutim, obrnuto iskazu okrivljenika, te iskazu svjedoka PK svoje detaljne i dosljedne iskaze dali su pred sudom ŽK i TK, kao i svjedokinja BK, pri čemu su iskazi oštećenih sudu bili logični i uvjerljivi pa im je sud povjerovao.

12. Naime, u svojem iskazu ŽK je navela (dajući svoj iskaz kod ODO u Varaždinu – 25.02.2020. kod kojeg je ostala i na raspravi) da su ona i suprug bili u dobrim odnosima s okrivljenim i njezinim suprugom jer su stanovali u susjedstvu. Prije 6 godina okrivljena i PK su otvorili trgovinu s ribičkim materijalom u [adresa], u [adresa], gdje su kupili i kuću. Za kupnju robe trebao im je novac, te su im oni pozajmili tada 4 tisuće CHF, koji iznos su im uredno vratili. U ožujku 2016. okrivljena i PK zamolili su nju i supruga da im pozajme novac kada su prodali svoju staru kuću te su im oni pozajmili dodatno još 9 tisuća CHF i to pozajmljivanje su izvršili u njihovoj kući. Oni nisu sumnjali da bi mogli biti prevareni jer je okrivljena na vlastitu inicijativu napisala predmetni ugovor 23.03.2016., sama je došla kod njih s tako ovjerenim ugovorom a onda joj je ona predala 9 tisuća CHF i samo se ona potpisala na tom ugovoru, nije se potpisao suprug TK, iako se radilo o zajedničkom novcu, te je bila potpisana i sama okrivljena. Dakle, sama okrivljena je predložila ovjeru tog ugovora iz 3. mjeseca 2016., što je i učinila i po tom ugovoru okrivljena je trebala novac njima vratiti do 01.04.2017. i to u valuti CHF te nije bila ugovorena nikakva kamata. U vrijeme pozajmljivanja novaca ona i suprug nisu znali da je okrivljena u financijskim poteškoćama, ali kad je rok za vraćanje iznosa prošao, u više navrata su razgovarali s okrivljenom i EK te su im isti obećavali na razne načine vraćanje novaca, ali do sada novac nije vraćen, navodeći da oni nisu vodili protiv njih parnične postupke, a niti ovršne postupke. Do podnošenja kaznene prijave morali su ih nazivati i propitivati kada će im novac vratiti, a nakon podnošenja prijave više ih nisu zvali.

12.1. Također je pojasnila na raspravi, a vezano uz dokument s lista 68 spisa, na što bi se odnosio iznos duga od 5.400 CHF, na poleđini tog dokumenta navela je, da se tih 200,00 CHF (povrh dugovanog iznosa od 5.200,00 CHF) odnosilo na pozajmicu okrivljene s njene strane, da bi sebi platila određene troškove trgovačke škole. Izjava koja je sačinjena 09.11.2010. i ovjerena kod javnog bilježnika , iz iste proizlazi da je okrivljenoj pozajmljen novčani iznos od 3.900,00 CHF, koji iznos je trebalo vratiti do 09.02.2011. Međutim, taj novčani iznos n jima nije bio vraćen upravo radi toga što je već u 12. mjesecu 2010. okrivljena trebala dodatna svota novca, još dodatnih 1.300,00 CHF. Radi toga su sačinili tu drugu izjavu 06.12.2010. da im okrivljena duguje 5.200,00 CHF, obzirom da su joj 06.12.2010. još posudili dodatnih 1.300,00 CHF. Dakle, time raniji dug i ranija Izjava nemaju više nikakvu pravnu snagu, ne treba ju sagledavati jer je taj raniji dug od 3.900,00 CHF uvršten u dug od 06.12.2010. i taj dug od 5.200,00 CHF je okrivljena trebala vratiti do 01.04.2011. kao i onih dodatnih 200,00 CHF koje joj je posudila radi troškova trgovačke škole. Taj cjelokupni dug od 5.400,00 CHF je njima vraćen i taj dug više ne postoji te ga oni ne potražuju, ona i suprug. Dug za koji se okrivljena tereti odnosi se na pozajmicu iz 2016.

12.2. Također je istaknula da je 2016. htjela okrivljena da joj najprije pozajme iznos od 13.000,00 CHF, pri čemu je onda od tog iznosa odustala, zatraživši od njih pozajmicu od 9.000,00 CHF, kritičnog dana iz optužnice, smatrajući okrivljena da će joj i taj iznos biti dovoljan.

13. U svojem ranijem iskazu TK je naveo da su bili u dobrim odnosima s okrivljenom i EK, da su prije 6-7 godina isti otvorili trgovinu s ribičkim materijalom u [adresa], u [adresa], gdje su kupili i kuću, te da su ih zamolili za pozajmicu 4 tisuće CHF, koji novac su uredno vratili te su im u ožujku 2016. okrivljena i suprug ponovno zamolili za pozajmljivanje, a znali su da imaju novac jer su prodali svoju staru kuću. Tražili su između 60 i 70 tisuća kuna kako bi kupili ribičku opremu za dućan. Oni su pristali tako da je okrivljena došla sama 23.03.2016. kod njih u [adresa], u [adresa] te je donijela rukom pisani Ugovor o pozajmici kojeg su potpisali okrivljena i njegova supruga ŽK, te je sama okrivljena predložila da se taj ugovor ovjeri i istog je odnijela u Koprivnicu kod javnog bilježnika, te im je vratila takav ugovor. Njegova supruga ŽK je isplatila okrivljenoj 9 tisuća CHF koji iznos je trebala vratiti ista do 01.04.2017., navodeći da se radilo o novcima, kako njegove supruge tako i njegovim, te da se on jednako osjeća oštećenim kao i supruga. Tim ugovorom nije bila ugovorena nikakva kamata i u vrijeme pozajmljivanja tih sredstava oni nisu znali da je okrivljena u financijskim problemima i da im u roku dospjelosti neće moći vratiti taj iznos. Nakon što je rok za povrat tih sredstava protekao, oni su nazivali okrivljenu i pitali za povrat tih sredstava, te je ona govorila da će dići kredit i vratiti novac, ali ona to nije učinila, dakle nije im vratila novac.

13.1. Nakon što mu je predočena izjava od 09.11.2010. u kojoj je navedeno da je okrivljenoj pozajmljeno 3.900,00 CHF i da je taj iznos trebala vratiti do 09.02.2011., i kad mu se predočava izjava od 06.12.2010., koja je također potpisana kao i prva izjava od strane okrivljene gdje je navedeno da je okrivljenoj pozajmljen novčani iznos od 5.200,00 CHF, na upit da li je doista točno da je onda ukupno u 2010. okr ivljenoj pozajmljen novčani iznos od 9.100,00 CHF, naveo je da je to točno, ali da je to sve okrivljena vratila njima, da se ona za to ne tereti, i da to znade i njegova supruga.

13.2. Nakon što mu je predočeno da je njegova supruga prije njega davala iskaz i da je vezano uz te okolnosti o kojima je on govorio ranije rekla nešto drugačije, da je isticala kako je okrivljenoj 09.11.2010. pozajmljeno 3.900,00 CHF, da je taj novac trebala vratiti do 09.02.2011., međutim da joj je još nedostajalo novaca za njezine transakcije u 12. mjesecu 2010. i da je dodatno još tražila pozajmicu od 1.300,00 CHF, i da se onda sačinila ova potvrdila i ovjerila na ukupan iznos duga od 5.200,00 CHF kada su se zbrojili ti svi pozajmljeni iznosi, te da nije došlo do posuđivanja dva puta i to prvotno 3.900,00 CHF, a nakon toga 5.200,00 CHF, te da je navela kako je ona dodatno još pozajmila i 200,00 CHF okrivljenoj za trgovačku školarinu i da zato na poleđini isprave na listu 68 piše 5.400,00 CHF, da se radilo o tom iznosu duga u konačnici naveo je da su njegova supruga i okrivljena sačinjavale te izjave, da ne zna niti osobno da li je bio nazočan, te ukoliko se njegova supruga tako izjasnila pred sudom, smatra da je onda vjerojatno tako bilo kako je ona rekla.

14. U vezi spornih činjenica svjedokinja BK je navela da je živjela kao podstanar od 2011. do 2017. kod ŽK i TK. Koliko joj je poznato, okrivljena je došla u kuću obitelji TK 2016., mjesec ne zna, niti godišnje doba, došla je sama. Rekla je da joj je potreban novac za opremanje dućana i da joj treba veći iznos za pozajmiti. Ona je vidjela da u svojem dućanu ona prodaje pirotehniku. Ona ne zna koji iznos je pozajmljen okrivljenoj, ali zna da je pozajmljivanje izvršeno u CHF valuti. Poznato joj je da su oštećenici pozajmili zatražena novčana sredstva okrivljenoj i da je ona otišla, pri čemu su joj rekli da novac treba vratiti do 2017.. Rekli su joj da pozajmljeni novac nije vratila okrivljena, nakon čega je ona otišla od njih, ali ih je u nekoliko navrata pitala da li je novac vraćen, pa su joj rekli da nije.

15. Naime, nepobitno je da su okrivljena i PK, te ŽK i TK bili u dobrim odnosima, prije pozajmljivanja novaca, da su se družili, da su oštećenici imali ušteđenih novaca, da su se bavili ribolovom i da su oštećenici pozajmili okrivljenoj novčana sredstva za potrebe trgovine okrivljene.

15.1. Potom proizlazi da je [obrt] okrivljene Sim- T počeo s radom 21.04.2010. sa sjedištem u [adresa] i da je prestao s radom 03.12.2013., nakon čega je došlo do odjave obrta, pri čemu je isti bio prijavljen za prodaju sportske robe, za prodaju hrane za kućne ljubimce, hrane za ribe, za prodaju malog oružja i streljiva i za prodaju pirotehnike. Nadalje proizlazi da je TK bio predsjednik Športskog ribolovnog društva Ludbreg, čije se Statut i nalazi u spisu, kako su to tvrdili okrivljena i TK (list 91-105 spisa). Također proizlazi da se u spisu nalaze dvije Izjave okrivljene o pozajmicama i to od 3.900,00 CHF i 5.200,00 CHF, pri čemu je prvi iznos okrivljena trebala vratiti do 09.02.2011., a drugi do 01.04.2011., a kako je to vidljivo iz podataka u spisu na listovima 68, 87,196-197 spisa. Okrivljena je navodila da se tu ukupno radilo o 9 tisuća CHF koje nije vratila oštećenicima, dok je oštećena ŽK navela da to nije točno. Pojasnila je da je prvotno okrivljena pozajmila 3.900,00 CHF a onda je još istoj zatrebalo 1.300,00 CHF, pa su 06.12.2010. potpisale Izjavu na taj iznos (na iznos od 5.200,00 CHF, list 68, 87, 196-197 spisa) te je ovjeru tih Izjava od 3.900,00 CHF i 5.200,00 CHF potvrdila javna bilježnica Ljubica Papac iz Koprivnice, (listovi 159-161 spisa). Također je pojasnila, kada je pozajmila još dodatnih 1.300,00 CHF okrivljena, a što je ukupno iznosila 5.200,00 CHF, da ranija Izjava od 3.900,00 CHF više nije vrijedila nego ova zadnja od 5.200,00 CHF, navevši da je ona još naknadno pozajmila i 200 CHF okrivljenoj za trgovačku školu i da je zato na poleđini te Izjave od 06.12.2010. ispisan ukupan dug okrivljene od 5.400,00 CHF, a s kojim iskazom svoje supruge se svjedok TK složi, navodeći da su one sve između sebe rješavale.

15.2. Međutim, oštećenici TK i ŽK za taj iznos ne terete okrivljenu, dakle, za pozajmicu iz 2010. (u iznosu od 5.400,00 CHF) jer tvrde obojica suglasno da im je taj novčani iznos vraćen do datuma na koji se obvezala okrivljena, jer da to nije tako bilo oni bi zasigurno nešto odmah poduzeli nakon proteka roka vraćanja koji je bio 01.04.2011., a što je i logično jer je trgovina tada radila uspješno, po navodima okrivljene, radi čega su taj iznos mogli vratiti oštećenicima TK i ŽK.

15.3. Isti su također suglasno tvrdili da je za opremu dućana k njima došla ponovno okrivljena 23.03.2016., istaknuvši da je došla i ranije u veljači 2016., kada je tražila pozajmljivanje 13 tisuća CHF, navodeći da je okrivljena od toga odustala (list 27-28 spisa), već je u ožujku zatražila iznos od 9 tisuća CHF, navodeći da će se s tim iznosom moći "pokriti" i da je onda takav ugovor (listovi 14-15 spisa) ona osobno sastavila da se radilo o zajedničkom novcu oštećenika, iako je ugovor potpisala samo supruga ŽK, a da je na ovjeru taj ugovor nosila u Koprivnicu sama okrivljena i to kod SK, nakon čega je novac bio predan okrivljenoj, u kući TK i ŽK.

16. Isticali su da oni nisu tražili da okrivljena njima vrati novac od 9.000,00 CHF prije nego istekne rok za vraćanje, ali kada je taj rok istekao (01.04.2017.) navode da su zvali okrivljenu i supruga i pitali o vraćanju novčanih sredstava pa su oni obećali vraćanje uz pomoć kredita i slično, a kada su se na sve oglušili oni su ih kazneno prijavili, od tada s njima nisu više u komunikaciji, priznavši da su im od podnošenja kaznene prijave pa do danas uplatili na ime dugovanja novčani iznos od 2.698,17 eura, a što je vidljivo iz podataka ZABA-e (listovi 55, 311-312 spisa), smatrajući se od strane okrivljene prevarenima.

16.1. Naime, kada se utvrđuje što se dogodilo u poslovanju Obrta okrivljene od osnivanja do zatvaranja, pa i nakon toga, onda se uočava da je isti otvoren 21.04.2010. i da je zatvoren 03.12.2013. (list 89 spisa). Ujedno proizlazi, da je okrivljena poslovno surađivala s tvrtkom Inter Land u vezi nabave robe te da je određeni dio novčanih sredstava plaćen toj tvrtci, a da određeni dio nije, te da je oštećena tvrtka Inter Land vodila ovrhu protiv [obrt] okrivljene „ [obrt]“ (listovi 198-199 spisa, te proizlazi iz spisa broj Ovr-1159/11 Trgovačkog suda u Varaždinu). Ujedno proizlazi da je okrivljena surađivala i s TD Olivari d.o.o., kako je to proizašlo iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlatke Bratić (listovi 232-254, 261 spisa), iako su predstavnici te tvrtke navodili da nikada nisu s [obrt] okrivljene poslovali (list 165 spisa), pa proizlazi da su sudu dostavili netočne podatke.

16.2. Da je okrivljena doista poslovala s tvrtkom Inter Land najviše i da svu robu toj tvrtci nije platila, proizlazi iz ovrhe koja se vodila protiv okrivljene od strane ovrhovoditelja tvrtke Inter Land spram okrivljene kod Trgovačkog suda u Varaždinu i Općinskog sud au Varaždinu pod brojem Ovr-1159/11 (pri čemu je vidljivo iz predmeta da se u konačnici oštećena tvrtka naplatila na temelju ovrhe na pokretninama za novčani iznos od 9.250,40 kuna, a potraživanja tvrtke Inter Land prema obrtu okrivljene bila su 52.095,40 kuna), pri čemu to proizlazi i iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijske vještakinje Vlatke Bratić (da se TD Inter Land nije u cijelosti naplatilo u ovrsi).

16.3. Naime, sama okrivljena je navodila da je zapala u financijske poteškoće, da joj se u zimi promet smanjio, da je imala zaposlenu jednu zaposlenicu, da su joj se dugovi gomilali, da je suprug imao kredit za kuću, da je imala dvoje djece o kojima je trebala brinuti i da je to razlog iz kojeg nije mogla vratiti dug oštećenicima, očito misleći na dug iz 2010. jer ona drugi dug, a kada bi dobila neposredno novac od oštećenika, ne spominje.

17. Međutim, analizom materijalne dokumentacije uviđa se da je EK na temelju podataka Hrvatske poštanske banke od 03.11.2021. (list 135 spisa) odobren kredit temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja koji je plasiran istima 22.10.2008. u iznosu od 49 tisuća eura, pri čemu bespovratni dio zajma iznosi 19.600,00 eura a ostatak zajma od 29.400,00 eura je raspoređen na 300 anuiteta po 139,42 eura, pri čemu je prvi došao na naplatu 01.12.2008. a zadnji treba doći na naplati 01.11.2033.

17.1. Potom proizlazi, da se okrivljena zaposlila, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 04.11.2021. u TD Centar Kovačić d.o.o. (listovi 142-144, 223, listovi 221-222 spisa) radeći tamo od 15.09.2015. do 23.8.2017., a potom se zaposlila 24.8.2017. u TD VV- obuća, gdje je bila zaposlena do 30.6. 2018., te je bila nezaposlena do 15.12.2019. kada se zaposlila u TD Lukiški d.o.o. gdje je bila zaposlena do 31.12.2019., da bi se potom zaposlila potom 10.02.2020. u Variosistems d.o.o. u [adresa], gdje još uvijek radi. Ujedno proizlazi, da su bračni par EK poslovni prostor iznajmili TD Orion pirotehnika kojeg imaju u zakupu u kući gdje žive i gdje su prodavali ribolovni materijal, pri čemu je zakup sklopljen od 05.12.2013. do 05.12.2026., pri čemu o tome postoji priložen i Ugovor (listovi 210, 226- 228 spisa). Također proizlazi da je PK u 2015. kod Privredne banke Zagreb podigao dodatno dva kredita i to 13.04.2015. na iznos od 30.467,31 eura, na rok od 240 mjeseci, pri čemu mu jedan mjesečni anuitet iznosi 260,34 eura, a potom je podigao i kredit 15.05.2015. na iznos od 24.779,18 eura na rok od 240 mjesečnih rata, pri čemu mu jedan anuitet iznosi 182,40 eura, kako ti proizlazi iz podataka imenovane banke od 02.11.2021. (listovi 139-140 spisa).

18. Postavlja se pitanje ako je dug oštećene bio još iz 2010. te ako je PK uzeo kod PBZ banke tolike kredite 2015., iz kojih razloga onda nije podmirio oštećenicima dug za koji okrivljena tvrdi da je tada postojao prema oštećenicima i da ga nisu zbog dugovanja i loše financijske situacije mogli podmiriti, pri čemu su ona i PK bili u braku i tako jednako odgovorni za svoje obveze, te ukoliko okrivljena zbog lošeg stanja u Obrtu, koji je bio ugašen i loše financijske situacije nije mogla dobiti kredit, kako je to prikazivala, vidljivo je da je PK mogao dobiti kredite od poslovnih banaka, koji su mu plasirani 2015.

18.1. Naime, sud je zaključio da je okrivljena neuspješno vodila Obrt, da svoje obveze prema dobavljačima nije podmirivala, da je zapala u dugove, a što proizlazi iz predmeta ovog spisa broj P-1690/14 u kojoj je donijeta i presuda 27.04.2017. iz koje proizlazi da su bili u sporu okrivljena i Županijska uprava za ceste Varaždin za iznos od 32.500,00 kuna, obzirom da je okrivljena bila u obvezi za korištenje cestovnog zemljišta u vremenu kad je imala otvoreni Obrt [obrt] plaćati određenu naknadu koju nije plaćala, pri čemu je ta presuda postala pravomoćna 16.05.2017.

18.2. To je proizašlo i iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlatke Bratić (listovi 232-254, 261 spisa) da je okrivljena bila u dugovanjima. Naime, vještakinja je utvrdila, da je Obrt okrivljene otvoren 19.04.2010., da je transakcijski račun obrta po Poreznoj upravi blokiran 20.06.2011. za iznos od 27.727,11 kuna. Od 20.06.2011. do 03.12.2013. transakcijski račun okrivljene je u neprekidnoj blokadi, te je blokiran za iznos početnog duga od 231.706,23 kune od čega se iznos od 118.766,22 kune odnosi na osnove za prisilnu naplatu od strane Ministarstva financija, Poreznu upravu, a iznos od 112.940,01 kuna na ostale vjerovnike. Također je vještakinja navela da su se ovrhe nakon zatvaranja obrta vodile putem FINA-e i Općinskog suda u Varaždinu, u ukupnom iznosu početnog duga od 206.780,31 kuna. Također je vještakinja navela, da je okrivljena surađivala s tvrtkom Olivari d.o.o. te da je istima u 2010. i 2011. izvršila plaćanja u ukupnom iznosu od 65.418,70 kuna, a u 2010., 2011. i 2012. je platila tvrtci Inter Land novčani iznos od 98.819,83 kune. Vještakinja se za tvrtku Olivari d.o.o. nije sa sigurnošću mogla izjasniti da li postoje nepodmirene obveze, a u odnosu na tvrtku Inter Land je utvrđeno da je ostao u konačnici nenaplaćeni dug glavnice od 29.167,84 kune, pri čemu proizlazi da se zaposlila okrivljena u tvrtci Centra Kovačić kad je njezin Obrt bio zatvoren, pri čemu se ističe da je knjigovodstveno-financijska vještakinja dala svoj nalaz i mišljenje na temelju sveukupne materijalne dokumentacije u spisu koja je pročitana u tijeku dokaznog postupka, pa i podataka FINA-e (listovi 136-137 spisa), podataka koje je dostavila sudu UK (list 182 spisa), kao i iz podataka tvrtke Inter Land, podataka Porezne uprave, koji su svi pročitani u tijeku dokaznog postupka, a kojem nalazu i mišljenju je sudu povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine.

19. Dakle iz svega navedenog je proizašlo da je okrivljena dugovala velike novčane iznose Poreznoj upravi, dobavljačima, zajedno sa suprugom i bankama, pri čemu su neki dobavljači okrivljenu utužili zbog neplaćanja obveza te proizlazi da je doista imala velika dugovanja 2016., kada je već prestao s radom njezin [obrt]. Sud je zaključio da je očito okrivljena htjela neke svoje dugove podmiriti pozajmljenim sredstvima od strane oštećenih, obećavši im da će im vratiti ta sredstva do 01.04.2017., jer je očito bila i pod pritiskom dobavljača koji su samo htjeli da ili im vrati robu ili vrati novac kada roba nije bila na vrijeme plaćena. Dakle, znala je da je u dugovima, da se tek zaposlila, da ima minimalnu plaću, te da ta novčana sredstva neće moći vratiti u roku na koji se obvezala oštećenicima i da na taj način oštećenike (ŽK i TK, čiji su to novci bili iz bračne stečevine), dovodi u zabludu u vezi roka vraćanja novčanih sredstava te da time navodi oštećenike u zabludu da na štetu svoje imovine nešto učine (koji su njoj pozajmljivali novčana sredstva u valuti CHF) znajući da im do roka dospjelosti novac neće moći vratiti i da će ona u tom novčanom iznosu u vrijeme roka vraćanja steći protupravnu imovinsku korist od 9 tisuća CHF, te proizlazi da je to upravo i htjela jer se tako i ponašala prema oštećenicima te da je stoga i ispunila subjektivni element kaznenog djela za koji se teretila.

20. Naime, okrivljena je iznos od 2.698,17 eura vratila tek u periodu od 14.10.2020. do 30.06.2024., dakle, daleko iza zadanog roka povrata s kojim su oštećenici računali, tako da je sud smatrao da je okrivljena imala prijevarnu namjeru na cijeli pozajmljeni iznos od 9.000,00 CHF ili 63.000,00 kn ili 8.631,53 eura, u vrijeme sklapanja ugovora o pozajmici – dana 23.03.2016., te da je određeni novčani iznos vraćen oštećenicima, ali daleko izvan zadanog roka vraćanja, te da treba okrivljena vratiti oštećenicima još iznos od 5.663,36 eura.

21. Naime, okrivljena je znala da su to njezini poznanici, da se s njima družila i da su joj već pomogli pozajmljivanjem novčanih sredstava i da će joj iz tih razloga, što su joj već ranije pozajmili novčana sredstva koja im je vratila, opet novčana sredstva pozajmiti i da neće sumnjati u njezinu namjeru povrata novčanih sredstava, te se to tako i dogodilo kako su to oštećenici u svojim iskazima suglasno i detaljno opisali.

21.1. Da se dinamika događaja tako dogodila proizašlo je iz parnične presude ovog suda broj P-149/20 iz koje je proizašlo su oštećenici iz ovog postupka u tom parničnom postupku utužili okrivljenu, radi isplate 9.000,00 CHF sa zakonskim zateznim kamatama, a što je i dosuđeno istima pravomoćnom citiranom presudom od 10.6.2020.

21.2. Naime, sud obrani okrivljene i iskazu njezinog supruga nije povjerovao jer je smatrao da je okrivljena svojom obranom, kao i on svojim iskazivanjem išao na otklanjanje kaznene odgovornosti okrivljene, radi čega ju je oglasio krivom i kaznio temeljem zakona, na temelju analize svih dokaza koje je sud citirao u obrazloženju presude, posebice što su njihovi iskazi bili oprečni pobrojenoj materijalnoj dokumentaciji u spisu, iskazima oštećenika i nalazu mišljenju knjigovodstveno- financijske vještakinje.

22. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenu, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

22.1. Dakle, sud je na strani okrivljene kao olakotne okolnosti našao da je do sada bila neosuđivana, da je majka dvoje djece, dok na strani okrivljene nije našao otegotnih okolnosti.

22.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenu temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te joj je temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 62. stavku 1. točki 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu prema oštećenicima ŽK i TK u roku od 8 (osam) mjeseci, tj. da im naknadi štetu u iznosu od 5.663,36 eura tako da svakome od njih u zadanom roku isplati 2.831,68 eura, od pravomoćnosti i izvršnosti presude, jer joj inače uvjetna osuda može biti opozvana, smatrajući sud da je predmetna kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će primijenjena kaznena sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

23. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 upućuju se oštećenici ŽK i TK, iz [adresa], da svoj imovinsko-pravno zahtjev (list 332 spisa) u vezi zatraženih kamata u ovom postupku na dugovani iznos potražuju u zasebnom parničnom postupku, pri čemu sud nije oštećenicima dosudio imovinsko- pravni zahtjev, u dugovanom iznosu iz presude jer je isti već dosuđen oštećenicima u parničnom predmetu ovog suda broj P-149/20, pri čemu je presuda postala pravomoćna 10.06.2020.

24. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljena je dužna kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 150,00 eura (stopedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 okr ivljena oslobađa od plaćanja preostalih troškova iz ovog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08 (smatrajući sud da bi plaćanje istih moglo ugroziti njezinu životnu egzistenciju i njezine obitelji), te se okrivljena obvezuje također naknaditi nužne troškove oštećenika, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenih, u vezi kojih troškova će se donijeti posebno rješenje, kada sudu budu ti troškovi poznati.

U Varaždinu, 28. siječnja 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-1012/2020

2. Okr. JKŠ, [adresa]

3. Braniteljica okr. – Sanja Smontara, odvjetnica iz Varaždina

4. Punomoćnik ošt. – Dejan Kuharić, odvjetnik iz Ludbrega