REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1025/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 968,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2021. do 31 prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 968,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 10. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 28. travnja 2021. u [adresa], došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali FV kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužiteljica kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], da je navedenu prometnu nezgodu uzrokovala FV na način da je zbog oduzimanja prednosti prolaska prednjim dijelom vozila udarila u prednji desni bočni dio vozila kojim je upravljala tužiteljica, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo nezgodu osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], te da je u opisanoj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, da su navedene ozljede kod tužiteljice dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužiteljice uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, da slijedom navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti te duševne boli zbog naruženosti, da je trpjela i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, da uzimajući u obzir sve navedeno, tužiteljica na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njezinoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje: na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 15.200,00 kuna. Tužiteljica nadalje navodi da je postupila sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete, da joj je tuženik isplatio iznos od 5.000,00 kuna na ime neimovinske štete, da slijedom navedenog potražuje od tuženika isplatu iznosa od 10.200,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.05.2021. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 10. listopada 2023., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj od tuženika potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.600,00 eur/19.589,70 kuna umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 663,61 eur/5.000,00 kn, odnosno potražuje isplatu iznosa od 1.936,39 eur/14.589,97 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.05.2021. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, dok je sporna visina štete, te tijek kamata na utuženi iznos. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2.1. Na ročištu održanom 10. listopada 2023. tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj na navedenom ročištu, a koja je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja (list 5 spisa), potvrdu MUP-a RH od 29.10.2021. (list 7-8 spisa), odštetni zahtjev (list 9-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-21 spisa), obrazloženu ponudu (list 35 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Srećku Vuletiću (list 49-51 spisa), te je isti i usmeno saslušan (list 60-61 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa te tijek kamata na utuženi iznos.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Srećku Vuletiću.

7. Stalni sudski vještak dr. Srećko Vuletić u svom nalazu i mišljenju od 10. kolovoza 2022. navodi da je navedena ozljeda istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (u uzročno je posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem), da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice manjeg intenziteta, da iako je kod primarnog zbrinjavanja vrat bezbolan na palpaciju ista je otpuštena uz dijagnozu distenzije vratne kralješnice i uz preporuku da nastavi koristiti već plasirani ovratnik, a dijagnozu trzajne ozljede potvrđuje i neurokirurg tjedan dana po ozljeđivanju, kada se tužiteljica još uvijek žali na bolove u vratu uz ograničenu pokretljivosti vrata, da liječenje tužiteljice nakon ove nezgode nije u cijelosti provedeno sukladno pravilima medicinske struke, da neurokirurg tijekom pregleda 04. svibnja 2021. preporuča liječenje po fizijatru, tj. fizikalnu terapiju za vratnu kralješnicu, što kod tužiteljice nije provedeno, da tužiteljica provodi fizikalnu terapiju uz odgodu od oko tri mjeseca, ali fizikalnu terapiju za tegobe u području slabinske kralješnice koje ima od ranije, dok fizikalna terapija za vratnu kralješnicu nije provedena, da tijekom pregleda kod vještaka kliničkim pregledom nalazi smanjenu pokretljivost vratne kralješnice blažeg stupnja i u dvije ravnine, da tužiteljica subjektivno ne iskazuje bolni sindrom u području vratne kralješnice niti se žali na smanjenu pokretljivost vrata, da je ova trajno smanjena pokretljivost vratne kralješnice u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem i uzrokuje kod tužiteljice trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti, da u slučaju da je kod tužiteljice po preporuci neurokirurga od 04. svibnja 2021. provedena fizikalna terapija za vratnu kralješnicu da očekuje da kod tužiteljice ne bi zaostalo ovo trajno smanjenje pokretljivosti vratne kralješnice, da je liječenje tužiteljice zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja završilo pregledom neurokirurga 04. svibnja 2021.. Nadalje navodi što se tiče tegoba u području slabinske kralješnice da se radi o povremenim blažim bolovima koji su kod tužiteljice prisutni iz razdoblja prije predmetne nezgode (aktualni su i u vrijeme predmetnog ozljeđivanja), a liječenje po fizijatru i fizikalna terapija provedena u srpnju i kolovozu 2021. predstavlja nastavak liječenja iz razdoblja prije predmetnog štetnog događaja, da kliničkim pregledom nalazi urednu funkciju i pokretljivost slabinske kralješnice tužiteljice, tegobe koje iznosi anamnestički odgovaraju premorbidnim, bez eventualnih znakova pogoršanja. Sukladno navedenom, te uzevši u obzir dob i radnu aktivnost tužiteljice, vještak daje ocjenu da je tužiteljica trpila primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao kroz 2 dana, a potom trpi umjereni oscilirajući strah kroz 2 dana i slabiji oscilirajući strah kroz ukupno 7 dana, da je trpila bol jakog intenziteta kroz 24 sata, bol srednjeg intenziteta trpila je kroz 2 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno dva tjedna, da naruženja nema, da je kod tužiteljice utvrđeno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti od 4%, s osnova blaže, trajno smanjene pokretljivosti vratne kralješnice blažeg stupnja i u dvije ravnine, bez drugih popratnih subjektivnih tegoba, da nije za očekivati da bi ovo trajno smanjenje pokretljivosti vratne kralješnice zaostalo da je tužiteljica liječena sukladno pravilima medicinske struke, tj. da je provedena preporučena fizikalna terapija za vratnu kralješnicu, da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila je potrebna 3 sata dnevno kroz tri dana (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja) i 1 sat dnevno kroz dva tjedna (za radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja vratne kralješnice i ramenog pojasa), da joj trajna tuđa njega i pomoć nisu potrebni.

8. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok je istom prigovorio tuženik u podnesku od 23. ožujka 2023. na način da u ocjeni vještaka vještak prihvaća da se radilo o nesporno objektivno potvrđenoj ozljedi ligamentarnih struktura vratne kralježnice (zaostao instabilitet) s kojom ocjenom se ne slaže, da vještak utvrđuje postojanje trajnih posljedica ozljede vrata, te prigovara i ocjeni pretrpljenih bolova, straha i tuđe pomoći i njege obzirom se tužiteljica vratila na posao 6 dana po ozljeđivanju.

9. Slijedom naprijed navedenog prigovora tuženika stalni sudski vještak dr. Srećko Vuletić se usmeno očitovao, te u svom očitovanju navodi da tuženik u svom podnesku od 23. ožujka 2023. ističe da nakon nezgode kirurg ne nalazi objektivnih znakova ozljede vrata, da je navedena tvrdnja točna, ali je trzajna ozljeda vratne kralježnice kod tužiteljice objektivizirana pregledom neurokirurga 4. svibnja 2021., tj. oko tjedan dana nakon predmetnog štetnog događaja, dok je smanjena pokretljivost vratne kralježnice objektivizirana njegovim pregledom 8. kolovoza 2022., da nije točan navod tuženika iz podneska da bi ovratnik tužiteljici bio preporučen iz opreza što bi značilo preventivno iz jednostavnog razloga što se ovratnik na taj način ne indicira, ne preporučuje, da je točno da nije bilo dodatne potrebe za dijagnostičkom obradom, ali to opet ne znači da neka osoba nema objektivno potvrđenu ozljedu vratne kralježnice ako takova obrada nije provedena, da kod trzajnih ozljeda vratne kralježnice manjeg intenziteta u pravilu neće biti potrebna daljnja dijagnostička obrada. Nadalje navodi da su točni navodi tuženika da se tužiteljica tijekom pregleda kod vještaka nije žalila na tegobe s vratom, no bez obzira na to, da je on tijekom pregleda, mjerenjem opsega pokreta vratne kralježnice, našao blaže smanjenu pokretljivost u dvije ravnine, da ne može točno reći tko je odgovoran da zaostaje ta trajno smanjena vratne kralježnice blažeg stupnja obzirom iz nalaza fizijatra od 8. srpnja 2021. nije razvidno da se tužiteljica uopće nije žalila na tegobe s vratom, tj. nije vidljiv klinički status vratne kralježnice kojeg je fizijatar tada trebao uzeti i ispitati, da bi rekao da ipak većina odgovornosti leži na fizijatru, da je po cjelokupnom iskazivanju tužiteljice, tijekom pregleda u svezi straha bolova i potrebe tuđe pomoći, zaključio da su ove tegobe trajale ipak nešto duže od 6 dana bolovanja i u skladu s time je njegova ocjena.

10. Na ovako dano usmeno očitovanje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a tuženik tek na ročištu održanom 14. siječnja 2025. predlaže provesti novo medicinsko vještačenje. Naprijed navedeni nalaz i mišljenje dr. Srećka Vuletića, kao i usmeno očitovanje, ovaj sud prihvaća u cijelosti obzirom se zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužiteljice te ovaj sud za iste drži da su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi, te da nemaju proturječnosti niti nedostataka. Zbog navedenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer je navedeni prijedlog paušalan i, po mišljenju ovoga suda, usmjeren na odugovlačenje postupka, a navedeno je u suprotnosti sa odredbom iz čl. 10 ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu utvrđene zadobivene ozljede, te imajući u vidu trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 4% u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, te imajući u vidu duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 25 sati, te činjenicu da su stranke učinile nespornim da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana te odmjerenu cijenu od 4,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini 1.631,51 eur. Budući je tužiteljici od strane tuženika nesporno isplaćen iznos od 663,31 eur s naslova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) prije pokretanja postupka, istoj je s navedenih osnova dosuđen iznos 968,20 eur, dok je u preostalom dijelu i po navedenim osnovama valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 968,19 eur, kao previsoko postavljen.

13. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužiteljica zateznu kamatu zatražila od 26. svibnja 2021., odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, ista joj je tako i dosuđena.

14. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

15. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

16. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe koju je učinila tužiteljica na ročištu od 10. listopada 2023. (kojim konačno precizira tužbeni zahtjev) valja reći da je tužiteljica doista navedenim podneskom povisila tužbeni zahtjev i to s prvotno utuženih 1.353,77 eur na konačno postavljeni 1.936,39 eur. Opisano povišenje zahtjeva, po mišljenju ovog suda, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP, međutim budući da je ista posljedica provedenog medicinskog vještačenja, to sud uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP smatra da tužiteljica tužbu nije preinačila do zaključenja prethodnog postupka, ali bez svoje krivnje pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP sud preinaku dopustio smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama te je odlučeno kao u izreci rješenja. Naime, specifičnost je spora za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužiteljica ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja. To stoga jer u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je na pripremnom ročištu i predložila provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a.

17. Tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja kada je imala saznanje o obujmu štete, a što je nametnulo preinaku tužbe do koje je došlo upravo zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenog prethodnog postupka, a koje okolnosti su samo i isključivo rezultat provedenog dokaza - medicinskog vještačenja – nakon čega je tužiteljica dobila saznanje o realnoj šteti, koja je proizišla iz štetnog događaja. Kako tužiteljica na temelju iste činjenične osnove traži više nego što je bilo utuženo, jer je već u tužbi morala odrediti opseg tužbenog zahtjeva, a preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva daje joj mogućnost da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka kako bi se utvrdio opseg i visina štete (čl. 250. ZPP-a) isto to je potrebno i tužiteljici da točno postavi tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je u konkretnoj situaciji riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužiteljice na pripremnom ročištu proveden, pa u takvim situacijama nedopuštenost preinake tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka. Imajući u vidu sve izložene okolnosti, sud je, unatoč zaključenju prethodnog postupka i unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe jer je stava da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla ranije preinačiti tužbu, jer joj nisu bili dostupni svi potrebni podaci ili dokazi (medicinsko vještačenje), a takva preinaka tužbe je s procesno pravnog stajališta svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž-1407/15 od 26. rujna 2016.).

18. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. Kako je u predmetnom postupku bila sporna samo visina, a ne i osnovanost tužbenog zahtjeva iz navedenog proizlazi da su obje stranke podjednako uspjele sa svojim zahtjevima odnosno u protivljenju zahtjevu s druge strane (50% tužitelj : 50% tuženik), imajući u vidu vrijednost predmeta spora, ocjena je suda da kvalitativno i kvantitativno to opravdava odluku na temelju čl. 154 st. 4. ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 28. siječnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika