Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-454/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AE, zbog kaznenih djela utaje iz članka 220. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama okrivljenog AE, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K-420/2022-117 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025., u nazočnosti, na javnom dijelu sjednice, branitelja okrivljenika Rafaela Krešića, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog AE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj K-420/2022-117 od 6. listopada 2023., okrivljeni AE proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv imovine – utaja, opisanim u članku 220. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 220. stavak 4. KZ/97 pod točkama I. i III. presude, te mu je, na temelju članka 220. stavka 4. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci - za svako djelo, te je, na temelju članka 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 67. KZ/97 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 –u nastavku ZKP.) sud je oštećenim trgovačkim društvima Raiffeisen leasing d.o.o. iz Zagreba, OIB: 75346450537, Radnička cesta 43 i oštećenom trgovačkom društvu ..., OIB: 87064273078, dosudio imovinsko pravni zahtjev i to trgovačkom društvu Raiffeisen leasing d.o.o. u iznosu od 872.770,40 kuna/115.836,54 eura a oštećenom trgovačkom društvu ... u iznosu od 224.183,10 kuna/29754,21 eura, te je naloženo okrivljenom AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da navedene iznose naknadi oštećenim trgovačkim društvima i to Raiffeisen leasing d.o.o. u roku od 90 dana a trgovačkom društvu ... roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe dok je trgovačko društvo ... s ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 201.488.21 kuna /26742,08 eura upućeno u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP. naloženo je okrivljeniku da plati trošak postupka u paušalnom iznosu od 3013,80 kn/400,00 eura, u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podni okrivljeni osobno i po branitelju odvjetniku Rafaelu Krešiću iz Zagreba, te se u žalbi podnesenoj po branitelju žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka dok se u obje žalbe žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu pod brojem KO-DO-537/2022-12 od 28. veljače 2024., te predlaže da se žalbe okrivljenika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, okrivljenik i njihov branitelj odvjetnik Rafael Krešić koji su to zahtijevali. Na sjednicu vijeća je pristupio branitelj okrivljenog odvjetnik Rafael Krešić, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljenik za kojeg branitelj navodi da je o sjednici vijeća obaviješten te je predložio održavanje sjednice vijeća u odsutnosti uredno obaviještenog okrivljenika. Sjednica vijeća održana je u smislu članka 475. stavak 5. ZKP. te je branitelj okrivljenika odvjetnik Rafael Krešić izjavio da ostaje kod navoda i prijedloga iz podnesenih žalbi te je ukratko iznio njihov sadržaj i predložio da se u odnosu na kazneno djelo utaje iz članka 220. stavak 1. i 4. KZ/97, pod točkom I. presude, optužba odbije navodeći da je za to djelo nastupila zastara kaznenog progona.

6. Kako se žalbe okrivljenika i njegovog branitelja nadopunjuju, o njima će se odlučiti jednom odlukom.

7. Žalbe okrivljenog AE nisu osnovane.

8. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP. time što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud dosudio oštećenim trgovačkim društvima Raiffeisen leasing d.o.o. i ... imovinskopravni zahtjev i naložio okrivljeniku plaćanje istog.

8.1. Naime, člankom 13. ZKP određeno je da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu (zabrana reformatio in peius) i to u pravnoj oznaci djela, obliku krivnje, dodavanja kriminalne količine u činjenični opis kaznenog djela i kaznene sankcije. Kako se navedena zabrana ne odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka to je pravilno prvostupanjski sud u ponovljenom postupku dosudio imovinskopravni zahtjev koji nije pravilno dosuđen u ranijem postupku.

8.2. Okrivljeni nastavno, u odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je „obrazloženje konfuzno“ zbog čega se pobijana presuda ne da ispitati, a sadržajno u tom dijelu žalbe polemizira s činjenicom da je oštećenim trgovačkim društvima šteta naknađena od strane osiguravatelja, a što čini žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu također ističe u žalbi.

9. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja okrivljeni osporava da je počinio kazneno djelo navodeći da su predmeti kaznenog djela oštećeni kaznenim djelom od strane nepoznatih počinitelja dok su se predmeti nalazili u izdvojenom pogonu njegovog trgovačkog društva ... u Ogulinu te da je šteta za oštećena trgovačka društva, za predmetne strojeve i alat, naknađena od strane osiguravatelja.

9.1. No, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su zbog nepodmirenja obveza iz ugovora o leasingu s Raiffeisen leasing d.o.o. i ugovora o leasingu Hypo leasing Kroatien d.o.o. (kasnije ...) davatelji leasinga raskinuli predmetne ugovore i to; raskidom ugovora o leasingu broj 21840/07. od 14. kolovoza 2009. (list 16.) i raskid ugovora o leasingu broj 050901372 od 7. svibnja 2009. (list 11 spisa). Unatoč tome, iako je to određeno Općim uvjetima ugovora o financijskom leasingu Raiffeisen leasinga d.o.o. i točkom 15.2.1. ugovora o leasingu Hypo leasing Kroatien d.o.o. okrivljenik kao odgovorna osoba ..., nije u roku 8 dana od raskida ugovora, vratio pokretnine koje su predmet ugovora o leasingu niti jednom davatelju leasinga, dakle niti Raiffeisen leasing d.o.o. niti Hypo leasing Kroatien d.o.o.

9.2. Okrivljeni opetovano u žalbama, jednako kao u svojoj obrani ponavlja da zbog izvršene provale u izdvojenom pogonu njegovog trgovačkog društva „...“ d.o.o. oštećene predmete leasinga nije vratio davateljima leasinga. No, prema podacima spisa, posebice zapisniku o očevidu od 23. studenog 2009. (list 490.) proizlazi da se oštećenje predmeta leasinga dogodilo više mjeseci (6. mjeseci odnosno gotovo 3. mjeseca) nakon što je okrivljeni trebao vratiti predmete leasinga, dakle, kada se predmeti leasinga, više nisu niti mogli biti u posjedu okrivljenika. Predmeti leasinga iz ugovora s Raiffeisen leasing d.o.o. locirani su nakon podnošenja kaznene prijave tog oštećenika Zapisnikom o očevidu od. 22. rujna 2009. (list 30), odnosno potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 2. veljače 2010. kada je od okrivljenika privremeno oduzet minibager BOBCAT model 329G bijele boje, god. proizvodnje 2007., koji je predmet leasinga iz ugovora o leasingu s Hypo leasing Kroatien d.o.o. Imajući na umu da se s Raiffeisen leasing d.o.o. i Hypo leasing Kroatien d.o.o. radi o ugovoru o financijskom leasingu, gdje je odredbama tih ugovora kao i općim uvjetima ugovora o financijskom leasingu jasno proizlazi da vlasništvo nad predmetima leasinga prelazi na primatelja leasinga plaćanjem svih dospjelih rata leasinga i drugih dospjelih obveza zbog čega je potpuno promašena tvrdnja okrivljenika da nije morao vratiti predmete leasinga davateljima leasinga. Nezadovoljstvo okrivljenika odlukom osiguravatelja mu samo djelomično priznata štetu na hidrauličnom čekiću MONTABERT TYP V55 SHD kao predmetu leasinga iz ugovora s Raiffeisen leasingom d.o.o., ne utječe na obvezu okrivljenika da vrati predmet leasing nakon raskida ugovora s tim davateljem leasinga. Kako su oštećenici dokumentirali iznos štete koja im je prouzročena počinjenim kaznenim djelima okrivljenika i kako je zabranjena dvostruka naplata istog potraživanja, to je potpuno promašena i proizvoljna tvrdnja okrivljenika da je on „čuo“ da je oštećenima naknađena šteta od strane osiguravatelja.

9.3. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljeni, kao odgovorna osoba trgovačkog društva ... protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene i to bager gusjeničar NEWHOLLAND TYPE-385 EL, godina proizvodnje 2006, serijski broj:ZEF213MEN6LA04268 i hidraulični čekić MONTABERT TYP V55 SHD, godina proizvodnje 2006, serijski broj [serijski broj], zajedno sa ugrađenom dodatnom opremom koje su mu povjerene ugovor o financijskom leasingu broj 21840/07 sa Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb i Bobcat-mini bager, model 329g, serijskog broja A2PG11437 godina proizvodnje 2007. koji mu je povjeren ugovorom o financijskom leasingu HR/051000215 s Hypo-leasing Croatien d.o.o. Zagreb te je sud pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenih djela utaje iz članka 220. stavak 4. KZ/97 jer su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela.

9.4. Potrebno je ukazati žalitelju da je kazneno djelo utaje počinjeno u času kada počinitelj s povjerenom stvari raspolaže kao sa svojom, što je u konkretnom slučaju protekom roka od 8. dana nakon zaprimanja odluke o raskidu ugovora o leasingu kada iste nije vratio davateljima leasinga, a ne danom sklapanja ugovora o leasingu kako to pogrešno tumači okrivljenik zbog čega zastara kaznenog progona nije nastupila niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika. Jednako tako, i ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o više odvojenih radnji koje su počinjene u prirodnom smislu, niti postoji njihova prostorna i vremenska povezanost koja bi činila jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu zbog čega se ne radi o jednom produljenom kaznenom djelu već se o radi o stjecaju inkriminiranih kaznenih djela.

10. Okrivljeni se ne žali zbog odluke o kazni ali je ovaj drugostupanjski sud ispitao tu žalbenu osnovu sukladno odredbi članka 478. ZKP., jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud uzeo da je žalba okrivljenog podnesena s prijedlogom da se isti blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika olakotnim cijenio da do sada nije sudski osuđivan, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno te protek vremena od učina ovih kaznenih djela, pa vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ovaj drugostupanjski sud smatra da su utvrđene kazne zatvora 10 (deset) mjeseci za svako djelo te potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci i potom izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine, u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.

11. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP., i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom članka 482. ZKP. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić