Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-4/2025-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 243. stavka 1., 2. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog JR i optuženog SR podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-67/2024-10 (K-18/2024) od 11. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog JR i optuženog SR kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-67/2024-10 (K- 18/2024.) od 11. studenog 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog JR i optuženog SR zbog više kaznenih djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1., 2. i 5. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog JR i optuženog SR iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. svibnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi JR po braniteljici, odvjetnici Vesni Rogulj, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da optuženiku ukine istražni zatvor podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

2.1. Protiv tog rješenja žali se i optuženi SR po braniteljici, odvjetnici Arleni Čop, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te članka 468. stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se žalba prihvati te da se protiv optuženika odredi mjera opreza.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog JR i optuženog SR po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

5.1. Slijedom navedenog, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženog SR kako je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju pobliže niti obrazlaže niti konkretizira, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako bi se navedena povreda odnosila na kvalitetu obrazloženja prvostupanjskog suda u dijelu kojim se obrazlaže postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. glede ovog optuženika.

5.2. Isto tako, u pogledu žalbenih navoda obojice optuženika kako je prvostupanjski sud za jedan dan prekoračio dvomjesečni rok za odlučivanje o istražnom zatvoru iz članka 131. stavka 3. ZKP/08., treba istaknuti kako je riječ o instruktivnom, a ne prekluzivnom zakonskom roku te takva okolnost sasvim sigurno ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Naime, navedeni rok je propisan zbog potrebe žurnog postupanja u predmetima u kojima je određen istražni zatvor, pa istek tog roka ne dovodi do prestanka istražnog zatvora predviđenog odredbom članka 125. stavka 1. točke 7. ZKP/08. te su obojica optuženika i nadalje bili zakonito lišeni slobode po prethodnom rješenju koje je, sve do trenutka donošenja pobijanog rješenja, i dalje bilo na snazi. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. na koju očigledno smjera optuženi SR kada navodi da je povrijeđena odredba članka 131. stavka 3. ZKP/08.

5.2.1. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju svojom žalbom ističe optuženi JR kada navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju dao nejasne i kontradiktorne razloge u točki 9. pobijanog rješenja kada je ispravno zaključio da je riječ o instruktivnom roku, a žalbom istaknuta okolnost da je predsjednik prvostupanjskog suda naložio presignaciju spisa zbog kratkotrajnog bolovanja tadašnje uređujuće sutkinje ne dovodi s uspjehom u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, s obzirom da je isto učinjeno zbog toga što je prvostupanjski sud dužan voditi računa o odredbi člana 122. stavka 3. ZKP/08. i o obvezi osobito žurnog postupanja u predmetu u kojem je određen istražni zatvor.

5.2.2. Jednako tako, drugostupanjski sud ne nalazi da bi time ujedno optuženicima bilo povrijeđeno i pravo na djelotvornu i periodičnu kontrolu zakonitosti zajamčenu člankom 24. stavkom 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije), kao i pravo na slobodu zajamčeno člankom 22. Ustava i člankom 5.1. stavka 1. točke c. Konvencije, a sve iz razloga iznesenih pod točkom 5.2. ovog rješenja.

6. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud okolnosti, da optuženi JR ima prijavljeno prebivalište u [adresa] te da je neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku prebivao na području Velike Britanije, povezao s težinom kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenim kaznama, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod tog optuženika je takve razine da se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

7. Jednako tako, ocjena je drugostupanjskog suda, u odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju i na strani optuženog SR postoji opasnost od bijega, a koja se opasnost prvenstveno ogleda u činjenici da je državljanin Savezne republike Njemačke, a na teritoriju Republike Hrvatske nema prijavljeno prebivalište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje Republike Hrvatske. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije vezan uz područje Republike Hrvatske, kao i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječene kazne, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i tako ometati uspješno vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

8.Također, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženog JR i optuženog SR u tome. Naime, pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenice da su obojica optuženika ranije višestruko osuđivane osobe, te navedeno ispravno povezuje s činjenicom da su prema opisu iz optužnice, iskazali iznimnu ustrajnost, odlučnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, imajući u vidu kako se u ovom postupku optuženicima stavlja na teret značajna kriminalna količina od čak 17 kaznenih djela od kojih je pet kaznenih djela iznude u pokušaju motiviranih isključivo koristoljubljem.

8.1. Nadalje, optuženici su osuđivani na bezuvjetne kazne zatvora u SR Njemačkoj i to optuženi JR zbog kaznenih djela prisile iz članka 240. StGB, tjelesne ozljede iz članka 223. stavka 1. StGB, krađe iz članka 242. StGB, nanošenja materijalne štete iz članka 303. StGB, računalne prijevare iz članka 263a StGB, kao i prijevare iz članka 263. stavka 1. StGB (list 153-154 spisa), a optuženi SR zbog kaznenih djela utaje poreza, prijevare i krađe (list 208-212 spisa), koje sankcije očigledno nisu spriječile optuženike da se suzdrže od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Prema tome nije u pravu optuženi JR da ranije nije bio osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela.

9. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog prinstupa kojeg žalbom sadržajno problematiziraju optuženici navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 29. svibnja 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.

10. Protivno daljnjim žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje njihovih ustavnih i konvencijskih prava. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Pri tome optuženom SR da nije povrijeđena presumpcija nevinosti jer je u pobijanom rješenju izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika.

11. Isto tako, nisu u pravu žalitelji kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući dugotrajnost svog boravka u istražnom zatvoru. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati u slučaju osuđujuće presude, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. na strani obojice optuženika te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović